Čavić - predizborna sirotinjska majka

"Milorad Dodik je poznat kao politički dribler i ovo je izum iz njegove glave. Ja bih bio sretniji da su oni predvidjeli u Banjaluci otvaranje kancelarije za sirotinju koja nema hljeba da jede. A ne za njihove političke perverzije kroz trošenje javnih sredstava. Ali dobro, možda će i aerodrom u Trebinju proraditi. Kada njih čovjek čuje sve je moguće, čak i drveni šporet". Tako pisalo u muslimanskom "Dnevnom avazu". Gledam ja "Avaz" u Ferhadiji, usred Sarajeva, gdje se druge novine a da nisu "Dnevni avaz", slabo čitaju. Šta ću u Sarajevu? Pa, snimao nešto za OBN. Pa piše u "Avazu" da je to bivši drugi čovjek SDS-a BiH, rekao o otvaranju kancelarije Republike Srpske u mom Mostaru. "Avaz" bio na stolu. Ja raširio sebe po stolici, da me "ćaršija" dobro vidi a "Avaz" preko stola, da ja njega dobro vidim. Pogledam oko sebe, vidim da i "ćaršija" čita isto što i ja. Milo nešto "ćaršiji", sve jedan drugom pokazuju i smijulje se. Onda čujem da i kolporterka, sa "Avazom" u rukama, uzvikuje isto. Doduše, ona je parafrazirala. Svidjela joj se sintagma "drveni šporet". Pogledah još jednom ko je "sirotinjska majka" koja se toliko zabrinula za sirotinju u Banjaluci. Piše da je ta predizborna sirotinjska majka, u stvari, Dragan Čavić, nekadašnji potpredsjednik SDS-a, nekadašnji predsjednik RS, sadašnji poslanik u Narodnoj skupštini RS. Nemojte me kriviti što nisam dijelio oduševljenje "ćaršije" Draganovom izjavom, što ga ne dijelim ni sad. Znam, baš kao i vi, da je Dragan Čavić bio taj koji je po Banjaluci stvarao sirotinju o kojoj govori, baš kao što je sasvim napustio sir... Ne, mi u dolini Neretve, mi Srbi Mostarci, Stočani, Čapljinci, Pribilovčani, Bjelopoljci, Konjičani i drugi, nismo sirotinja. Imamo, hvala Bogu, hiljade hektara zemlje, ruke, noge i pamet. Nismo zaposleni, nismo u vlasti, nismo u našem Kantonu, Hercegovčko-neretvanskom, čak ni narod, nismo ni po statutu narod. Da smo u ta vremena kad je Čava bio na vlasti, računali na Čavu sirotinjskog - predsjednika RS, davno bi nam vrane kosti nosile, baš kao i vojsci Lazarevoj poslije svete borbe protiv sto puta jačeg tuđina.

Ni Juda ni Vuk

Nisam više mlad, često vidim jedno pa povežem s drugim. Pomislih opet da je to izjavio Slobodan Vasković pa naveli Čavića, tako je Vaske govorio za onu emisiju, "60 minuta". Ili da je onaj sisavac, profesor Miodrag Živanović. Taj će za kakav destilat reći baš ovako nešto, grdno i pogano. Ne, ipak, zaključio sam da je "sirotinjska majka" iz "Dnevnog avaza", Dragan Čavić. Dođoh kasnije do zgrade OBN-a, pokušah "uguglati" je li se Dragan Čavić ikad sjetio sirotinje pa se odrekao dijela plate za "sirotinju koja nema hljeba da jede". Nije. Dakle, proradila mu predizborna briga za sirotinju. Pred izbore je i Zlatko Lagumdžija volio sirotinju. Valjda ju je zato, baš kao i Čavić u svoje vrijeme, ovoliko stvorio, u "državi za čovjeka". Po federalnim medijima, to jest bošnjačkim, Čava je postao zvijezda. Federacija je našla novog "dobrog Srbina" i borca protiv Milorada Dodika. Ne mogu vjerovati da je Dragan Čavić bio predsjednik SDS-a. Kad sam se onomadne bio učlanio u SNSD, prije nego što sam odbio počasti i iščlanio se, pa kad bi me prijatelji muslimani i Hrvati pitali zašto sam se učlanio u SNSD, ja bih odgovorio "zato što u Mostaru nije bilo kancelarije SDS-a". Bože, bespametan li sam bio. Možda i nisam? Pa, SDS je bio dovoljno pametan da "sirotinjskoj majci" ne da predsjednikovanje. Čava, čini se, ne može da ne bude predsjednik. Predsjednik ili ništa. Morao je stvoriti Demokratsku partiju, ne bi li u njoj postao predsjednik Srpske. Podržaće ga Federacija, to jest Bošnjaci. Otvaranje kancelarije Srpske u Mostaru njima je još jedan dokaz državnosti Srpske. Hrvate ovdje ionako niko ništa ne pita, skoro kao nas Srbe. Pa se sjetim kako je, skupa s još jednim sličnim, liderom PDP-a Mladenom Ivanićem, gostovao na bošnjačkoj TV1. Ali, nije bio toliko oštar prema politici Republike Srpske prema nama, Srbima Hercegovcima. Valjda su izbori bili jošte daleko...

Dragan Sirotanović

Neka mu Bog oprosti predaju nas Srba iz doline Neretve. Patrijarh kojeg ja već smatram svecem, rekao je "Kakve su ti misli, takav ti je život". Sama namjera podjele Srba na važne i nevažne za mene je neoprostiva. Tako su Srbi i bez Kosova ostali. Valjda će mu moj djed Nikola i njegova braća stradala u Jasenovcu, oprostiti. U austrijskim kazamatima izbatinani Ćorovići, Vladimir i Svetozar. Vlado Dedijer, Joanikije Pamučina, Šole, Peške, ili pređašnji ustanici i hajduci iz Hercegovine. Ili ove stotine srpske djece koja polugladna a ponosna, studiraju ovdje, ili stotine koje se u siromaštvu i dostojanstvu školuju u Mostaru i sami uče ćirilicu jer ih u školi uče samo da je prepoznaju i ignorišu. Da ih pohvalim, najbolji su u svojim razredima. Tako djeca, ako im je krv jaka i ako imaju korijene tamo gdje su, izdržavaju poniženja i oskudicu, sa osmijehom na licu, i bez Čavića, Ivanića, Vaskovića i profe Živanovića. Ako treba pomoći Banjaluci, tu smo. Smokve i šipci samo ovdje rađaju, poslaćemo, da ih se ne mora uvoziti iz Turske, preko kancelarije koja se uskoro otvara. Novca uglavnom nemamo, ali možemo poslati dio onoga od čega živimo. Gradimo najveći srpski hram u BiH, poravnat sa zemljom. Ako treba, popričaću s vladikom. Možda prekinemo izgradnju i pošaljemo novac Čaviću, da mu se nađe za sirotinju, jer im on svoj novac nikad nije dao. Možda i roditelji naše djece ne kupe koju knjigu svojima, pa se i od toga nešto skupi. Saznali smo, eto, od Čavića, kako treba u Banjaluci, otvoriti "kancelariju za sirotinju koja nema hljeba da jede". Zar ih namjerava napraviti toliko da će im trebati predstavništvo? Neka ne brine što nam imovina uglavnom nije vraćena i obnovljena, što nemamo posla ni prava, neka se ne brine o tome kako živimo mi i banjalučka sirotinja, baš kao što nije brinuo ni za svoga mandata na funkciji predsjednika Srpske.

Govor, misli i priključenija

Malo bih, pošto živim od riječi, analizirao autorovu psihu i rječitost. "Milorad Dodik je poznat kao politički dribler i ovo je izum iz njegove glave". Možete li zamisliti Mileta kako dribla nekoga? Možda kako u uspuhanom trku udara stomakom i odbacuje protivnika metrima daleko. Nevažno. "Izum iz njegove glave". Pa, ovako govori moj prijatelj Toni. On ima pločicu u glavi i tikove. I on kaže "izum", jer govori hrvatski, baš kao naš Čava. Nisam nešto pametan, ali pišem i na hrvatskom, pa znam. "Izum iz glave". Ko zna, možda Čava ima i neki drugi organ koji može proizvesti "izum". Kaže u "Avazu": "Ja bih bio sretniji da su oni predvidjeli u Banjaluci otvaranje kancelarije za sirotinju koja nema hljeba da jede". Ovo bi moglo značiti da je srećan (sretan je hrvatski, op. a) što se otvara kancelarija RS u Mostaru, a bio bi još "sretniji" da se otvara banjalučkoj sirotinji. Pa da, ako u Banjaluci ima 5.000 siromaha (a ima ih, nažalost, više, još od vremena Čavićeve vladavine), svaki za svotu od 50.000 predviđenu za kancelariju u Mostaru do kraja godine, može dobiti po 10 KM. Aferim, Čava, mislim da si puno, puno više zaradio za godinu na vlasti, onda kad nisi dijelio sa sirotinjom, ni našom ni banjalučkom. "A ne za njihove političke perverzije kroz trošenje javnih sredstava". Čava, bojim se da si nepismen. "Perverzije kroz trošenje". Pobogu, kakva je perverzija kroz trošenje? Može biti "kroz perverzno trošenje", to bi i išlo. Moram potražiti kod Klajića, u rječniku, možda to na hrvatskom i drži vodu. "Ali dobro, možda će i aerodrom u Trebinju proraditi". Je li "dobro" da proradi? Mislim da jeste. Dubrovnik je blizu, mogla bi Hercegovina i uznapredovati s tim aerodromom. Ovo "dobro" na početku mi se sviđa. Čemu onda sumnja u Hercegovinu? "Kada njih čovjek čuje sve je moguće, čak i drveni šporet". Nezgrapna rečenica, baš kao i autor. Kako je nešto moguće kad čuješ? Rečenica bi trebalo, Čava, da ide ovako: "Kad čovjek njih sluša, sve se čini mogućim". O drvenom šporetu neću, samo njemu i kolporterki "Dnevnog avaza", to je simpatična složenica. Čava, neka učiteljica vrati onu kokošku koju je mater dala nastavnici da prođeš iz srpskohrvatskog. Ja sam metalac a znam srpski i hrvatski bolje od tebe, a predsjednik si bio...

Barutni dim gusala

Ima još jedan lik, možda i živopisniji od Čavića, koji se slaže s njim. Ovaj je iz SDS-a. Ponadao se Čavinoj pobjedi na izborima, pa se privukao i podržao ga. I još, nećete vjerovati, naš Hercegovac, Vukota Govedarica. Pitam prijatelja, koji je taj, da prostiš? Kaže on: "Jedan što voli barutni dim u svojim guslarskim napjevima mirisati, a dok smo mi preskakali rovove i bodljikavu žicu, on u Novom Sadu preskakao kozlić i strunjače. Otišao čovjek studirati dok rat ne završi. A kad zagusla, nema junaka do njeg'". Pomislih kako imamo nešto zajedničko, ni ja ne volim barut mirisati i nepoznat svijet ubijati. Ali, ne koljem gusle i ne junačim se kao taj Govedarica. Kad je Hercegovac protiv aerodroma u Hercegovini, nemam šta o njem' reć'. Neka Bog i njemu i Čaviću bolju pamet dadne, i, ako može, malo duše udahne. Jer, ako ta dva dođu do vlasti, zaboraviće sve Srbe osim njih samih, baš kao što bi se odrekli nas, u pet ratova popaljenih, popljačkanih, u jame trpanih, pobijenih a nepomirenih, nas koji održavamo našu kulturu, vjeru i ponos tog čemernog Čavića i nesrećnog Govedarice. Vi koji ovo čitate, a Srbi ste, znate već kako to ide. Sve već viđeno. Prvo se odreknu nas, ili nekih drugih "nas", jer smo jedan narod. Ne čini se strašno, jer se čini da "sirotinjske majke" brinu za "vas" tako što zakinu "nevažne Srbe". Oni nisu mi, kažete. Nisu kao mi, oni su u Federaciji, ko im šmirgla uši. Onda se, u neka doba, odreknu Hercegovine, kao ovaj gatački Vukota svoga Trebinja. Opet kažete, baš nas briga, nisu oni mi, ko šmirgla uši tim "Hercegovnima". Onda dođu na red oni niz Drinu. Opet nisu oni vi. Onda dođete na red vi, i Čava. I Vukota, naravno. Pa, ne brinite za njih dvojicu, za Dragana Čavića i Vukotu Govedaricu, prošli bi neuporedivo bolje od vas. Prije nego što se i vas odreknu, dobro će se potkožiti, osoliti i naduvaniti, izgraditi i omastiti brke, kao što to u politici rade sirotinjske majke.

Pratite nas na našoj Facebook i Instagram stranici i Twitter nalogu.