Da li su predstojeći izbori istorijski?

U javnosti Federacije kruže dvije suprotstavljene tvrdnje: "Građani će ponovo izabrati partije sa dominantno nacionalnim politikama". "Građani će napraviti preokret i izabrati građanski orijentirane partije." Neke uticajne nevladine organizacije smatraju da je vrijeme da vladajuće političke partije ustupe svoje mjesto onima koji će raditi u interesu naroda i koji će u mnogo većoj mjeri ispunjavati predizborna obećanja. Provedena su i istraživanja koja pokazuju koliko je obećanja datih na prethodnim izborima zaista ispunjeno, za koje partije bi građani u ovom trenutku ponajprije glasali, koji su ključni problemi države prema mišljenju njenih građana, itd. Provode se i brojne kampanje s ciljem podizanja svijesti građana da glasaju za žene, da uspostave drugačije kriterije za izbor političkih partija, organiziraju se radionice i okrugli stolovi kako bi uloga birača samim biračima bila što jasnija...

Ukoliko građani i ovaj put svoje povjerenje ukažu partijama koje prednost daju nacionalnim interesima, onda je to sasvim jasna volja građana i treba je poštovati. Na tržištu političkih ideja postoje jedna ili dvije partije koje u nazivu ne nose nacionalni predznak, ali je očito da zastupaju interese jednog naroda. Te partije su i sada dominantne u oba entiteta. Dati prednost partijama sa nacionalnim predznakom bila bi samo još jedna potvrda volje građana da su osiguranje etničkog i vjerskog identiteta te učvršćivanje posebnog nacionalnog položaja u zajedničkoj državi još uvijek dominantni ciljevi politike. Pokazalo bi se da još nisu stvoreni uslovi za neki drugi nivo uređenja društva od onoga koji je oslobođen nacionalne identifikacije. U državi koja je koncipirana oko brige o posebnim nacionalnim interesima možda je upravo iluzorno postavljati neke druge političke ciljeve.

E, sada već čujem protivstav: "Ali razna istraživanja pokazuju drugačije!" Pokazuju svašta i ne podudaraju se u rezultatima, pa stoga ostaje jedino da se čeka odluka građana. Ukoliko građani podrže građanski orijentirane partije, u šta se polažu velike nade u Federaciji, onda bi to mogla biti potvrda o spokojstvu većine građana u pogledu njihovog nacionalnog položaja u entitetu u kojem žive.

Takođe je prisutno uvjerenje da kakvi god budu rezultati izbora, oni neće predstavljati volju svih građana. Reći će neko: "Ali to nije istinska volja svih građana, jer se očekuje da će svega 49% njih izaći na izbore". Pa i to je volja građana! Volja da drugi odluče za njih i da tako prećutno pokažu da nemaju bitno drugačiji stav od onih koji redovno izlaze na izbore. Inače bi glasali i sve drugo učinili samo da promijene političku realnost u kojoj već dvadesetak godina iste partije, isti ljudi i iste politike vode glavnu riječ. Doduše, ima izuzetaka, a to su partije formirane poslije rata sa sasvim novim imenima na političkoj sceni, pa ne čudi da je njihova retorika oslobođena ratnohuškačke retorike i pozivanja na ispunjavanje dugova iz ratne prošlosti.

Ukoliko se desi da pobijede partije navodne građanske orijentacije, tada možemo smatrati da je angažman nevladinih organizacija na promjeni svijesti građana bio utemeljen i da su građani prepoznali vrijednost onih ideja koje se odnose isključivo "na čovjeka". Međutim, ukoliko građani odluče dati povjerenje svojim dosadašnjim favoritima, onda će se taj izrazito politički angažman pokazati neosnovanim. To bi nevladin sektor trebalo napokon otrijezniti i usmjeriti ka pronalaženju zajedničkih polazišnih tačaka sa izabranim liderima i njihovim partijama, a ne nikako ka borbi protiv njih. Militantni obračuni i pozivi na raznorazne "revolucije" gube svaki smisao ako i ovaj put građani ostanu vjerni svojim prethodnim političkim izborima. Svaki pokušaj nametanja političkih opredjeljenja izvan okvira slobodnog demokratskog odlučivanja nije ništa drugo nego otvoreni ili pritajeni poziv na nasilje.

I još nešto bi trebalo napomenuti ovim povodom. Interesi većine građana u jednom i u drugom entitetu nisu podudarni i to treba imati stalno u vidu kada se izlažu političke platforme i kada se iz medija ili nevladinog sektora pokušava uticati na volju građana. Partije u RS, ma koliko imale različite platforme, imaju čvrst konsenzus oko jednog stava: legitimitet Republike Srpske ne smije biti doveden u pitanje. Partije u Federaciji zastupaju stanovište da BiH treba biti jedinstvena i nedjeljiva, te da entitetske granice treba ukinuti. Dok god ne postoji minimum razumijevanja za oba navedena, a sasvim suprotstavljena stava, ne možemo govoriti o političkoj odgovornosti prema građanima, ma odakle da dolazi: iz partija ili nevladinih organizacija. Uvažiti ove krajnje različitosti kao realnosti znači pokazati volju za uspostavljanjem dijaloga i minimuma razumijevanja za drugačije stavove u ovoj zemlji. Svaki izostanak dijaloga ili a priori isključivanje i obezvređivanje različitosti znači totalitaristički pristup i stalno održavanje zemlje u stanju niti rata niti mira.

Prema tome, ovi izbori mogu biti doista povijesni, jer će pokazati koliko je većina građana privržena interesima svoje nacije. Kakav god da bude konačni izbor, a nije ga teško pretpostaviti, njihovu volju će trebati uvažiti i njome se u narednom periodu rukovoditi.

Pratite nas na našoj Facebook i Instagram stranici i Twitter nalogu.