Crtice iz Sarajeva
Sarajevo je neiscrpan izvor za pribilješke o netrpeljivosti koja izbija iz svakog kutka prema svakome. Nema dana da čovjek ne otkrije neku novu zavjeru sa plemenitim ciljevima, a sve radi konačnog uklanjanja neprijatelja.
Tko je neprijatelj? Uglavnom srpski političari i intelektualci, ali ne nužno oni, jer sve više raste broj neistomišljenika koji stoje na putu umišljenih dobročinitelja ove zemlje. Mržnja, netrpeljivost i nedostatak dobre volje zauzimaju centralno mjesto u javnom i medijskom životu ovog grada. Grad kao grad možda ne bi ni bio interesantan da nije glavni grad jedne zemlje.
Uvijek je netko kriv i treba ga javno kažnjavati. Žigosanje i kažnjavanje vrše oni koji o sebi misle da su zaštitnici Bosne, nekakve zamišljene, samo njima znane zemlje. Za sebe tvrde da su zagovornici zemlje bez podjela. I ako načas i pomislite da tu ima nešto dobro i da će to pridonijeti smirivanju zaoštrenih odnosa u ovoj nevelikoj zemlji, ubrzo shvatite da je riječ o ljudima koji zapravo rade na najstrašnijim podjelama, jer siju strah među narodom svakodnevnim obavještavanjima o novim, najnovijim i još novijim skandalima i aferama od kojih samo dobijete želju da pobjegnete što dalje, pa čak i nakraj svijeta, ili da postanete i sami dio tog prostačkog tabora tako što ćete prihvatiti njihova pravila igre. U svakoj opsesivnoj borbi za istrebljenjem sveg i svakakvog zla nije teško prepoznati još veće zlo. Zlo koje uklanja nepoželjne. Ne tako davno ljudi su vjerovali da će likvidacijom protivnika riješiti se zla i nevolje. Možda se moglo s takvim uvjerenjem proživjeti godine rata, ali kada dođu godine mira vrlo teško je opravdati sijanje mržnje i straha pozivanjem na konačnu dobrobit naroda.
Sabor islamske kao najveći neprijatelj građanskoj BiH
Uvijek je netko kriv, pa tako ni vjerske zajednice nisu pošteđene krivice. Goleme krivice. Prije neki dan, prenijele su to gotovo sve dnevne novine, optužen je Rijaset islamske zajednice da "napadi reisa Cerića idu do te mjere da se čak pokušava obraniti Milorad Dodik i njegova politika razbijanja BiH". U čemu je grijeh reisa Cerića? Vjerski poglavar je javno rekao da su nedopustivi napadi na političkog lidera iz drugog entiteta koji su bez argumenata, a počivaju na jeziku mržnje i huškačkom jeziku. Dakle reis Cerić nakon što je pružio ruku političkom vrhu RS je praktično radio na destabiliziranju stanja u BiH. On je uputio zamjerke onima koji grade BiH potkopavajući sva nastojanja ka povezivanju ovdašnjih ljudi. Ovi ljuti neimari "cjelovite BiH" žele graditi zemlju po svojoj mjeri, a svi ostali treba da žive i grade prema njihovom planu, jer je jedino taj plan ispravan. U protivnom će biti javno žigosani i osuđeni.
Ne samo da je gospodin Cerić odgovoran za koketiranje sa glavnim akterima ove državne zajednice nego je kriv i Sabor islamske zajednice. Oni su podržali stavove svog legitimnog predstavnika, a oglasio se još i predsjednik Sabora. Čovjek koji ne treba da govori. Puno je razloga zašto ne treba, ali jedan je za ovaj članak bitan. Čovjek se poziva na uljudnost, argumente i uvažavanje drugoga. Tko je to još vidio kada unaprijed znate istinu o svemu? Kada ste u pravu, drugi nije neophodan. E sada se taj drugi pojavio, oglasio i još pri tome rekao sasvim oprečno mišljenje od onoga koje se godinama promovira kao valjano i istini okrenuto mišljenje. Pojavilo se mišljenje koje bez vrijeđanja i jezika ulice ukazuje na pogubnost nekakve istine po svaku cijenu. Možda bi ovi isključivi graditelji zajedničke države (zajedništvo više ne spominju) još i ostavili utisak da imaju plemenite ciljeve, samo kada bi ostavili mogućnost drugima da sami dokuče istinu koja im se plasira. Ovako, baš kao u dobra stara jednopartijska vremena, ne daju nimalo prostora drugima da drukčije misle. Pluralizam ideja u multikulturnoj zemlji? Ma ni govora. To je neka nerealna zamisao onih koji se pretvaraju da žele dobrobit ovdašnjoj multikulturnoj zajednici. Pluralizam ideja se odnosi samo na probrane koji će usprkos nijansama prihvatiti zastupanje zajedničkih stavova na štetu neprijatelja. Sjetih se sada dame koja se u našoj javnosti ponaša kao vrhovni arbitar ljudskih prava i sloboda, a koja se odvažila da kaže da sva udruženja, posebno ona novinarska, imaju za cilj da naprave štetu lobijima i neistomišljenicima.
Novinarski tabori
Postoje odnedavno i neke šeme koje su se ušemile kao što to prije nijedna šema nije mogla. Ušemile su novinarske tabore u Sarajevu ili bolje reći otkrile mjesta na kojima ušemljene šeme pucaju. Godinama se recimo gradio odnos nekih medija sa međunarodnom zajednicom. I jednoga dana neki od aktera su postali nestrpljivi, jer međunarodna zajednica prema njima više nije imala iste stavove.
Ali ne mogu crtice iz Sarajeva proći bez barem nečega o gospodinu Dodiku. Tako se ovih dana na sve strane piše da je konačno postalo sasvim jasno da je ovaj čovjek zakupio ili kupio ili platio sve medije u RS. Ali kako je to sada mogao učiniti kada se godinama pisalo da su ti isti mediji potkupljeni? Bolje bi bilo reći da ih je nagradio. A to bi značilo da troši novac uzalud, a to opet ne odgovara uvriježenoj slici o ovom realističnom političaru!
(Autorka je direktor Centra za kulturu dijaloga BiH)
Pratite nas na našoj Facebook i Instagram stranici i Twitter nalogu.
