Dobro došo predsjedniče
Veliki Međunarodni sajam gospodarstva Mostar 2010. je već dobio pohvale za besprijekornu organizaciju. Međutim, sudeći po onome što se čulo za sajamskom govornicom, u jednom trenutku se nad cijelim događajem nadvila sjena nekulture dijaloga. Stari ljudi kažu da domaćini treba da što bolje dočekaju goste.
Dakle, one ljude koje primaju u svoju kuću. Kažu još i da su posjete znaci dobre volje i prijateljstva. Doći nekome u posjetu, znači uvažiti ga. Modernim bh. političkim jezikom rečeno, to bi značilo "doći na noge", te time posjeta dobiva još više na značaju. Još posebno ukoliko netko dođe dok se kuća gradi, nepristojno je spominjati nesuglasja njihovih obitelji, jer to neće doprinijeti nikakvom poboljšanju međusobnih odnosa. Nisu ti stari ljudi bili nikakvi ni profesori, još manje doktori znanosti, ali su bili ljudi od svakoga reda i treba se uvijek prisjetiti njihovih mudrosti. Tako je, eto, u posjeti BiH bio srbijanski predsjednik Boris Tadić i to kao partner domaćinima u organiziranju Sajma. Opet bi stari ljudi rekli: "Baš čestit gost i široke ruke. Ne samo da je došao nego i darove donio". Ali nažalost, ovi današnji moderni ljudi ne haju baš mnogo za običaje starih ljudi. Tako je glavni Tadićev domaćin Haris Silajdžić rekao: "To neće pomoći našim odnosima (hapšenja bh. građana izvan BiH; op.a). Čuo sam gospodina Tadića da to nije u interesu Srbije, a koja Srbija to onda radi? Dakle, ako se ne možemo etnički čistiti ovdje, onda nas mogu presretati po Londonu, Beogradu. To će morati prestati..." A Boris Tadić je uzvratio..."Stabilna BiH je u najdubljem nacionalnom interesu Srbije. Želimo da ekonomske veze BiH i Srbije budu kudikamo veće nego što su one sada. Što se tiče izjava o prošlosti, mislim da političari nemaju pravo da javno iskazuju svoja osjećanja..." (Dnevni avaz, 14.4.2010.) Skoro pa sve novine su pisale o ovoj iznimno značajnoj posjeti. Pogledajmo samo:
Nezavisne novine, 14.4.2010.
"... Govor Tadića nagrađen je burnim pljeskom, dok su mnogi obraćanje Silajdžića ocijenili kao politički skandal. Naime, Silajdžić je na početku sajma održao govor tijekom kojeg je odnose sa Hrvatskom okarakterizirao kao prilično dobrima, a odnose sa Srbijom lošima, premda je upravo Srbija ovogodišnji partner mostarskog sajma..."
Oslobođenje, 14.10.2010.
"U govoru prilikom otvaranja Sajma, predsjedavajući Predsjedništva BiH Haris Silajdžić je rekao kako je u odnosima sa Srbijom bilo ohrabrujućih pomaka, ali kako neke činjenice 'unose zebnju u srce građana BiH'..."
Tadić: "Žao mi je što se nisam sastao s članom Predsjedništva BiH i ne znam zbog čega je taj susret otkazan. Iznimno mi je žao što do toga nije došlo. Spreman sam u svako doba posjetiti Sarajevo i u formalnoj i u neformalnoj posjeti..."
"Inzko je napomenuo kako su politička i nacionalna pitanja važna, ali da su ekonomska najvažnija te da ona najviše zanimaju građane..."
Večernji list, 14.4.2010.
Tadić: ..."Nitko neće investirati u zemlje prošlosti nego u zemlje koje su okrenute budućnosti i to je tako..."
"...Visoki predstavnik Valentin Inzko... je izbjegao izravni odgovor o Silajdžićevom istupu kazavši kako sajamske priredbe trebaju poslužiti za približavanje naroda i prostora..."
Dnevni list, 14.10.2010.
"...Haris Silajdžić jučer je s govornice Mostarskog sajma umjesto ruke pomirenja, kako se to očekivalo, uputio niz optužaba na račun Srbije i srbijanskog predsjednika Borisa Tadića, optuživši ih za progon bh. državljana i etničko čišćenje..."
Slobodna Bosna, 15.4.2010.
"Otvaranje sjajno organiziranog Mostarskog velesajma proteklo je u sjeni diplomatskog gafa predsjedavajućeg Predsjedništva BiH Harisa Silajdžića koji je sajamsku govornicu 'pomiješao' s političkom tribinom..."
Vratimo se ponovo običajima starih ljudi. Pitanje časti i obraza domaćinskoga je dobro dočekati gosta. Pokazati mu red i običaj na svaki način. Ali i suvremeni demokratski svijet nije otišao daleko od drevnih običaja. Uljudna politička debata je postala obrazac javnog saobraćanja. Otišlo se čak i korak dalje pa se posvuda čuje tvrdnja da ne smije biti granica dobroj volji kada se teži uspostavljanju stabilnog i trajnog mira. Pouka o tome je zapisana u povelji UNESCO-a: ako se rat svagda začinje u glavama ljudi, onda se jedino tamo može stvarno i završiti. Komu je u interesu danas da tako i ne bude? Zar ima još onih kojima nije stalo do mira i sigurnosti?
+++++++++++++++++++++++++++++
Pratite nas na našoj Facebook i Instagram stranici i Twitter nalogu.
