Državnici, novinari i četnici
Posljednjih dana bili smo svjedoci još jedne geste slijepe isključivosti koja dolazi iz Sarajeva. Bilo bi nekorektno ne naglasiti, ne od Sarajlija, nego od čelnih ljudi Grada.
Povodom najavljenog okupljanja u Sarajevu u znak sjećanja na ubijene pripadnike tadašnje JNA usred grada, gradonačelnik odluči zabraniti skup. A da bi medijima što bolje prezentirao razloge svoje odluke, organizira pres-konferenciju. Novinari su došli, saslušali saopćenje i kada su htjeli da postave pitanja saznali su da to nije dozvoljeno. Zamislite samo koji nedostatak odgovornosti i osjećaja za demokraciju treba imati da bi se onemogućilo postavljanje pitanja povodom odluke koja predstavlja elementarno kršenje osnovnih ljudskih prava. I nije to sve. Kada se jedna novinarka drznula da postavi pitanje poručeno joj je da ide u Banjaluku i tamo provocira. Kada se očekivalo izvinjenje za ovaj izljev nacionalizma i šovinizma, rečeno je da nema izvinjenja za one koji "Dodika smatraju državnikom a ne četnikom".
E ovo je zaista vrhunac ovog neobičnog događaja. Novinarka je omalovažena, protjerana i pri tome obilježena kao kolaboracionista sa četnikom. No razmišljam nešto, kada bi ova mlada dama doista bila članica pokreta koji proklamira ove ideje, možda bi joj ipak bilo odgovoreno na pitanje i možda bi i ona i vlasnik novina za koje piše i legitimni premijer RS-a punili novinske stupce i video priloge svojim izjavama i komentarima. Jer u novije vrijeme je to upravo slučaj sa predstavnicima krajnje desnih političkih partija u Sarajevu. Ovdje ipak vlada obrnuta logika. Četnik je onaj koji brani dostojanstvo srpskog naroda, a svi oni koji otvoreno zazivaju četničku ideologiju su im opozicija. I to ne bilo kakva nego združena. I to ne bilo kako, nego malo socijaldemokrata malo radikala, a sve u borbi protiv Dodikovog četništva. Dakle, novinarka nije dobila niti odgovor na pitanje niti izvinjenje iz Grada, a niti je stigao odgovor na pismo koje je gradonačelniku Sarajeva uputio u ime Nezavisnih novina gospodin Željko Kopanja. Nije i po svoj prilici neće stići nikakav odgovor a pogotovo ne izvinjenje, jer je vrijeđanje i omalovažavanje, posebno onih druge nacionalne pripadnosti, postalo uobičajena praksa ove gradske uprave. I nitko ne bi obratio posebnu pažnju na to da je u pitanju osobni stav nekog intelektualca, ali kada se ima u vidu da je to stav prvog čovjeka jednog grada a time i njegovih građana, pa čak i onih koje otvoreno vrijeđa, onda bi u svakom društvu to bio golem problem o kojem bi se energično oglašavale brojne institucije za zaštitu ljudskih prava i sloboda, posebno medijskih sloboda. No nema glasa intelektualaca, onih koji u Sarajevu začas nekoga proglase fašistom, nacionalistom ili šovinistom. Nema glasa iz onih udruga koje brinu o medijima i ugroženosti novinara. Gdje li sada i zašto šuti linija za pomoć novinarima i ona simpatična udruga koja saopćenja piše o svemu i svačemu? Tišina. Samo što ova tišina ide na teret građanskoj, slobodarskoj i multikulturnoj ideji Sarajeva. Šutjeti o ovome znači glasno podržavati najrigidnije podjele građana. Znači glasno podržavati nacionalnu netrpeljivost i svrstavati ljude u "njima pripadajuće etnonacionalne prostore i okvire". No tko je taj koji sebi daje za pravo da to čini? Tko je taj koji u ime institucije destabilizira ionako krhku komunikaciju na ovom prostoru. Ili možda ljudska prava po tko zna koji put ne vrijede jednako za sve kada o njima govore sarajevski socijaldemokrati?
No usprkos gradonačelniku Sarajeva, a ne usprkos Dodiku, kako se moglo čuti u Sarajevu, skup je održan, policija pokazala iznimnu profesionalnost, ali i građani suzdržanost. Isti oni građani u ime kojih je skup trebao biti zabranjen. Pokazali oni dostojanstvo, uvažili druge u njihovoj boli, pa i održali lekciju iz političke kulture, što da ne. Ljudska prava, pogotovo pravo na dostojanstvo u boli žrtve, neupitni su u svakom demokratskom društvu. Stoga novinarka koja je na najgrublji način izvrijeđana, skup koji je trebalo zabraniti i legitimni predstavnik jednog naroda nisu ništa drugo nego ogledalo jedne zaboravljene demokracije.
Pratite nas na našoj Facebook i Instagram stranici i Twitter nalogu.
