Boža - Srbin i Evropljanin
Potpredsjednik Vlade Srbije za evropske integracije Božidar Đelić u petak, odmah nakon što je obznanjena odluka ministarskog Savjeta EU da Srbija nije dobila status kandidata, podnio je predsjedniku Borisu Tadiću neopozivu ostavku.
Evropljanin neosporno, intelektualac blistave biografije, Božidar Đelić otišao je iz srpske Vlade, jer ona ista Evropa u kojoj je odrastao, školovao se, radio važne poslove, nije priznala da njegova zemlja pripada tamo gdje odavno pripada on sam - Boža Đelić po svemu ravan onima koji su izglasali tu političku odluku.
Božidar Đelić rođen je u Beogradu, a školovao se na najuglednijim evropskim školama. Diplomirao je na francuskoj poslovnoj školi "Hautes Etudes Commerciales" i pariskom Institutu političkih nauka. Školovanje je nastavio u SAD i magistrirao na prestižnom Harvardu.
Sa perfektnim obrazovnim referencama imao je briljantan profesionalni uspon, a prvi posao bio mu je savjetnik predsjednika kompanije "Tompson SA". Iz SAD odlazi u Poljsku u čijoj Vladi kao savjetnik radi u tranzicijskim reformama u oblasti privatizacije koje uvode Poljsku u EU.
Poslije toga odlazi u Rusiju gdje je savetnik premijera Jegora Gajdara, ministra finansija Borisa Fjodorova i ministra privatizacije Anatolija Čubajsa.
Tokom 1997. godine je savjetnik rumunskog premijera Čorbea, a zadatak mu je isti - pripremiti i reformisati rumunsku privredu za EU.
Sve te godine Boža Đelić bio je među 600 partnera jedne od najjačih svjetskih konsultantskih kuća - Mekenzi & Co i to kao specijalizovani savjetnik za finansijske institucije i medije.
Svjetski ekonomski forum iz Davosa imenovao ga je za jednog od "mladih svjetskih lidera" 2002. godine.
Kao što bi uradio svaki patriota, sa blistavom svjetskom karijerom pozdravio se onoga trenutka kada je dobio poziv Zorana Đinđića da preuzme resor finansija u prvoj demokratskoj Vladi Srbije.
Ali ni taj i takav Božidar Đelić, koji je svojim znanjem pomogao mnogim drugim zemljama, nije mogao da pomogne Srbiji da dobije status kandidata za EU zbog čega je odlučio da se povuče.
Danas kaže:
- Ja sam javno preuzeo obavezu da ću, ako Srbija na kraju ove godine ne dobije status kandidata za članstvo u EU, podneti ostavku i ja sam to uradio. Taj princip odgovornosti bi trebalo da bude najnormalnija stvar. Za državu bi bilo dobro da svako drži zadatu reč. Dve vrednosti su za mene ključne: odgovornost i meritokratija i te dve stvari razlikuju uspešne države od neuspešnih.
Tim svojim visokomoralnim gestom Božidar Đelić vratio je nadu da moral ipak nije potpuno iščezao sa tranzicijom (termin kojim krste prelazno doba nemorala i otimačine).
Sam za sebe bio je garancija da je Srbija Evropa, ali očigledno nedovoljna. Oni u čijim je rukama bila odluka nisu mu povjerovali, isto kao što nisu vjerovali ni Zoranu Đinđiću da je mjera stvarnosti i srpske i evropske i svjetske. A obojica su imala izbora, obojica su mogla da budu što žele i gdje god u svijetu to požele. I obojica su odlučila da sve svoje znanje i sve što su u sebe uložili daju Srbiji! I obojica igrala za Evropu, onu istu koja neće da prizna da joj Srbija pripada vijekovima i kulturološki i geografski i istorijski i.....
I obojici ta ucjenjivačka birokratska mašinerija EU nije dala ni podršku, niti je pokazala razumijevanje. Istovremeno ništa od toga nisu imali ni kod kuće u Srbiji.
Ali na stranu sada Srbi i Srbija. Šta je ovim činom uradila EU? Poslala je poruku Srbiji da joj ne mogu pomoći ni oni Srbi odškolovani na najprestižnijim evropskim i svjetskim koledžima, Evropljani i po obrazovanju i po manirima i po razmišljanjima, oni koji su u administraciju EU uvijek dobro došli, oni koji su u EU uveli mnoge druge zemlje, ali se one nisu zvale Srbija.
Poslije takve odluke, nameće se logično pitanje: kakvi to onda i koji političari treba da dođu na čelo Srbije da bi ih Evropa razumjela i dala im podršku? Odgovor je logičan: neobrazovani buzdovani, nemoralne ucijenjene drljezine koje će biti spremne da bespogovorno izvrše sve političke ultimatume svake članice EU ponaosob. I onda će Srbija biti Evropa. A Evrope, koja počiva na tim i takvim vrijednostima, do tada zasluženo neće ni biti.
Božidar Đelić svojim činom nije održao moralnu lekciju samo Evropi, održao je prije svega Srbima. Zalijepio je patriotski šamar svim onim nemoralnim pacovima koji vlastiti interes skrivaju iza priče o patriotizmu. Onima što svaki poraz države okreću u vlastitu korist, održavajući se u foteljama: ucjenama, prijetnjama, podmićivanjima.... Onima što ne znaju, niti će ikada znati šta to znači dati nekome riječ. I šta je to princip (samo)odgovornosti. I na kraju šta je to patriotizam.
Pratite nas na našoj Facebook i Instagram stranici i Twitter nalogu.
