Dodik i član 10. Evropske konvencije o ljudskim pravima

Tužio izvjesni Vitomir Popović izvjesnog Damira Kaletovića zbog "navodnog neovlaštenog prisluškivanja i tonskog snimanja". A Vitomir Popović je čovjek čijom biografijom su se "pozabavili" novinari "političkog magazina". Ovaj bivši ombudsman za ljudska prava u BiH je vlasnik veoma "sumnjive, munjevite i nadasve brilijantne pravničke karijere". To su predano istraživali i dokazivali neovisni novinari koji su htjeli, kako pravila profesionalnog novinarstva nalažu, obaviti svoj posao. Htjeli su oni snimiti i Popovića, kao drugu stranu istraživačke priče i zaputili se u Banjaluku. Iako je čovjek pristao samo na neformalan razgovor sa novinarom, kamera je "(srećom!) ostala uključena, pa je tako nastao snimak u kojem ombudsman za ljudska prava BiH iz fotelje plaćene parama poreskih obveznika ove zemlje novinaru FTV-a kaže 'zaslužujete metak u čelo'." Pošto je kamera srećom snimila neformalni razgovor, novinar je zastrašen izjavom i objavio cijeli razgovor. Nakon dvije-tri godine Popović u dogovoru sa Miloradom Dodikom odlučuje, kako nas uvjeravaju, napraviti odmazdu i tuži pred Osnovnim sudom u Banjaluci novinara koji je pustio taj nelegalni, pardon slučajni snimak. Zašto u dogovoru sa Dodikom? O pa već smo naučili da niko i ništa u Banjaluci ne radi ako to Dodik ne naredi ili ne odobri. Tako je u stvari Dodik shvatio kolika je šteta nanesena Popoviću, nagovorio ga da podigne optužnicu, a ovaj je to učinio par mjeseci pred opće izbore u BiH i tako izvršio atak na slobodno novinarstvo, po ko zna koji put. Eh, tim povodom se oglasio ko-je-ko od zaštitnika ljudskih prava, političkih i medijskih sloboda sa optužbama na račun Popovića, Dodika, pravosuđa u RS i šire. Najvatrenije saopštenje izdalo je ono udruženje što u svim ovakvim prilikama ima odgovarajuće tekstove, posebno onda kada su "zgroženi nad činjenicom da jedna važna pravosudna institucija kao što je Okružno tužilaštvo Banjaluka potpuno zanemaruje evropske standarde i praksu zaštite prava na slobodu izražavanja i ne uvažava značaj slobodnog istraživačkog novinarstva za demokratski razvoj Bosne i Hercegovine". Tom prilikom su se pozvali na član. 10, obrazlažući da cijeli taj postupak "ozbiljno dovodi u pitanje tehnologije tv novinarstva" (sic!). Dakle, iako citirani član 10. isključuje obrazloženje ovog udruženja i ukazuje na mehanizme države u cilju zaštite raznih prava podjednako kao i na neovisno sudstvo. Ali sudstvo u RS nije neovisno i dok je Dodika to ne može ni biti, a na to nas podsjeća jedna demokratska partija iz Sarajeva u svom saopštenju ovim povodom, pa nam vele: "Nema nikakve sumnje da se i u ovom slučaju radi o obračunu Milorada Dodika i njegovog režima sa neposlušnim medijima". Eh, dakle ne samo što od njih saznajemo da Dodik stoji iza svega, saznajemo i da je javni servis neposlušan medij. Možda bi mu se i moglo da bude sasvim neposlušan, kao što je uostalom neposlušan i član Predsjedništva BiH koje dolazi iz ove partije, pa u ime nas građana koje predstavlja priča sve što i kako mu padne napamet, ali on kao i ovi medijski neposlušnici sa "modernim tehnologijama" sve to rade sa grbače građana, isto onako kao što je opisan položaj tadašnjeg ombudsmana koji je iz "fotelje plaćene parama poreskih obveznika prijetio novinaru". Ako je tako, onda još više zabrinjava činjenica da u ime nekakve odbrane ljudskih prava sugeriramo akcije tipa Velikog Brata. Čak ih branimo u javnom prostoru, kao što je to ovim povodom učinio drugi član Predsjedništva BiH, navodeći "da je i on sam kao i članovi njegovog kabineta bio tajno sniman", ali eto oni nisu pomislili nikada da pokreću bilo kakav proces protiv novinara, zato što takve postupke mogu raditi samo u "najrigidnijim diktatorskim režimima". Samo svi ovi javni zaštitnici ljudskih prava zaboravljaju da se upravo u diktatorskim režimima sve, na svaki način i u svakom trenutku snima i da je granica privatnog i javnog sasvim ukinuta. Neformalna posjeta i neformalni razgovor tajno snimljen zasigurno nisu primjer upotrebe savremenih tehnologija, nego elementarno narušavanje ljudskih prava. Za ovaj tekst je sasvim nebitno da li je to bio Popović ili Kaletović, bitan je princip i poimanje ljudskih prava i sloboda u javnom prostoru. Ako je pojam slobodnog novinarstva upadanje u kancelarije i nasilno snimanje ili, još gore, potajno snimanje u ime javnog servisa i plasiranje takvih snimaka kao uzora istraživačkog novinarstva, onda ovoj zemlji ne trebaju neovisni sudovi, još manje ombudsmani, a ponajmanje pravna država jer je na djelu sud Velikog brata koji očima skrivenih kamera sve vidi i sve čuje. I da, zastrašujuća je prijetnja metkom u čelo jednog pravnika i zagovornika za ljudska prava, ali koliko je takvih metaka ispaljeno upravo ovakvim istraživačkim novinarstvom i koliko je nepopravljivih šteta naneseno ubijanjem dostojanstva svih onih neistomišljenika koji su se našli na putu raznim slobodarskim i istraživačkim guruuima.

Pratite nas na našoj Facebook i Instagram stranici i Twitter nalogu.