Govor mržnje, pa šta
U tekstu "Bošnjački dobrovoljci spremni za novi rat" Gorana Maunage od 28.9.2009. godine u "Glasu Srpske", prenesena je izjava portparola RAK-a Amele Odobašić koja kaže da ta agencija ne "sankcioniše govor mržnje ni bilo kakve druge prekršaje koji su počinjeni na Internet portalima".
Tim povodom treba podsjetiti na sljedeće:
"Emitiranje označava svako odašiljanje znakova, signala, teksta, slike, zvuka ili podatka od jedne do više tačaka putem žice, optičkih kablova, radijskim ili bilo kojim drugim elektromagnetnim putem, namijenjenih za opći prijem od strane javnosti putem prijemnika koji su podešeni za tu svrhu" (Zakon o komunikacijama, član 2. stav 2d).
Također javnosti radi treba istaći da upravo RAK u skladu sa svojim mandatom izdaje dozvole za rad iz oblasti komunikacija koje uključuju: "telekomunikacije, radio, emitiranje (uključujući i kablovsku televiziju), i usluge i sredstva u vezi s tim». Stoga je veoma interesantno pročitati i slijedeće:
"U periodu koji je obuhvaćen istraživanjem (zaključno sa 31.12.2004) Regulatorna agencija za komunikacije je izdala 41 dozvolu za pružanje Internet usluga u BiH (trenutan broj licenciranih pružalaca Internet usluga je 43). Ukupno 37 aktivnih pružaoca Internet usluga je učestvovalo u anketi. Pet kompanija je izvijestilo da nisu počeli sa radom, tj. pružanjem usluga." (http://njnjnj.sarajevo-dž.com)
A u "Pravilu 33/2008 o načinu dodjele i uvjetima dozvole za pružanje audiovizuelnih medijskih usluga" nedvosmisleno su definirani korisnici dozvole i audiovizualne medijske usluge. Ovdje je bitno naglasiti da pod audiovizualne usluge spadaju usluge "čija je osnovna namjena pružanje programa u cilju informisanja, razonode ili edukacije javnosti putem elektronske (komunikacijske/medijske) mreže". Ako je vjerovati definicijama Internet portala, onda je tu riječ o elektronskoj mreži. A za sve korisnike RAK-ove dozvole koja se odnosi na elektronske mreže vrijedi sljedeće: "Svi kodeksi i pravila Agencije će biti primjenjivi na ovu dozvolu u skladu sa njenim općim rokovima i uvjetima."
Dakle, RAK je nadležan za elektronske medije, izdaje dozvole za rad tim medijima, sankcionira ih u slučaju potrebe, jer neovisno o vrsti medija svi podliježu istim pravilima. Sve ovo je navedeno u dokumentima koja se odnose na komunikacije u BiH i onda portparol RAK-a izjavi da oni nemaju nikakve veze sa sankcijama na Internet portalima.
Prosto je nevjerojatno kako netko tko daje dozvole za rad u isto vrijeme nije odgovoran za sve što se dalje dešava kod korisnika dozvole, pa makar bila riječ i o govoru mržnje koji je izražen na najdrastičniji način. Radio stanice sve više imaju i svoje portale kako bi osigurali što bolju i intenzivniju komunikaciju sa korisnicima svojih usluga. Ti portali djeluju u sklopu radio stanica koje se sasvim izvjesno odgovorne za svoj rad RAK-u. Postavlja se pitanje da li i u ovom slučaju vrijedi isti odgovor iz RAK-a? A ako doista vrijedi, onda zacijelo RAK ima sasvim proizvoljne oblike ponašanja i provođenja svojih pravila u djelo zavisno od stanice do stanice i od emitera do emitera.
U isto vrijeme za "Glas" izjavljuje portparol Misije OEBS-a u BiH Mersiha Čaušević-Poyić "kako sankcije propisane za govor mržnje ne bi trebalo da se mijenjaju u zavisnosti od medija".
Ovdje imamo sasvim precizno tumačenje zakona i ostalih pravila. Sve što je govor mržnje treba biti kažnjeno jer podliježe istom zakonu i treba ga primijeniti jednako za sve, pa tako i Internet portale.
Evo još jednog sasvim drukčijeg pogleda na istu stvar iz domaće i iz međunarodne agencije. Nije prvi put da iz različitih vijeća za regulaciju medija dolaze sasvim paušalna tumačenja slova pravilnika i zakona u zavisnosti o kome je riječ i kome se treba ili ne treba zamjeriti.
Skandalozan je tako skromno izrečen stav o govoru mržnje koji se širi sa različitih Internet portala, a o kojem pišu novinari "Glasa Srpske". Podsjetimo, to je onaj govor koji otvoreno "poziva na nasilje, nered ili nemire", te "prenosi jasan i neposredan rizik od uzrokovanja negativnih posljedica koje uključuju ali se ne ograničavaju na smrt, povredu, štetu nanesenu imovini ili drugu vrstu nasilja".
I na kraju treba reći da u sklopu brojnih definicija koje nudi RAK stoji i ona koja se odnosi na javni interes u sklopu ostvarivanja komunikacije, a koja glasi: "Javni interes - pravo javnosti da zna informacije koje mogu donijeti korist ili spriječiti nastanak štetnih posljedica." Da li je ohrabrivanje govora mržnje, sve prisutnijeg u virtualnom prostoru, uistinu javni interes u sklopu kojega nijemo treba promatrati pozive na linč, ubijanje ili istrebljenje?
Internet portali su postali mjesta na kojima sve ono što ne može sasvim legalno da stane u javne servise, opet uz blagoslov RAK-a, nalazi svoje utočište te kao "nekontrolirani" medij plasira javnosti na najbrutalniji način.
Čujem na kraju ovog teksta ponovno prigovor kako se moralisti bune protiv slobode govora i izražavanja, ali zahtjev za poštivanjem pravila koja su postavljena nije nikakvo ugrožavanje slobode govora već, po definiciji, zahtjev za poštivanjem slobode.
(Autorka je direktor Centra za kulturu dijaloga BiH)
Pratite nas na našoj Facebook i Instagram stranici i Twitter nalogu.
