Glasanje za nacionalnu retoriku

Ovako će rado reći svi oni koji se zalažu za građanina prije negoli za nacionalno osviještenog pojedinca. Zvuči plemenito i u skladu je sa demokratskim načelima, ali da li je to uistinu BiH kakvu danas imamo? Da li to predstavlja volju građana? Ne treba mnogo razmišljati, odgovor je ne. Zemlja sastavljena od tri konstitutivna naroda prije svega počiva na nacionalnoj retorici, pa tek onda na nekim drugim pričama. Da li to dovodi do stagnacije u razvoju zemlje? Ne dovodi. Ukoliko retorika počiva na odbrani onog naroda u ime kojega je plasirana, onda je treba saslušati i uvažiti u njenoj argumentaciji. Neće ona uvijek biti identična (a niti treba) retorici koja se odnosi na druga dva naroda, ali ukoliko za istim stolom sjede istinski zagovornici dobrobiti naroda kojega predstavljaju, onda će nesporazumi biti svedeni na minimum, jer oni unaprijed imaju dovoljno razumijevanja za ideju odbrane "nacionalnih potreba i nacionalne volje".

Već čujem prigovor da ova zemlja nije sastavljena samo od konstitutivnih naroda. Da, tako je. Ko bi trebalo da se bori za status građana koji nemaju nacionalno opredjeljenje, koji ne žele da su nacionalno izjašnjavaju ili su naprosto pripadnici manjine? Upravo one političke partije koje zastupaju viđenje BiH kao isključivo građanske zemlje u kojoj nema "prebrojavanja krvnih zrnaca". Baš oni, prije svih oni. Kako? Ne, naprosto retorički optužujući nacionalno opredijeljene partije i njihove sljedbenike da su nacionalisti, nego pokazujući primjerom šta znači istinska borba za građansku BiH. Insistirajući na prepoznatljivim pozicijama manjinskih skupina u prvim redovima svojih partija, zalažući se za njihova mjesta na čelnim mjestima države, ne nagrađujući, na primjer, podobne i ukrasne sarajevske Hrvate ambasadorskim foteljama tek što su osvojili glasove birača, nego šaljući na tu poziciju nekoga ko je istinska manjina. Ne govoreći građanima da su partija "za sve" nego isturajući "sve" u prvi plan javnog djelovanja kako bi primjerom pokazali da nije riječ o praznoj retorici. Nažalost, primjer postavljanja manjine u vrh one političke partije koja se gnuša nacionalnih opredjeljenja je nepoznat, a to znači da je još nepoznata i ideja građanstva u svojoj suštini.

Mogli smo ovih dana pročitati u sarajevskim dnevnim novinama da "U RS i dalje preovladava glasanje po nacionalnoj matrici". Mogli smo također pročitati i da BiH, da bi bila evropska, "mora biti racionalno organizirana i imati ustavnu jednakost svih konstitutivnih naroda". Čitali smo i o mogućim posljedicama "nacionalističko-secesionističkih poteza" izvjesnih političkih krugova, te kako bi to odvelo "u veći haos od onoga kojeg smo imali od 1992. do 1995." Da, u RS prevladava glasanje po nacionalnoj matrici i to je nesumnjiva stvar. No, da li treba unaprijed optužiti ili osuditi partije u RS što je nacionalno ispred bilo čega drugoga? Mogli bismo i obrnuti tezu, pa postaviti pitanje: Zašto građani RS ne vjeruju u retoriku partija koje se diče građanštinom i multikulturom? Neće biti da su građani RS u najvećem broju nacionalisti koji nemaju ama baš nikakav odnos prema drugima? Nije li nešto pogrešno upravo u retorici ovih drugih partija? Nisu li građani RS prepoznali svu licemjernost retorike ovih drugih partija i nedostatak senzibiliteta za njih i dio zemlje u kojem oni žive? Koje su to veliki skupove organizirali borci za građansku BiH u Banjaluci sa željom da zadobiju povjerenje birača u tom gradu? Ni jedan jedini. Pa zašto onda prigovarati građanima RS da nikako da se odvoje od nacionalne matrice, jer biraju isključivo nacionalne lidere, kada im jedino oni garantuju nacionalnu bezbjednost? Isto je i sa Hrvatima koji su najvećim brojem dali povjerenje svojoj najstarijoj nacionalnoj partiji. Da li je to razlog da odmah i Hrvati budi obilježeni kao nacionalisti? Ni govora, posebno ne nakon krajnje neuviđavne politike izvjesne "građanske" političke partije prema volji hrvatskoga naroda. Onog trenutka kada građani barem ona četiri kantona sa dominantno hrvatskim stanovništvom povjeruju u retoriku najstarije građanske partije, biće to velika pobjeda njihove politike. Ali dok god ti građani budu isključivo glasali za svoje nacionalne partije, treba pod veliki znak pitanja staviti vjerodostojnost retorike ovih drugih partija. Dok god na svakom koraku Hrvati budu gledani isključivo očima iz Sarajeva i dok u ime njih budu glavnu riječ vodili oni "kojima nije bitno ko je koje nacije", Hrvati će i te kako biti uz svoje nacionalne partije, jer jedino tamo uistinu osjećaju i čuju njihove zahtjeve za uvažavanjem.

I na kraju, dok nam iz građanskih partija poručuju da će biti veći haos nego za vrijeme rata, ne budemo li upravo njihovu politiku slušali, treba reći da nećemo morati čekati taj haos, jer haos je već tu. Zar zaista neko danas može pomisliti da će neuvažavanjem volje čitavih naroda i prijetnjama ratom uspjeti očuvati građansku BiH? Kod svakog takvog agresivnog zalaganja za dobrobit svih građana treba se uvijek osvrnuti na to koliko se pri tome faktički uvažava ravnopravnost svih građana.

Pratite nas na našoj Facebook i Instagram stranici i Twitter nalogu.