Dvostruka zamka istražne komisije

Formiranjem ove komisije otvorilo se pitanje da li ona ima nadležnost da ispituje stanje u pravosudnim institucijama u BiH? Poći ću od toga da parlamentarni nadzor nad VSTS-om (kao institucijom finansiranom iz budžeta BiH), jeste moguć prema sadašnjem Zakonu o parlamentarnom nadzoru BiH, ali samo u pogledu finansijskog poslovanja. To nije srećno rješenje zbog mogućnosti posrednog pritiska nad ovom institucijom, ali je u sadašnjem zakonskom okviru moguć.

Međutim, parlamentarni nadzor u pogledu sadržaja nadležnosti pravosudnog sistema u BiH i VSTS-a (funkcionisanje pravosudnog sistema) nije moguć zato što za njega ne postoji ustavni osnov. Naime, pravosudni sistem u BiH za koji je nadležan VSTS obuhvata sve sudove i sva tužilaštva u BiH (sa izuzetkom ustavnih sudova) i to kako na nivou BiH, tako i na nivou entiteta i Brčko distrikta. Za razliku od VSTS-a, Parlamentarna skupština BiH nema nikakvu zakonodavnu nadležnost za pravosuđe na nivou Republike Srpske i Federacije BiH, niti Brčko distrikta. Svi propisi kojima se uređuje i organizuje pravosuđe u entitetima i Brčko distriktu donose se na nivou entiteta i Brčko distrikta i Parlamentarna skupština nema nikakvu ulogu i zakonodavnu nadležnost. Jedine dvije pravosudne institucije koje su osnovane i uređene propisima na nivou BiH su Sud i Tužilaštvo BiH.

S druge strane, VSTS kao samostalni organ BiH nastao sporazumom o prenosu nadležnosti između entiteta, ima tim sporazumom i na osnovu tog sporazuma donesenim zakonom, povjerene nadležnosti za sve pravosudne institucije (sudove i tužilaštva) kako na nivou BiH, tako i na nivou entiteta i Brčko distrikta. Dakle, VSTS se bavi pitanjima pravosudnog sistema u cjelini i to kako na nivou BiH, tako i na nivou entiteta, dok Parlamentarna skupština BiH može da donosi propise vezane isključivo za sudove i tužilaštva na nivou BiH, ali ne i entiteta i Brčko distrikta i ona se u zakonodavnoj aktivnosti mora kretati unutar okvira i granica prenesene nadležnosti.

Drugim riječima, razmatranjem stanja u pravosudnom sistemu u BiH (putem parlamentarnog nadzora od strane istražne komisije Predstavničkog doma), Parlamentarna skupština bavila bi se pitanjima za koja nema nikakvu zakonodavnu nadležnost, odnosno pitanjima za koje su nadležni Republika Srpska, Federacija BiH i Brčko distrikt.

Prema tome, sporazumom o prenosu nadležnosti (na osnovu kojeg je donesen Zakon o VSTS-u BiH) nisu prenesena ovlaštenja Parlamentarnoj skupštini za regulaciju cijelog pravosudnog sistema (sudove i tužilaštva u RS, FBiH i Brčko distriktu), nego je ta ovlaštenja prenio na specifikovano tijelo - VSTS BiH.

Tim sporazumom, Parlamentarnoj skupštini nisu data čak ni ovlaštenje da bira članove tog tijela (sem jednog od 15 članova). Parlamentarna skupština BiH ovlaštena je samo da donese zakon kojim će biti osnovano takvo sporazumom specifikovano tijelo (VSTS), kojem će jedinom biti data ovlaštenja u odnosu na cijeli pravosudni sistem u BiH (sve sudove i tužilaštva u BiH), a koja su u zakonodavnoj ingerenciji ostala podijeljena između Parlamentarne skupštine BiH i parlamenata entiteta i Brčko distrikta. Dakle, Parlamentarna skupština nije dobila ovlaštenje kontrolora VSTS-a, niti pravosuđa u cijeloj BiH, niti joj je prenesena funkcija parlamentarnog nadzora nad VSTS-om, kao ni nad pravosuđem u BiH u cjelini.

Parlamentarnim nadzorom nad VSTS-om kao tijelom koje je regulatorno za cijeli pravosudni sistem u BiH, u pogledu sadržaja njegove nadležnosti, Parlamentarna skupština sebi vanustavno priskrbljuje pravo da ispituje funkcionisanje pravosudnog sistema u cijeloj BiH, za čiju zakonodavnu regulaciju nema nadležnost (sem u slučaju Suda i Tužilaštva BiH).

Sprovođenje parlamentarnog nadzora od strane Parlamentarne skupštine nad cijelim pravosudnim sistemom u BiH i VSTS-om zbog toga je problematično po više osnova:

1. Nepostojanje ustavne nadležnosti Parlamentarne skupštine za pravosudni sistem u BiH (sve sudove i tužilaštva). Za sprovođenje parlamentarnog nadzora nad cijelim pravosudnim sistemom u BiH bio bi potreban novi sporazum o prenosu nadležnosti, te novi zakon donesen na osnovu njega.

2. Nepostojanje nadležnosti Parlamentarne skupštine BiH za nadzornu ulogu nad VSTS-om. I za to bi bio potreban novi sporazum o prenosu nadležnosti i novi Zakon o VSTS-u donesen na osnovu njega.

3. Treći jednako važan aspekt su principi i načela demokratske podjele vlasti, na šta ukazuje i član 5. Zakona o parlamentarnom nadzoru BiH. Prema tim načelima, Parlamentarna skupština, kao zakonodavna vlast na nivou BiH, ne može ulaziti u područje zakonodavne nadležnosti entiteta.

Kada je u pitanju osnovni demokratski princip podjele vlasti, Parlamentarna skupština BiH ne može ulaziti u pitanja imenovanja sudija i tužilaca, disciplinskih prekršaja sudija i tužilaca, integritet nosilaca pravosudnih funkcija, krivične, građanske i upravne postupke itd.  

4. Zakoni se (u svakoj državi) moraju tumačiti sistemski, a ne pojedinačno sami za sebe, ne uvažavajući ni Ustav ni prateće zakone. Tako se i Zakon o parlamentarnom nadzoru BiH mora tumačiti sistemski, imajući u vidu kako Ustav i ustavne nadležnosti Parlamentarne skupštine BiH, tako i u korelaciji sa drugim zakonima (u ovom slučaju sa Zakonom o VSTS-u). Prema tome, postoji mogućnost parlamentarnog nadzora VSTS-a, ali samo u pogledu finansijskog poslovanja i trošenja budžetskih sredstava, a nikako u pogledu sadržine nadležnosti.

5. Svako drugo postupanje, kroz funkciju parlamentarnog nadzora VSTS-a i pravosuđa u BiH predstavlja postupanje izvan ustavne i zakonodavne nadležnosti Parlamentarne skupštine BiH, odnosno preuzimanje nadležnosti entiteta i kršenje demokratskih principa podjele vlasti.

Demokratskim  principima podjele vlasti, nezavisnošću pravosuđa i neprimjerenim pritiscima na pravosuđe bavio se i OEBS u svom tematskom izvještaju iz 2009. godine, te bih citatom iz tog tematskog izvještaja OEBS-a pod naslovom “Nezavisnost pravosuđa i neprimjereni pritisci na pravosuđe u BiH” i zaključio ovaj tekst:

“Zbog toga, Misija OSCE-a BiH poziva političke predstavnike da se neodložno počnu uzdržavati od vršenja bilo kakvog neprimjerenog utjecaja ili pritiska u vezi sa sudskim postupcima, kao i od napada na ugled i integritet pravosuđa. Navodima neprimjerenog ponašanja predstavnika pravosudnih tijela trebao bi se baviti Visoki sudski i tužilački savjet (VSTS), kao jedino tijelo odgovorno za regulisanje ponašanja sudija i tužilaca u BiH. Institucijska nezavisnost VSTS-a, sama po sebi, garancija je legitimnosti za istraživanje i ispitivanje ovakvih slučajeva.”

U pogledu standarda nezavisnog pravosuđa od 2009. godine do danas nije se promijenilo ništa. Promijenili su se samo ljudi u pravosudnim institucijama. Treba se zapitati, da li se principi nezavisnog pravosuđa trebaju rušiti, jer se nekom možda ne sviđaju ljudi koji su trenutno u pravosudnim institucijama? Ako se to jednom desi, neće više biti nazad, jer ovi ljudi koji su danas u pravosudnim institucijama vremenom će otići sa funkcija, ali će praksa kršenja principa nezavisnosti pravosuđa postati pravilo i više niko neće imati pravo da od bilo koga, bilo kada, traži poštovanje principa nezavisnosti pravosuđa i jasne podjele vlasti. 
 

Pratite nas na našoj Facebook i Instagram stranici i Twitter nalogu.