Državnik bez ratne prošlosti

Pri tome vjeruju da rade na oslobađanju naroda od nacionalističkih, klerofašističkih, tajkunskih, malograđanskih uljeza u, gle čuda, rođenoj zemlji baš tih i takvih ljudi. I neka ih, neka pišu i govore što im volja, jer bi to trebala biti bit demokratija. Međutim, kada njihovo pisanje dobije oblik ratnohuškačkih strijela koje bi rado da neutralizuju svakoga ko ne misli kao oni (a takvih je onda podosta, pogotovo među građanima Republike Srpske, među Hrvatima u zapadnoj Hercegovini i središnjoj Bosni), onda to postaje već sasvim ozbiljan problem. Neću ovdje spominjati prostačke psovke i uvrede na račun neistomišljenika, nego skandaloznu količinu govora mržnje i netrpeljivost prema svim pozitivnim trendovima u regionu. Eto, tako je i nedavno održani izbor za Ličnost godine pod pokroviteljstvom "Nezavisnih novina" i Željka Kopanje bio meta neobuzdanih izliva bijesa i netrpeljivosti kotlinskih gerilaca. Naime, ništa, ama baš ništa, tamo nije valjalo. Sve je bilo lažno i prijetvorno. Tamo se na jednom mjesto nalazila gomila tajkuna i sljedbenika tajkunske privatizacije, saučesnici u zločinima, lažne demokrate, polusvijet, propagandisti nacionalističkog srpskog režima i nekakvi licemjeri konformisti.

E bojim se da neće biti baš tako. Lažna je ova tobožnja briga zbog nadirućeg nacionalizma. I te kako je lažna i iz nje progovara najcrnji nacionalizam. Onaj koji ne preza ni od čega. Onaj koji nema ni svoju "soft" varijantu. Opasan je taj nacionalizam, jer nije u stanju biti makar principijelan i dosljedan u svojim htjenjima. Kaže jedan od njih, kolumnista, liberal, antinacionalista: "Sreća Željka niko nije zvao", jer bi valjda Željko (a to bi trebalo da je hrvatski član Predsjedništva BiH) rekao i što bi trebalo i što ne bi trebalo. S pravom naravno! Pa veli taj ogorčeni mrzitelj svega što nije gerilsko da je svojevremeno Marko Vešović odbio da primi nekakvu crnogorsku nagradu, jer ju je prije njega dobio Radovan Karadžić, a ovaj valjda nije htio da podrži "dogovorenu šutnju većine, koja je u ratu podržavala ono što se danas mora zaboraviti". Oh, kakva velikodušnost i uzvišenost! Šteta samo što autor najprostačkijih tekstova u BiH Samir Šestan istim povodom nije spomenuo, recimo, i svog kolegu kolumnistu na istom portalu Hadžiomerovića ili recimo novinara Avdića, pa se zgrozio nad njima što su primili nagradu "Novinar godine" iz ruku (molim sada svoje čitaoce za strpljenje): "simbola kriminalne tajkunske privatizacije, sraslosti medija i politike, propagandnog opsluživanja vlasti, konformističkog licemjerja, kukavičkog odbijanja da se stvari oko sebe nazovu pravim imenom, negiranja zla i širitelja govora mržnje, saučesnika javnosti u projektima njihovih političkih lidera, simbola izdaje principa i iznevjerenih nada, simbola žrtve koja postaje saučesnik u zločinu ..."

Kako je onda moguće da i dan-danas ovi ugledni sarajevski novinari čuvaju tu nagradu? Gdje su sad ideali i principi? Kako i oni, kao i Vešović, nisu odbili vratiti to oličenje zla, zlu koje im je uručivalo nagradu? Kako je moguće da i danas, kada čeprkaju po nekakvim tekstovima Željka Kopanje iz ranih devedesetih, ne bi li mu oblatili ime u federalnoj javnosti dokazujući time njegovo ipak suštinski nacionalističko opredjeljenje, kite svoje odjavne špice tom besramnom nagradom?

Zgroženi su online gerilci i paradom u kojoj je Josipović izabran za "Ličnost godine". A ponajviše zbog obrazloženja da "...nema ratnu prošlost". Hm, kako bi bilo dobro da ima i da mu se može štagod prigovoriti, pa tako još više širiti međunacionalna mržnja. Ali eto ne može, kao ni Dodiku što ne mogu, a vrijedjelo bi, pa makar bilo šta pronaći. Ovako moraju mu se stalno pripisivati nekakvi novi aferimi i nekakvi novi nacionalistički ispadi. Elem, da je slučajno na dodjeli nagrade Josipoviću bio prisutan Željko Komšić poslao bi on sve, veli Šestan, kolumnista gerilskog portala, u: "tri....materine zbog ovog obrazloženja o Josipoviću". Dakle, nije dobro što ovaj nema ratnu prošlost, a hvale je vrijedno što Komšić ima. To mu je valjda komparativna prednost u odnosu na druga dva člana bh. Predsjedništva i Josipovića pride. Ko god je bio u ratu i držao pušku u ruci nije gađao glinene golubove nego ljude, pa tako i oni koji bi rado psovali ovima što "nemaju ratne prošlosti". Da li je to danas temeljna vrijednost političara koji treba graditi budućnost zemlje? Pa, ako je gradi na sjećanjima koja njeguje uz svoju pušku, bojim se da u budućnosti može vidjeti samo nove sukobe, a nikako mir i suživot. Ako je susret lidera regiona, koji također nemaju ratnu prošlost, predmet ismijavanja i prezira u Sarajevu, a Komšićeva puška predmet pohvale i inspiracije, onda je jasno kakvo je opredjeljenje i jednih i drugih. Onda je sasvim jasno što Tadić i Josipović nemaju problem u komunikaciji sa onom drugom dvojicom članova Predsjedništva, što se dogovaraju o evropskim putevima svojih zemalja, a što je ovaj treći predmet slatkih pohvala širitelja jezika mržnje koji su zgroženi nad "malograđanštinom" kulture dijaloga.

Ima Šestan za to i posve učen i dugo pripreman argument. On je naime zgrožen što je u "kafkijanskom ludilu forma postala bitnija od suštine", pa se tako "moral, istina i pravda pokušavaju relativizirati i prognati iz javnog prostora i zamijeniti imperativom 'građanske pristojnosti'". Baš tako! Možda baš zbog te građanske pristojnosti nijedan od njih ne postavlja pitanje Komšićeve ratne prošlosti, nego smatraju da Bosanci koji su mu dali povjerenje vjeruju da upravo na temelju te ratne prošlosti on može učestvovati u mirovnim pregovorima i dogovorima.

Kada već govorimo o važnosti forme, a i te kako je važna u građanskoj kulturi, možda upravo zbog te forme malo ko insistira na moralnoj pozadini preglasavanja Hrvata. A možda, opet zbog te čarobne forme, istina i mora biti relativizirana? Imajući u vidu tri velike ratne epopeje, tri ratne kolektivne traume, pa i tri ratne istine, nije li ovo isključivo gerilsko viđenje svih novijih događanja na Balkanu fitilj koji bi mogao upaliti novi ratni požar? Stoga "kvaziintelektualni stavovi kritike kritike nacionalizma" jesu jedini mogući put u novu, ratom neopterećenu budućnost ovih prostora, što uključuje upravo političare i intelektualce bez ratne prošlosti.

Pratite nas na našoj Facebook i Instagram stranici i Twitter nalogu.