Draga moja Saveta...

Kao novinar, mnogo sam

godina potrošio na političke

 besmislice". Sad mi je lakše kad znam

da ni Crnjanski nije izuzetak.

                                                            Zoran Sekulić, novinar

Draga Saveta, jesam li ja pametna, stručna i sposobna, jer nemam sertifikat nijedne političke partije da sam pametna, stručna i sposobna. Nisam član, niti sam bila član, niti ću biti član partije, tata mi je na onom svijetu 20 godina, mama me napustila, niko u bližoj i daljoj familiji nije u vrhu bilo koje političke partije.

Pismo dragoj Saveti otišlo je brzom poštom. A u međuvremenu...

Za ideale ginu budale

Printani i elektronski mediji objavili su da Partija ujedinjenih penzionera "zahtijeva od predsjednika RS, Vlade i institucija sistema da im se kod raspodjele funkcija obezbijedi mjesto direktora Fonda PIO i filijale PIO Banjaluka, te mjesto savjetnika u Ministarstvu rada".

PUP je tražio još i jedno mjesto delegata u Vijeću naroda RS, dva šumska gazdinstva ili dvije uprave u JP "Šume Srpske", učešće u upravnim i nadzornim odborima Fonda PIO, "Šuma" i "Pošta Srpske".

Tek nakon što je lider PUP-a Ilija Stevančević, poznat kao "Morete glasat", ispostavio kadrovsku listu želja, zatražio je i prioritetno zapošljavanje djece poginulih boraca i penzionera (pretpostavlja se da ima unuke), kao i da PUP-u bude obezbijeđen poslovni prostor u svakom naseljenom mjestu RS za rad odbora, čime bi broj prostora mogao da prešiša broj članova te stranke bar za nekoliko desetina puta.

Predsjednik PUP-a nije zaboravio ni "bazu", pa je kao jedan od uslova naveo i redovnu isplatu penzija do 10. u mjesecu, kao i njihovo vanredno povećanje.

Gdje će i kako će Ilija naći kadrove za funkcije koje "zahtijeva" moglo bi se znati brzo, a izvori bliski PUP-u tvrde da se od trenutka medijskog publikovanja liste kadrovskih želja ustostručio priliv članova Partije. Mada i dalje je nepoznato da li pravo učlanjenja u Penzionersku partiju imaju isključivo dame iznad 60 i gospoda iznad 65 godina života? Ako je tako, onda opet ostaje nejasno kako će izvršne funkcije moći da obnašaju oni koji već ostvaruju pravo na penziju. Ali ko zna, čuda su moguća, o čemu svjedoči i sam Ilija. Iako ima 77 godina, u naponu je političke snage.

Ovo pismo političkog lidera u naglom i munjevitom usponu potvrdilo je kafanska naklapanja kako politička tržnica radi non-stop.

- Pijaca ko pijaca, svi su tu: sjecikese, nakupci, prekupci, varalice, džeparoši, vage su naštimane, svako svakog vara, farba, krade, laže..., svjedoči o atmosferi na tržnici opet taj isti, neposlušni alter ego.

Već u samom startu razgovora o političkim koalicijama "trgovalo" se sa 75 direktorskih mjesta, a kasnije je, tvrde učesnici, u igri bilo više od 150. Na tom prvom spisku 75 pored svake institucije, zavoda, preduzeća bilo je ispisano ime partije, tačnije faktičko stanje koje je trebalo da pojasni čiji kadar je na čelu "organa". Tek pored jednog, eventualno dva imena nije bilo partije.

Zanimljivo je da je većina tih mjesta popunjena po osnovu sprovedenih javnih konkursa na kojima nijedan od uslova nije bio članstvo u političkim partijama. Kako se onda dogodilo da budu imenovani baš oni koje su instalisale partije? Logično, ali glupo pitanje. Jer u toj partijskoj kadrovskoj raspodjeli plijena dešavalo se svega i svačega, pa i toga da je konkurs ostajao otvoren više od godinu, da konkurs nikada nije bio zatvoren, da je tek nekoliko godina po okončanju konkursa imenovan direktor za koga je partija čuvala mjesto...

I prije samih izbora partije su već imale popunjene kadrovske križaljke. Odavno se kalkulisalo ko su novi ministri SDS-a ako se domognu vlasti, ali ne samo to, nego i ko su im direktori, a ko ambasadori...

Upravo zato politički i ekonomski programi partija malo koga su zanimali i na ovim izborima. A i zašto bi kada je suština bavljenja politikom uhljebljenje stranačkih kadrova zarad ostvarenja njihovih ličnih ambicija, snova i finansijskih potreba. Za opšte dobro i ideale su izginule budale, a ako još i nisu, brzo će.

Preletači

Ali da se vratimo partijskim raspodjelama "kolača". Nekoliko dana uoči konstitutivne sjednice Narodne skupštine RS Adama Šukala razljutilo je navodno odbijanje Marka Pavića da njegovoj partiji ustupi dva mjesta direktora i to: "Voda Srpske" i Instituta za javno zdravlje RS, te mjesto tehničkog direktora RiTE "Gacko" i jedno ministarstvo - za ekonomske odnose sa inostranstvom.

Tek nakon što je Pavić odbio Šukalove kadrovske zahtjeve, ne želeći da se odrekne nijednog od 24 pozicije koje je DNS dobio u prvoj rundi razgovora, Šukalo je političku situaciju doveo do usijanja povećavajući "cijenu" na mjesto delegata u Domu naroda Parlamenta BiH.

Ništa manje nije zanimljiv i svježe delegirani uslov "socijalista", koji su uz jednog od naroda izabranog dobili četiri kompenzaciona (nagradna) poslanika taman koliko sada traže ministara u novoj Vladi RS.

Upravo kadrovska uhljebljenja i postavljenja jesu razlog zbog kojeg vjernost partiji nije sveta, a političko ubjeđenje je vrlo promjenjiva kategorija. Primjera je mnogo, a samo jedan u moru sličnih je direktor već pomenutih "Voda Srpske".

Dragan Anđelić godinama je bio kadar SDS-a. SDS ga je postavio na mjesto direktora bijeljinskog "Stolara" (prije njegovog uništenja), zatim na mjesto direktora "Elektro-Bijeljine", pa za direktora "Agrarnog fonda".

Nakon što je protiv njega podnesen veći broj krivičnih prijava i otvoreno sijaset istraga, SDS je odlučio da mu se zahvali. Kada je provalio plan, Anđelić je najavio prelazak u NDP Dragana Čavića. Ali došlo je do iznenadne promjene njegovih političkih uvjerenja, ciljeva i ideala, pa je osvanuo u DNS-u i kao kadar te stranke vaskrsao na mjestu direktora "Voda Srpske".

CJB Bijeljina i u julu ove godine podnio je još jedan u nizu izvještaj protiv Anđelića tužilaštvu, ovoga puta zbog zloupotrebe položaja ili ovlašćenja kojim je oštetio "Vode Srpske" za 237.463 marke, a drugima i sebi pribavio nezakonitu imovinsku korist.

Tužilaštvo već bar deset godina vodi istrage po policijskim izvještajima, koji ga sumnjiče da je kao direktor "Elektro-Bijeljine" počinio više krivičnih djela, oštetivši to preduzeće za nekoliko miliona maraka.

Iako su mediji godinama uredno objavljivali što revizorske, što policijske izvještaje, što nalaze tužioca, ništa od toga nije spriječilo napredak Anđelića u partijskoj i direktorskoj karijeri. On je jednostavno znao u pravo vrijeme da uzme pravu partijsku knjižicu.

Nije Anđelić jedini primjer, ali vrlo vjerno odslikava na koji način vladaju političke stranke i na koji način pojedinci koriste tu činjenicu.

Posve živopisan je i primjer šefa Odbora za kulturu SNSD-a u Banjaluci Luke Kecmana. Prije četiri godine Kecman je osnovao SNS u RS poručujući: "Naš izborni rezultat biće šok za vladajuću garnituru koja se uspavala na lovorikama vlasti. Mi ćemo svojim rezultatom iznenaditi Milorada Dodika i mi ćemo ga srušiti sa vlasti, bez obzira na njegov politički marketing u koji spada i priča o referendumu".

Nakon što je Kecman smijenjen sa čela "naprednjaka", politički je vaskrsao kao jedan od važnih kadrova SNSD-a. Izjavu o rušenju svi su zaboravili. I partija i javnost, koja svakako ne postoji.

Mnogo je, mnogo primjera političkih preletača, nemorala i hipokrizije u svemu tome. Isto kao što je mnogo onih kojima je jedini napor u stranačkom angažmanu bio da u predizbornoj kampanji, u kojoj ih "nije bilo ni u božićnoj plećki", ošacuju fotelju i vaskrsnu treći dan po izborima kao kandidati za funkcije.

Sve to logično je u zemlji u kojoj je na vlasti partokratija. Po definiciji to je "demokratsko uređenje u kome se prava vlast ne nalazi u institucijama države, već u rukama političkih partija".

Upravo partokratija dovela je do porasta politički angažovanih ljudi, pa i preletača zbog čega broj članstva partija varira u skladu sa njihovom pozicijom u vlasti ili opoziciji. Primjera radi, od izbora 2012. do decembra prošle godine broj članova SNS-a u Srbiji porastao je za 200.000. Istovremeno sa odlaskom sa vlasti počeo je da pada broj članova DS-a.

Kod nas nema podataka o tačnom broju partijskih članova, ali je izvjesno da bi taj broj mogao biti mnogo veći od broja članova koje je nekada imao Savez komunista. Razlog je prost: komunisti su partijske kadrove postavljali samo na rukovodeće pozicije, ali partijska knjižica u komunizmu nije bila uslov za stručna, posebno ne za nerukovodeća radna mjesta ili za dobijanje bilo kakvog zaposlenje. Mogao si biti portir, a da nisi član SKJ.

Ni u posljednjem ratu partijska knjižica nije bila uslov za imenovanja (čak ni ministara), a posebno ne za imenovanja na čelne pozicije u oblastima kao što su kultura, zdravstvo, obrazovanje, mediji ili sport.

Danas je posve jasno da se partije ne bore za vlast da bi na stručna mjesta imenovale stručne ljude i tako ostvarile opšte dobro za sve građane, nego da bi uhljebile poslušne i u većini slučajeva nesposobne stranačke kadrove i zadovoljile apetite partijskih ala. Upravo zbog toga loša kadrovska politika i jeste osnovni uzrok propasti svake partije, jer je neosporno i njen apsolutni prioritet.

 Da su partijski podobni, a ne sposobni, u apsolutnoj prednosti, a cijelo društvo zalog za njihovo uhljebljenje, svjedoče i milionski gubici većine javnih preduzeća, posebno onih koji su monopolisti u svojim djelatnostima. Ali nejasno je, ako je to tako, kako je moguće da partije u svom članstvu nemaju nekog ko bi ipak znao da radi posao koji mu daruju? Ili je i unutar samog partijskog kadrovskog sistema negativna selekcija?

Možda bi jedno od rješenja mogao biti obavezan test inteligencije za direktore, na kojem je upravo u trci za direktora "Željeznica Srbije" palo 29 od ukupno 34 kandidata.

Savetin odgovor

I prekidam, jer, evo stigao je odgovor drage Savete. Prenosim ga u cijelosti:

Draga,

Posljednje teorije jasno su utvrdile da koeficijent inteligencije nije mjerilo uspjeha pojedinca, kao što to nije ni znanje, ni sposobnost, a ni stručnost. Najvažnija je socijalna inteligencija zahvaljujući kojoj ljudi s lakoćom ostvaruju životne ciljeve i penju se na društvenoj ljestvici. Ljudi mogu biti pametni, obrazovani, radni, ali to nije dovoljno za uspjeh, ako nemaju socijalnu inteligenciju da se uklope u važeći sistem vrijednosti.

Samo socijalno inteligentan čovjek shvata da je veoma važno da se prilagodi društvu, da ne odskače i da se ne izdvaja ničim. Ako društvu u kojem živi pojedinac opšte dobro i javni interes nisu na prvom mjestu, nego prije svega lična i partijska korist, onda je prvi korak svake socijalno inteligentne osobe učlanjenje u perspektivnu partiju. Najbolje je učlaniti se u partiju koja ima veliki broj kadrovskih mjesta, ali nema dovoljan broj kadrova. U vašim specifičnim uslovima dodatni dobitak je učlaniti se u partiju koja oskudijeva brojem članova iz tvoje nacije.

Nemoj da se naljutiš, ali više promućurnosti sam očekivala.

Tvoja Saveta

Pratite nas na našoj Facebook i Instagram stranici i Twitter nalogu.