Govor mržnje na internetu i šire
O govoru mržnje na ovom mjestu već je mnogo toga rečeno, ali nažalost čini se nikada dovoljno. Govor mržnje, manje ili više opipljiv, gotovo da je podjednako velika opasnost za građane ove zemlje kao i otvoreni pozivi na rat.
Istina, izljevi retoričke mržnje trebaju biti toliko opipljivi, "da se naježite", da bi mogli biti svrstani u kategoriju "govor mržnje", poručivala nam je nedavno bivša direktorica sektora za emitiranje u RAK-u. O sijanju mržnje sa interneta gotovo da se nije smjelo ni progovoriti, a ukoliko bi se netko odvažio da to učini bio je ili ismijan ili proglašen neobrazovanim ili još gore: proglašen nekakvim konzervativcem koji zahtijeva cenzuru tamo gdje joj nikako nije mjesto. I danas nam na pitanje "ko i kako može odlučiti šta je dozvoljeno, odnosno šta je poželjno, a šta ne plasirati na internet?", sada više ne direktorica Odjela za emitiranje, nego predstavnica OSCE-a za slobodu medija poručuje: "net dozvoljava građanima da kritikuju svoje vlade, kao i da distribuiraju vijesti i informacije bez represalija od strane države. Pružaoci internet usluga su sigurno pogrešna adresa za odluku o tome šta se može, a šta ne može plasirati na internet. Postoji već previše kontrole ove nove tehnologije od strane velikih biznisa koja ih, pritom, ne pravi porotom i sudijama svog sadržaja na internetu." Dakle, internet je ničija zemlja u kojoj svaki stanovnik može da radi kako i što želi. Neki Veliki brat to sve prati, ali ne sudi, i svaki zahtjev za malo većom kontrolom tih aktivnosti je gotovo nemoguć. A nerijetko je i nepotreban, jer oslikava stanje slobode govora.
No ipak je, usprkos svoj demagogiji o tehnologiji bez granica u kojoj je prisustvo slobode govora i misli neprikosnoveno, SIPA (Državna agencija za istrage i zaštitu) ovih dana pokrenula aktivnosti da identificira članova grupe "Nož, žica, Srebrenica", dakako zbog njihovog zastrašujućeg jezika mržnje. Prije izvjesnog vremena svjedočili smo još jednoj sličnoj akciji. Dakle, i ove službe, shodno svojim zakonskim ovlastima, mogu pokrenuti "bez prethodnih prijava građana" aktivnosti na praćenju sadržaja i pronalaženju prekršitelja kako kodeksa tako i zakona".
Možda ćemo se lako složiti da je sve veće korištenje novih komunikacija "veoma pozitivno", kao i da su "potencijali direktnog obraćanja građanima i dvosmjerne komunikacije, kakve nude razni internet forumi, pa čak i Facebook grupe, neprocjenjivi". Složit ćemo se također da je "evidentno je da se polako počinju koristiti i kod nas". Međutim, naše oduševljenje brzinom slanja i dobivanja informacija, dosada nezamislivo uspješnim povezivanjem ljudi i ideja, nipošto ne umanjuje nego upravo pojačava naša očekivanja za efikasnim reguliranjem takve razmjene, s obzirom na bezgraničnu slobodu koja uključuje i najekstremnije oblike iskazivanja jezika mržnje. Naravno, pri tome nipošto ne bi povjerovali u čarobno rješenje koje nam nudi predstavnica OSCE-a: "Sveukupno najbolji tehnički način da se zaustave neželjeni podaci jeste dobrovoljno korištenje softnjeara za blokiranje i etiketiranje. To je, ujedno i najdemokratskija alternativa." Treba li nad ovom izjavom plakati ili se smijati? Pa osvrnimo se samo na spomenuti primjer grupe zbog koje je pokrenuta aktivnost SIPA. Izgleda da nikakvu aktivnost nije ni trebalo pokretati, nego da su svi oni koji su bili nezadovoljni elektronskim sadržajem trebali instalirati softnjeare u svoje računare i riješiti problem. Do njih više ne bi dolazili sadržaji koji izazivaju nacionalnu, vjersku, rasnu netrpeljivost i razdor, a i govor mržnje bi postao nevidljiv ili bi ostao dostupan samo najizdržljivijim. Ujedno, time bismo pokazali i vlastitu demokratičnost.
Upućena sugovornica napominje da postoji još jedan način da se spriječe nedozvoljeni ili nepoželjni sadržaji na internetu. Uvjerava nas da "poznavanje interneta mora biti prvenstveni obrazovni cilj u školama, dok za odrasle treba organizovati kurseve obuke" (sic!). Dakle, učenjem o informacijskim tehnologijama i uslugama koje one pružaju spriječit će se govor mržnje i građani će naučiti što jeste a što nije poželjno plasirati putem interneta.
Jezik mržnje se ne regulira manje ili više uspješnim korištenjem računara i računarskih programa nego stvaranjem klime u javnosti u kojoj će takav jezik, odakle god dolazio i komu god bio upućen, biti najoštrije osuđen. Dok god nevladin sektor, razna medijska regulacijska tijela, mediji i brojni kritičari i kolumnisti, politički filozofi, dežurni građanski moralisti i druge javne ličnosti jezik mržnje prepoznaju samo kod svojih neistomišljenika, do tada će jezik mržnje biti i te kako prisutan u javnom i medijskom prostoru i, što je još gore, biti će od jednih slavljen kao sloboda govora, a od drugih osuđivan kao najgori oblik nacionalizma! No, nažalost dok god samo SIPA u svojim sporadičnim akcijama bude vodila računa o ovakvim pojavama i dok god one nisu problem za čitavog društva, jezik mržnje će polako, ali sigurno zauzimati mjesta uobičajene komunikacije u javnom i medijskom prostoru. A razna neovisna medijska i regulacijska tijela će se i dalje sklanjati iz fraza kako oni nisu cenzori ili kako nemaju mandat da kažnjavaju i suspendiraju novinare, oduzimaju im dozvole i slično. Pa eto, da znate, kada vam netko u nekom mediju kaže da ste šizofreni bandit vi njemu sasvim slobodno odgovorite da je on paranoidni kriminalac. U skladu sa uvriježenim novinarskim metodama i kodeksima koji jamče vaše pravo na odgovor.
Pratite nas na našoj Facebook i Instagram stranici i Twitter nalogu.
