Diznilend i parlament
Prije skoro dvije decenije sarajevski pjevač Srđan Jevđević je pjevao: "Povedi me u Diznilend". Malo nakon toga, ovaj pjevač je otišao negdje daleko put Diznilenda. No danas, doduše ne pjevač nego ozbiljan političar, skoro pa pjeva o Diznilendu "tripolizirajući" ga usred Sarajeva. Priziva ratni metež Tripolija usred Sarajeva, ko drugi nego zakleti socijaldemokrata koji usvaja ideje svojih neistomišljenika isto onoliko koliko Baja Patak pokazuje razumijevanja za svoje nećake kada ovi traže novac od njega. Dakle, nikako! Ne znam zašto, ali padoše mi napamet upravo ovi Diznijevi likovi.
Od silne želje da uspostavi državu "za čovjeka", ne samo da je zaboravio na čovjeka i njegove brige i probleme nego najavio krvoprolića, ako se ne uspostavi (njegova) vlast. Za koga? Pa za čovjeka, zna se. Nego ako se ne uspostavi biće krivi i odgovorni za to ama baš svi drugi samo ne inat njegove partije da uvaži volju drugih naroda i njihovih legitimnih većinskih predstavnika.
Idemo dalje! Šta bi trebalo da znači poruka da ako ne bude uskoro vlasti u ovoj zemlji, ulice će biti gore nego one u Tripoliju? Šta, biće još veće krvoproliće? Novi rat? "Spontani bunt" građana? Pištaljke? Hoće li ovaj put biti mnogo jača logistička podrška ovom spontanom buntu, jer onih par prethodnih nisu imali dovoljno mučne posljedice? A nije ni mrtvih bilo? Samo su malo demolirane zgrade Vlade KS, Vlade Federacije, popljuvani i kamenovani policajci... U Banjaluci opet, onako sasvim spontano, baš kada su u Beogradu štrajkali radikali trebalo je da štrajkuju i Banjalučani. Ali ni tada nije bilo ni krvi ni mrtvih.
Zašto bi trebalo da se ulice ove zemlje pretvore u ulice Tripolija? Kome to ide na ruku? Zašto prepadati i izbezumljivati građane novim nemirima? Kome to i zašto nije dosta nemira, rata i mrtvih? Da li možda onima koji, kada im ponestane snage argumenata da bi negirali stavove svojih političkih oponenata, redovno prizivaju u pomoć duhove prošlog rata?
Zar je rat bio tako dobro stanje za održavanje na vlasti? O da, da na vlasti: malo kao opozicija, malo kao vladajući, pa sve tako, punih dvadeset godina. Ako nisu naučili kako da uvažavaju volju neistomišljenika i postižu konsenzus, upravo ovi koji ne silaze sa političke scene proteklih dvadesetak godina, neka onda, umjesto što pozivaju građane na ulice, pozovu sami sebe na silazak sa političke pozornice. Ili je možda "čovjek", onaj sa predizbornih slogana, u biti sasvim nebitan. A možda je ipak bitan, veoma bitan, ali samo kao jedan i jedini.
Kako da ovu poruku iz Sarajeva, glavnog grada ove zemlje, shvate oni koji žive izvan Sarajeva? Možda kao poruku da ukoliko ne pripitome svoje lidere za volju sarajevskih političara ima da dobiju Tripoli? Nije valjda da lideri socijaldemokratske orijentacije prijete iz Sarajeva? A možda je sve ovo samo dovitljivo i vrckasto osvješćivanje naroda? Da narod bolje razumije šta ga je snašlo sa drugima i šta tek može da ga snađe. Nego, šta god da je pozadina ove zastrašujuće poruke, ne treba smetnuti sa uma da je izgovorena u trenutku kada nema vlasti, kada su građani susjednih zemalja na ulicama, kada poskupljuje hljeb i osnovne životne namirnice.
Ne nisam ja nikakav ekonomski analitičar, ali čini mi se da bi bilo mnogo važnije čuti brižni poklič sa iste adrese povodom skandaloznog poskupljenja brašna i hljeba u Sarajevu. Eto onako, čisto čovjeka radi!
Nije li gospodin Ivo Miro Jović s pravom posumnjao da je "Lagumdžija vjerovatno prvi u BiH koji bi odvojio istočni dio Libije"? Zar nije ovaj prekaljeni borac za socijaldemokratiju, a bogami i Čovjek, nedavno imao jednu klasičnu separatističku izjavu o Istočnoj i Zapadnoj Njemačkoj u bh. kontekstu i formiranju vlasti u skladu s tim? Ali šta zna Jović kada on niti je liberal niti socijaldemokrata, nego čovjek koji propagira čisto nacionalne interese, a ne interese "čovjeka". Samo čini se da Jović ipak mnogo više ima u vidu čovjeka, jer se zabrinuo koje bi posljedice mogle imati izjave poput sporne o Diznilendu.
Pretpostavljam da za neke predstavnike tzv. "međunarodne zajednice" djeluje obećavajući u jednoj nacionalnoj podijeljenoj zemlji gledati na vlasti građanske ljevičare. Pa ipak je nemoguće previdjeti kakve posljedice ovakva retorika može imati. Nije li politički neodgovorno kao komentar na Lagumdžijinu izjavu ustvrditi da "trpe invalidi, nastavnici, penzioneri i mnogi drugi" što nemaju vlast i "što oni za koje su glasali ne rade svoj posao"? Šta uopšte može biti opravdanje da se građani pozivaju na ulice i na krvoproliće zato što se drugi političari ne slažu sa vizijom zemlje kakvu nudi SDP?
Dok se potpiruju nasilni sukobi naša djeca mogu samo maštati o Diznilendu i pjevati: "Povedi me u Diznilend". Tamo ona zadugo neće moći poći. Ali ne samo zbog nacionalista nego i zbog "evropeiziranih i proameričkih" političara, demokrata i liberala, zbog njihove konzervativne politike i huškačke retorike.
Pratite nas na našoj Facebook i Instagram stranici i Twitter nalogu.
