Dijalog jedino rješenje problema
Dijalog je uvijek jedino rješenje problema. Još kada ovo izjavi političar, onda treba vjerovati da ima političke volje da se problemi prevaziđu. Kada političar izjavi da odluke treba da se donesu "apsolutnim konsenzusom" i "dogovorom" onda nije riječ o neozbiljnom lideru, već nekome tko uvažava drugačije mišljenje.
Ali kako objasniti da pokušaj dogovora, pregovora, pa što da ne i ustupaka biva unaprijed osuđen na propast u javnom, medijskom prostoru. Odlasci na razgovore iz Sarajeva u Banjaluku i iz Banjaluke u Sarajevo se predstavljaju kao odlasci na noge, padanje, popuštanje, jastrebovanje i kako sve ne.
U trenutku kada je više nego očigledna politička volja da se modificiraju izvjesne političke odluke u jednom entitetu, dakle kada je očigledna spremnost da se pitanja koja se odnose na boljitak BiH riješe, govoriti i pisati o "padovima" nije ništa drugo nego nedostatak volje da konačno išta bude riješeno za dobrobit ove zemlje.
Neprincipijelno dizanje tenzija
Gledam naslovnu stranicu priloga jedne dnevne novine i pomislim "evo konačno intervju sa Dodikom, evo konačno demokratizacije medijskog prostora i davanja mogućnosti "drugoj strani" da iznese svoje mišljenje o izvjesnom problemu". Listam dalje i očekujem, u najmanju ruku, intervju, pismo ili bilo koje drugo obraćanje spomenutog političara, kada tamo negdje naiđem na tekst u kojem umjesto intervjua vidim neku priču koja se odnosi na Dodika i aktualno pitanje zaključaka Narodne skupštine RS. Možda i ne bi bio tako veliki problem u trenutku kada su sve oči u cijeloj zemlji uprte na razjašnjenje problema sa zaključcima pročitati i neki analitički tekst o svim aspektima uvjeta koje je postavio Visoki predstavnik, o stavovima vodećih političkih lidera iz oba entiteta, ali pročitati osude i presude je već više nego maliciozno. A malicioznost se odnosi, sviđalo se to nekome ili ne, na BiH a ne na Dodika. Kako? Ukoliko se i prije bilo koje političke odluke, komentara ili stava naprosto neprincipijelno rovari po liderima u RS-u pa tako i po Dodiku, onda to nije ništa drugo nego neprincipijelno dizanje tenzija koje doprinosi destabilizaciji zemlje. U isto vrijeme možemo kao sasvim nebitnu vijest pročitati, ustvari najznačajniju političku vijest, a koja se odnosi na razgovor i, gle čuda, dogovor gospode Incka i Dodika o nastavku prudskog razgovora i neophodnosti preuzimanja svih mjera da se neriješena aktualna pitanja riješe, ovo rovarenje postaje još veći destabilizirajući faktor.
Dakle, epski tekst u kojem su ključni pojmovi: dodikovci, dodikovanje, truli kompromis, remi, utakmica, eresovski vožd, netipični Srbin (ovo je kompliment, ali ne Dodiku!?), mitska rijeka Drina, najopasniji meci iz vlastitih redova, antieresovska tirada, priča o vječnoj srpskoj je samo priča za malu djecu, neprikosnovenik u škripcu, zaprijetio, sateliti koji podvijaju rep, zavičaj kalinovačkoga napoleona, mrčio papir, praktični vjernik, "pomolio bogu da mu prosvijetli pamet drugaru Mići", banjolučki kremlj, malo ga je prenijelo, boležljiviji predsjednik, jasterb, dijagnosticirano stanje... ima za cilj da građanima, prije svega Federacije, ukaže na najslikovitiji način u kakvoj se trenutno situaciji nalaze RS, njeni najveći politički lideri i kako samo jedan pogled sa prave strane to može vidjeti i opisati. Opisati dovoljno dobro da... A sada se postavlja pitanje da šta? Da ukaže građanima RS kako oni više nikada ne treba da biraju političko rukovodstvo koje imaju, kako svaki pokušaj samostalnog odlučivanja ne dolazi u obzir, kako njihovi politički lideri imaju pomućen razum, kako samo sugestijama iz Federacije oni mogu shvatiti koliko ništa ne valja u RS-u, kako svaka pomisao na legitimni entitet treba da padne u vodu...
Opsesivna obuzetost
Ili možda ipak ovi medijski prilozi pokazuju opsesivnu obuzetost političkim liderima iz RS, čak i kada je mnogo dragocjenije (ukoliko govorimo jezikom principijelnosti) pisati o svakom pa i najmanjem političkom pomaku u razrješenjju problema pred kojima se nalazi BiH. Pisati ili govoriti o padovima političara u trenutku kada cijela zemlje može pasti, a ne pisati o mogućnostima rješenja problema ili ne tražiti mišljenje onoga o kojemu se piše jeste zadatak koji se postavlja samo sa jednim ciljem: ciljem razaranja zemlje. Svako predstavljanje isključivo negativnih aspekata jedne političke opcije, čak i negativno predstavljanje svih pozitivnih političkih pomaka, definitivno nije u službi promoviranja zajedničke, jedinstvene, otvorene BiH kako često vole zagovarati slobodarski mediji u Federaciji.
I konačno sasvim usput spomenuti da postoje načini da se riješi problem, ili da je dijalog jedino rješenje problema, a pritom insistirati na postavljanju komunikacijskih zidova jeste pogubnija medijska politika nego što je i u najgorem slučaju ishod trenutne situacije u BiH. Zabrinjava i činjenica da nijedan pozitivan stav koji su iznijeli političari iz RS-a nije obilježen niti jednim plusićem ili prstićem na gore, čak i kada su izjavljivali da će učiniti sve kako bi problemi pred kojima se nalaze bili riješeni. Šteta što u "građanskim" medijima nije prenesena i izjava predsjedavajućeg Vijeća ministara: "Postoje nesporazumi, ali oni se mogu otklanjati samo kompromisima, odnosno dijalogom. NSRS je ozbiljna kao što su to i međunarodne organizacije, ali je u svakom slučaju neophodno malo više korespondencije i više međusobnog razumijevanja".
U ovoj izjavi se nedvosmisleno razaznaju riječi: "kompromis, razumijevanje i dijalog", dok se u prenošenju informacija o ovim političarima i njihovom političkom djelovanju čuje nešto drugo: nerazumijevanje i suštinski nedostatak dijaloga. Šteta što rečenica iz naslova ovog teksta nije preuzeta iz dobronamjernih i demokratski orijentiranih medija već od političara iz RS-a.
(Autorka je direktor Centra za kulturu dijaloga BiH)
Pratite nas na našoj Facebook i Instagram stranici i Twitter nalogu.
