Govor mržnje, ali se ovaj put ne kaže: e pa šta!

Danas je posvuda prisutna velika zabrinutost zbog huškačke retorike i jezika mržnje. Ova zabrinutost dolazi iz medija. Ovih dana Federaciju potresa strašna tragedija koja se dogodila prije neki dan prije početka utakmice dva nogometna kluba: Široki Brijeg i Sarajevo. Jedan mladić je izgubio život, a mnogi su ranjeni. Ranjeni su i svi oni koji nisu fizički napadnuti, a nalaze se u ova dva grada. Ranjeni su retorikom koja je bila jednako ubojita kao i oni meci na ulicama Širokog. Retorika dolazi sa Internet portala i medija. Paradoks ove situacije je veći ukoliko se uzme u obzir činjenica da mediji optužuju jedni druge da baš oni drugi koriste neprimjerenu retoriku i jednostrano izvještavaju o tragediji. Sarajevo opet prednjači: ne samo da se upućivanje teških optužbi dohvatilo taborskog razdvajanja po regionalnom, županijskom i etničkom osnovu nego su se ukoštac uhvatili i sami gradski mediji. Tako se u magazinu Dani može pročitati optužba na račun TV Sarajevo koja je okvalificirana kao pristrana i neprofesionalna jer plasira jezik mržnje kroz pozive gledalaca u nekoj emisiji, a bez uredničke intervencije, a svega par stranica nakon ove optužbe u istoj novini se nalazi tekst sa izjavama samo jedne strane i teškim optužbama na račun druge strane. Zašto je problem napisati tekst u kojemu se može čuti druga strana, eto upravo onako kako je to sa zavidnom profesionalnošću uradila novinarka Suzana Mijatović u najnovijem broju "Slobodne Bosne" (u članku "Prvi smo napadnuti i morali smo se braniti")? U tekstu se može čuti inače ušutkana druga strana, a da novinarka nije pritom sugerirala svoje zaključke. Ovakav tekst doprinosi objektivnom i neutralnom novinarstvu, a ne dodatnom podizanju tenzija.

Internet portali su odjednom puni mržnje

Po prvi put se čuje zabrinutost za jezik mržnje i huškačku retoriku na Internet portalima. Do sada ovaj jezik nije u glavnom gradu primjećivan niti smatran posebno bitnim. On je naprosto držan za jedan od oblika slobode govora putem medija, za kojeg nema a niti su predviđene sankcije. Danas se može čuti da portali, ali samo oni koje se ispisuju negdje izvan Sarajeva, predstavljaju opasnost i mogu dovesti do neželjenih posljedica i sukoba između dva naroda. Točno, ali o ovome treba voditi računa uvijek i principijelno, ne samo kada je ugrožena jedna strana u ime koje se izvjesni medij obraća. O njoj treba voditi računa ne samo kada se napiše "ubij balije", već i kada piše "ubij ustaše", "ubij četnike". Dok god se zbog navodnih načelnih građanskih opredjeljenja ne bude htjela vidjeti štetnost svih šovinističkih komentara neće biti niti govora o dobroj volji i neovisnom novinarstvu. Naprosto zato što neovisno i profesionalno novinarstvo mora pokazati dovoljno uviđavnosti za sve strane u sukobu. U Sarajevu se mogu pronaći i pročitati priče o nekakvom političkom scenariju svih dešavanja u Širokom Brijegu i ekskluzivnoj odgovornosti jedne strane, a istovremeno i prigovori hrvatskom tisku i medijima. Primjerom neprofesionalnosti i pristranosti se uzima naslovna stranica "Večernjeg lista" na kojoj je izražen strah od odmazde nad Hrvatima u Sarajevu i ogorčenost zbog medijskog linča, dok u isto vrijeme, kao gotovo usputnu informaciju, jedne sarajevske dnevne novine objavljuju da je uhićeno osam sudskih policajaca u Širokom Brijegu. Sa puno dobre volje i želje da povjerenje zauzme (možda već odavno) izgubljeno mjesto, to bi nužno morala biti udarna vijest u novinama, a ne pompozan naslov "Slučaj Široki Brijeg: Kako Federacija (ne)funkcionira" ili "politički linč…"

Politički linč

Postaviti čak i hipotetički u medijima tezu o političkom linču nije ništa drugo nego potkrepa sumnje u političku ulogu medija. Mediji ovdje ni na koji način ne sugeriraju politički linč svih strana već samo jedne ili nekih, te stoga samo još dosipaju ulje na vatru koja je buknula u Širokom Brijegu. Nevjerojatno je koliko novinari ovim povodom hrle da pogoršaju ionako već posve tešku političku situaciju. Umjesto da pred oči javnosti na svjetlo dana istupi skupina prijestupnika i nasilnika pred čijim se postupcima zgražavaju svi građani, neredi sukobljenih navijača su sada prerasli u navijački obračun u koji su uključeni političari, policajci, novinari, pa i čitavi narodi. Ovako imamo priliku slušati vrele medijske poruke namijenjene samo jednoj strani a protiv one druge, nakon kojih se na Internet portalima razliježe moćan eho mržnje prepun otvorenih poziva na linč.

BREME odgovornosti

Mediji su imali i uvijek će imati najveće breme odgovornosti u kriznim situacijama. Ova tragedija u Širokom Brijegu nije samo sukob navijačkih skupina. Od medija ovisi koliko će ovo nasilje ostati iz nas ili će iz medija ponovo preći na ulice. Mediji stvaraju prijatelje i neprijatelje, dobre i loše igrače, ljude i neljude. Mediji su u stanju da uznemirenu, isprepadanu i ogorčenu masu sa ulice pošalju u naše domove kao što su jednako u stanju da ih sa ekrana i novinskih stubaca ponovo vrate na ulicu. A kada se na ulici počnu rješavati najteži društveni problemi, pogotovo međunacionalni sukobi, onda oni koji su već nekako preživjeli brojna "događanja naroda" dobro znaju kuda to vodi.

*********************** 

Reagovanje na tekst "Govor mržnje, pa šta", 

RAK ne vrši regulaciju sadržaja na Internetu

Regulatorna agencija za komunikacije (Agencija) Vam se obraća povodom teksta "Govor mržnje, pa šta" autorice Sanje Vlaisavljević objavljenog u "Glasu Srpske" 03.10.2009. godine (strana 2).

S tim u vezi, a u cilju tačnog i objektivnog informisanja Vaših čitalaca, ovom prilikom želimo ukazati na netačne tvrdnje iznesene u tekstu koje se odnose na propuste koje navodno Agencija čini u primjeni nadležnosti iz Zakona o komunikacijama BiH.

Da je autorica teksta istražila pisanja i nekih drugih medija, ali i Vaših novina u kojima se u više navrata pisalo i jasno prenio naš stav o ovoj temi, uočila bi sljedeće: "Regulatorna agencija za komunikacije ne vrši regulaciju sadržaja na Internetu. Nadležna je samo za jedan segment, a to je izdavanje dozvola za pružaoce internet usluga. Samo u slučaju da sud naloži korisniku da sa servera ukloni sadržaj za koji je ustanovljeno da je nedozvoljen, korisnik je dužan da postupi po odluci. U suprotnom, može biti odgovoran i za kršenje uslova dozvole."

Ukratko, sadržaji koji se distribuiraju putem Interneta nisu u nadležnosti regulatornih tijela nigdje u Evropi, pa tako ni u Bosni i Hercegovini.

Tačno je da Agencija, između ostalog, izdaje i dozvole za audiovizuelno medijske usluge. Međutim, audiovizuelna medijska usluga je, u najkraćem, usluga pod direktnom uredničkom odgovornošću, što sadržaj portala nije. Autorici sugerišemo da prouči važeću regulativu iz nadležnosti Agencije, kao i Direktivu o audiovizuelnim medijskim uslugama, čije usklađivanje sa regulativom koja se primjenjuje u Bosni i Hercegovini predstavlja jednu od obaveza BiH u procesu priključenja Evropskoj uniji.

Konačno, gore navedeno ne znači da na Internetu ne postoje sadržaji koji mogu biti u suprotnosti sa zakonskim propisima u BiH, no, u tom slučaju zadatak autorice teksta je bio da provjeri i navede koji su to organi i tijela koji su nadležni za procesuiranje ovakvih slučajeva.

Autorica je i ranije u više navrata pored iznošenja netačnih informacija o primjeni nadležnosti Agencije, pokazala elementarno nepoznavanje materije o kojoj piše. Stoga, sugerišemo autorici da prije pisanja o ovim i sličnim složenim temama kontaktira Agenciju.

Biće nam zadovoljstvo dati odgovore, a sve u cilju tačnog informisanja Vaših čitalaca. 

Amela Odobašić

Rukovodilac sektora za odnose s javnošću

Pratite nas na našoj Facebook i Instagram stranici i Twitter nalogu.