Dužnost kao sreća
Novinske agencije širom svijeta ovih dana prenose da se u nekoliko posljednjih nedjelja i mjeseci, ne samo u Francuskoj, intenzivno proslavlja osamdesetogodišnjica kultnog romana “Mali princ” Antoana de Sent Egziperija.
Roman o dječaku iz svemira koji napušta svoju planetu i crvenu ružu, svog jedinog prijatelja, prvi put je objavljen 1943. godine u Njujorku, istovremeno na engleskom i francuskom jeziku. Od tada je prodato više od 150 miliona primjeraka ove knjižice širom bijelog svijeta u prevodu na 270 jezika i dijalekata. Među zemljama koje ovu godišnjicu obilježavaju na najbolji mogući način - novim izdanjima knjige - je i Srbija. Čak dvije izdavačke kuće, jedna iz Beograda, druga iz Čačka, najavile su jubilarna izdanja. Urednica jednog od navedenih izdanja kaže ovako: “Ovaj roman je više od književnog remek-djela. Malo je knjiga poput ove, koje podjednako zadovoljavaju pažnju čitalaca svih uzrasta koje ova priča vodi na zanimljivo putovanje univerzumom, što rezultuje nevjerovatnim otkrićima i pomaže im da spoznaju prave vrijednosti”. Popularnost ove knjige odavno je nadrasla književnost kao takvu. Nije slučajno da se i jedna banjalučka predškolska ustanova zove “Mali princ”.
Pilot
Početkom 2000. godine marseljski ronilac Lik Vanrel pronašao je u dubinama Sredozemlja olupinu aviona Lockheed Lighting P38, aviona kojim je pilotirao Egziperi kad se survao u smrt trideset i prvog jula 1944. godine. Njegova je smrt uvijek bila obavijena velom misterije što ga je povezalo sa jednim ponešto drugačijim piscem - Embrouzom Birsom u još jednom simboličnom vjenčanju patetike i ironije. Treba reći da egziperijevska patetika nije nipošto nešto negativno; ne, to je ona lijepa izvorna ljudska emocija koju je naše cinično doba skoro proglasilo anahronom, fina je to i skoro čipkasta ganutljivost miljama daleko od kiča. Simbolična je takođe i činjenica da je olupina Egziperijevog aviona pronađena tek jedan mjesec pred stotu godišnjicu njegova rođenja. A ta je godišnjica zaista bila pažnje vrijedan događaj. U Lionu (gradu u kojem se Egziperi rodio 29.6.1900) aerodrom “Satolas” dobio je novo ime: “Lion-Sent Egziperi”. Na trgu Belkor kraj piščeve rodne kuće hor od hiljadu i pet stotina djece iz cijele Evrope otpjevao je Pjesmu za Malog princa, pjesmu koju su napisali Žilber Beko i Pjer Delano. Na kraju juna 2000. Lion je živio za Egziperija. Ovaj je pisac to i zaslužio. Svetac iz njegovog prezimena (Saint Exupery) potvrda je onog latinskog nomen est omen.
Rože Kajoa upotrijebio je jedanput u kontekstu Egziperija frazu odgovornost pisca. Egziperi je zaista dobar primjer takve odgovornosti. Bio je ponešto sinteza Kamija i Malroa: osim est-etičke srodnosti Kamiju je sličan i fizičkim likom, a poput Malroa bio je pisac i pilot. Dva citata Malroa i Egziperija što spadaju među njihove najznamenitije iskaze takođe su znakovito slični. Malro kaže ponešto oskarvajldovski: Život ne vrijedi ništa, ali ništa nije vrijedno jednog života. Egziperi svoju poruku izriče bez Malroove aforističnosti, no smisao je isti: Iako ništa ne vrijedi koliko ljudski život, mi vječno postupamo tako kao da postoji nešto što ga prevazilazi po vrijednosti.
Tumačenja
Ipak i pored dobro poznate “Zemlje ljudi” ili “Noćnog leta” (za koji je predgovor napisao Andre Žid, predgovor u kojem zahvaljuje Egziperiju jer mu je - kako kaže - rasvijetlio paradoksalnu istinu: da ljudska sreća nije u slobodi nego u preuzimanju neke dužnosti) Egziperi je prvenstveno “Mali princ”. Kultna je to knjiga svih naraštaja i meridijana prevedena na više od dvije stotine jezika. Raznorazni Alhemičari i Galebi -Džonatan-Livingstoni nisu joj ni do članaka. Prividno dječija knjiga ona se obraća i djeci i odraslom čovjeku koji je ostao dijete - kako bi kazao Luis Kerol. Osim Tolkina valjda jedini čovjek koji je u dvadesetom vijeku napisao istinsku bajku bio je Egziperi. (Tolkinova saga je epska, Egziperijeva poema - poema u gogoljevskom smislu - lirska.) Ko ne zna za ovu knjigu, ko ne zna za onu slavnu sliku zmijskog cara koji vari slona za koju odrasli misle da je šešir? Lisica i ruža, uobraženko i svjetioničar žive u srcima miliona. Ova knjiga koliko god bila masovno obljubljena izazvala je mnoštvo raznolikih tumačenja, gotovo kao Kafkina djela. Za Renea Zelera to je religiozna parabola, za Pjer-Anrija Simona moralni traktat, za Rožea Kajoa pjesma o djetinjstvu. Kajoino objašnjenje dopalo bi se Egziperiju koji je svoje djetinjstvo smatrao vlastitom domovinom. Ipak “Mali princ” je prvenstveno knjiga o ljubavi i smrti poput “Enciklopedije mrtvih” koju je tako autopoetički opisao Danilo Kiš. Sabrana djela Danila Kiša sadrže i pjesmu koju je on napisao dvadeset četvrtog juna 1966. godine u Budimpešti – “Ruža: Sent Egziperi”. Mnogo je dobrog inspirisano “Malim princem”. A lisicina pouka Malom princu jedna je od onih vječnih poruka svakom razumljivih: “Prave stvari se vide samo srcem. Bitno je očima nevidljivo”.
Muzej
Među knjigama na koje se u Francuskoj o ovoj godišnjici obraća posebna pažnja je i Egziperijeva biografija, čiji je autor Viržil Tanaz, kao i nešto starija biografska knjiga o istom autoru “Sent Egziperi, arhanđeo i pisac” autorke Natali de Valijer. Tu su i razna ilustrovana izdanja u ograničenom tiražu, kao i CD sa audio-snimkom romana iz 1954, u kojem je narator slavni francuski glumac Žerar Filip.
Stigle su vijesti i o tome kako je povodom osam decenija “Malog princa” prvi put na fracuskom jeziku objavljen “Život Antoana de Sent-Egzita” u mangi. Riječ je o originalnoj kreaciji scenariste Tetsuja Kurosave i ilustratora Osame Hiramatsua. Priča o pilotu, avanturisti, pioniru avio-modnog dizajna, novinaru, pjesniku, filozofu, piscu, karikaturisti ima 160 strana, a objavljena je i na engleskom jeziku. Tu su i figure junaka iz “Malog princa”, kao i posteri u kolekcionarskim tiražima sa numerisanim i potpisanim primjercima poznatih izdavača. Međunarodni dan “Malog princa” obilježen je kao i do sada 29. juna na Sent-Egiperijev rođendan. Baš na taj dan “Mali princ” je dobio je svoj muzej na ostrvu Jeju u Južnoj Koreji. Istog dana svečano je otvorena i radionica za nastavnike i djecu u Narbonu na jugu Francuske na temu: “Od školskog dvorišta do ivice galaksije, ep pod znakom radosti i avanture!” I baš taj luk od daleke Južne Koreje do Egziperijeve domovine Francuske dobar je simbol globalne slave i omiljenosti ovog pisca i njegove najslavnije knjige.
Pratite nas na našoj Facebook i Instagram stranici i Twitter nalogu.
