Čudna debata u Sarajevu, čudni mediji i čudne nacije

Najčudniji su, moram priznati, brojni napisi povodom ove debate. Neki smatraju "da debata nije ni otvorena". "Da ne bi domaćice, bio bi i otvoren" valjda dijalog između Dodika i Sarajlija. Debate nije ni bilo jer "ljubazna hostesa" nije ni dozvolila da debata počne. "Kulturno dijaloška jednočinka" je bila uspješna, jer su bili zadovoljni svi: "Dodik sa svojom svitom otišao vidno zadovoljan, no zadovoljni su bili i domaćini". "A izlazak (iz sale) je bio onemogućen do kraja događaja", navede jedan novinar i ne trepnuvši što je izgovorio neistinu. Čuli smo i da je posrijedi bila "nova forma dijaloga: političaru pošalješ ceduljicu, moderator(ica) demonstrira svoje spikersko umijeće, a potom nastupi Dodik". Sve su ovo i još koješta drugo pisali a tko drugi nego antinacionalistički slobodarski mediji sarajevske kotline. Upravo oni koji svim srcem osuđuju nedostatak dobre volje lidera iz RS da komuniciraju sa izvjesnim medijima u Federaciji. I konačno kada dođe prvi među njima da odgovara na pitanja Sarajlija, nastade problem. Problem je bio što nije bilo problema na debati. Bilo bi mnogo bolje da su se čule psovke, uvrede, neprimjerene kvalifikacije, nacionalistički ispadi...

Nažalost, niti jedno pitanje nije ostalo neodgovoreno, a neumjesna dobacivanja iz publike su ostala tamo gdje im i jeste mjesto: na usnama umjetnika ulične retorike. Zamislili gerilci da će dobacivanjem iz publike kao i uvijek demonstrirati novi val novinarstva u kojem je vrijeđanje i dobacivanje stvar vrline i hrabrosti. Voljeli bi oni da su mogli naći neki poražavajući prigovor održanoj debati, ali nažalost nisu u tome uspjeli, pa su onda kao i uvijek u takvim prilikama pribjegli karikaturalnom opisivanju i ismijavanju sudionika debate. Koliki samo nedostatak ukusa i mjere mora imati onaj koji se odluči da umjesto profesionalnog izvještavanja o događaju, čitaocima potura svoje impresije o likovima događaja.

Eto dakle, dođe Dodik u Sarajevo, obrati se građanima i izjasni o svemu što ih je zanimalo i dakako ode natrag u Banju Luku vidno zadovoljan. Kako i neće kada ga nitko nije vrijeđao i ismijavao.

Nekako u isto vrijeme odjeknu vijest da drugi socijaldemokrata, onaj iz Sarajeva, i njegovi sljedbenici onako demokratski odlučiše da ne daju izjave za "Glas Srpske" i za "Dnevni avaz". Ogriješile se ove novine o socijaldemokraciju pa portparol SDP-a reče da je ta odluka donesena zbog "onoga što trenutno radite u medijskom prostoru kako Republike Srpske, tako i Bosne i Hercegovine". To je ona ista socijaldemokratska partija čiji rukovodilac gazduje Sarajevom i svoje neistomišljenike preko svojih savjetnika i zamjenika stavlja na stup srama i poziva na njihov linč. Kako i slobodno novinarstvo tako i socijaldemokracija ima čudna obilježja u Sarajevu. Isključivi mediji koji ne daju prostor za svoje neistomišljenike, isključiva socijaldemokracija koja tipičnim strategijama totalitarne vlasti uklanja sve što stoji na putu idejama čiji domet je Sarajevo. To je ona ista partija čijeg predsjednika svi zovu "Šefe". Zamislimo samo, onako hipotetički, da u svega par dana Dodik, Špirić, Radmanović ili neki drugi političar iz RS, odbiju komunikaciju sa najčitanijim novinama iz oba entiteta, a da gradonačelnik Dragoljub Davidović javno preko svojih glasnogovornika izvrijeđa neku Bošnjakinju usred skupa u Banjoj Luci, kakva bi se slobodarska graja digla u Kotlini! Bio bi to još jedan razlog za višemjesečnu hajku protiv svega što dolazi iz RS. A sada se ipak digla građanska nacionalistička elita, samo ne da osudi neviđene ispade jezika mržnje, isključivost i netolerantnost, nego da ih odbrani i stiša bacajući "dimne bombe" (ovo je njihova omiljena retorička figura) sa pričom o tome kako neki "novinarski tajkun" koji pretendira da bude i političar smjenjuje novinarke po Federalnoj televiziji samo zato što su pripadnice manjinskog naroda. Medijskim terorom se proglašavaju i napisi o famoznom mafijaškom reketu koji nije imao nikakvu lošu svrhu osim da se popravi životni standard nekih rukovodilaca SDP-a. Digli se i svi oni što nikome niti slučajno ne broje krvna zrnca, jer je to prljav posao koji vrijedi ekskluzivno za "nacionaliste", pa u žaru građanskog nacionalizma ipak jednoj osobi brzo prebrojaše krvna zrnca. Najprije to učini jedan novinar: "Kako se ne bi reklo da je naš budući predsjednik šovinista, na mjesto novog predsjednika parlamenta će postaviti ženu i Srpkinju Sanju Vlaisavljević. Poznata po tome što ganja kulturu dijaloga, ova dama će od skupštine napraviti kulturnu instituciju, gdje će biti zabranjene ružne riječi". A druga novinarka, slobodna od svakog nacionalizma, napisa: "Onda je ugledni profesor iz Sarajeva Muhamed Filipović, porijeklom iz Banje Luke, kazao da je konsterniran medijskim napadima na jednu svoju bivšu studenticu-kolumnisticu-novinarku godine, pogotovo zato što joj poznaje porodicu. Dotična je inače Bošnjakinja i to za ovu priču nije važno, ali je pitanje na koji način profesor Filipović bira koju će od svojih bivših studentica zaštititi..." Dakle, samo nacionalisti broje krvna zrnca i samo oni rasistički, fašistički, neonacistički plaćenici, kako se sve već ne nazivaju "neprijatelji BiH", zloupotrebljavaju etničku pripadnost nezaštićenih novinarki usred Sarajeva. Zamislimo opet na samom kraju ovoga teksta da je, recimo, Željka Domazet iz "Glasa Srpske" nekome u Federaciji ovako samouvjereno ispunila karton sa stavkom o etničkom porijeklu ili da je Miroslav Filipović zaključio da je novinarka koja je napisala degutantan tekst o Dodiku to napisala jer je Bošnjakinja, mada to nema "nikakve veze sa tom pričom".

Principijelnost je urbanoj, nacionalistički usplahirenoj gerili uistinu još uvijek veliki problem i dok god je to tako nad njihovim proklamiranjem ideje građanskog multikulturalizma će lebdjeti ogroman sivi oblak, opominjući nas da je građanski multikulturalizam negdje drugdje, možda sasvim daleko.

(Autorka je direktor Centra za kulturu dijaloga BiH)

Pratite nas na našoj Facebook i Instagram stranici i Twitter nalogu.