Budućnost i duhovi prošlosti
Iz zvaničnog Beograda ne može doći ništa, ama baš ništa što je pozitivno, afirmativno i dobronamjerno za BiH.
Pri tome treba definisati pojam "BiH". Kada taj pojam upotrebljavaju drugovi iz Sarajeva, onda on znači prije svega Federaciju. Kada o njemu govori neko izvan Sarajeva, onda je taj pojam cjelina sastavljena od dva ravnopravna dijela: RS i FBiH. Iz Beograda stižu lijepe geste samo od probranog kruga nezavisnih intelektualaca i par predstavnika nevladinih organizacija. Sve ostalo je manje ili više upakovan nacionalizam kojemu se ne može, a niti treba vjerovati.
Tadićev rodni grad
Iz Beograda je ovih dana u prvu zvaničnu posjetu stigao i predsjednik Srbije. Ne jednom je rekao da je Sarajevo njegov rodni grad i da ima posebne emocije prema tom gradu. Da li je to bilo dovoljno da mu se povjeruje? Ma ni slučajno. A i malo je previše spominjao svoj rodni grad, pa je tako na svečanom prijemu koje je Ambasada Republike Srbije upriličila u Sarajevu, kada je predsjednik rekao da se nalazi u svom rodnom gradu i u hotelu čije ime "Evropa" pamti kao prvo ime nekog hotela, neko je nestrpljivo dobacio: "Znamo to." Možda je trebalo opomenuti uglednog gosta da nam se ne približava previše?
Dobio je gospodin Tadić prilikom posjete BiH i orden Evropskog pokreta za BiH. Kako reče jedan sarajevski drug-novinar: "Bizarni orden bizarnog pokreta", ismijavajući ne samo priznanje, nego i pokret, pa i primaoca ordena. Ismijani su svi ostali političari iz regiona koji su dobili taj orden, jer ispade, kako veli ovaj zlobnik, "da nema nijedan regionalni političar koji nije zaslužio da bude proglašen Evropljaninom i intelektualcem".
Ne valja ni jedna nagrada koju dodjeljuje neko ko nije dio sarajevskog "građanskog" kruga. Sjetimo se samo prezira i ismijavanja prestižne nagrade koju sada već tradicionalno dodjeljuju "Nezavisne novine". Kada su u decembru 2010. godine u Banjaluci sjedili za jednim stolom svi lideri iz regiona, bio je to dovoljan razlog za podsmijeh i obezvređivanje nagrade. Bilo je to jedno "srpsko sijelo" i neprincipijelno dodjeljivanje nagrada "svojima". Tada je nagradu dobio Josipović, ali sjedeći sa Tadićem i Vujanovićem za istim stolom. Danas je nagradu konačno dobio i Tadić usred Sarajeva i to je eto "bizarno". Još bizarnije je što je tu nagradu dodijelio neki pokret koji nije dio uhodanog sarajevskog NVO kruga ili, još bolje, medijskog kruga. Dodijelio ju je "neki Predrag Praštalo". Ko je on da dodjeljuje nagradu? Ko ga je ovlastio? Mora da je i on dio srpske urote i čovjek sumnjive misije.
Mračne komore vlastitog nacionalizma
Iskreno govoreći svi aktuelni lideri iz regiona su to bezrezervno zaslužili. Zaslužili su jer ne šire jezik mržnje nego pozivaju na međusobno povjerenje, uvažavanje i razumijevanje. Istina, nisu baš spremni ići ispod granica vlastitog dostojanstva. No, prema svima njima, ako se gleda iz mračne komore vlastitog nacionalizma, treba imati rezervu i ismijati te njihove zasluge. Svi su oni sumnjivi, čak i kada kažu da treba da se međusobno podržavamo i uvažavamo. Uvijek se tu može pronaći neka zgodna velikosrpska i velikohrvatska podvala. Kada to govore Josipović ili Tadić, e to su samo "ponovljene teze". Zamislimo samo koja mržnja i nacionalizam trebaju stajati iza tvrdnje da zalaganje za međusobno poštovanje i uvažavanje nije ništa drugo nego puko ponavljanje teza. Pa šta treba da urade lideri iz Srbije ili Hrvatske, ma da se ne lažemo, prije svega ovaj iz Srbije, pa da nije riječ o pukom ponavljanju teza? Možda da stalno ponavljaju: "Mi smo svi zlikovci. Jesmo, ali ćemo se truditi da budemo malo ljudi. Stalno ćemo nositi breme odgovornosti za sve zločine koje su pripadnici našeg naroda učinili. Stalno ćemo to ponavljati i nećemo izlaziti iz prošlosti. Budućnost je jedino izvjesna ako stalno budimo dozivali aveti prošlosti i izvinjavali se u ime njih." Istina, i tada će se pojaviti neki nezavisni intelektualac ili predstavnik nevladinog sektora iz Srbije koji će za dobre novce to bolje da govori, pa će povjerenje u srbijanske političare biti svedeno na minimumu i puno prezira.
I, uostalom, ne treba pitati iz Sarajeva može li se Tadić nositi sa duhovima prošlosti, pa onda mudrovati da to teško može da čini. Treba pitati mogu li se nezavisni novinari i nezavisni intelektualci iz Sarajeva nositi sa duhovima prošlosti. A jedini valjan odgovor na to pitanje je: "teško". I dok god je činjenica da baš oni stalno zaviruju i dozivaju prošlost, ne videći da je ona davno prošla, do tada će sve što rade lideri iz Srbije biti "dvoličnost" koju će podgrijavati poneki beogradski intelektualac pišući za sarajevske novine. No, sreća je da i u Sarajevu još ima barem malo rođenih Sarajlija, pa razumiju "Tadićevu retoriku".
Pratite nas na našoj Facebook i Instagram stranici i Twitter nalogu.
