Borka i Budo - sasvim slobodno

Sanja Vlaisavljević
Borka i Budo - sasvim slobodno

Nekako sa početkom predizborne kampanje počeo je i takozvani monitoring medija koji realizira Udruženje BH novinari. Tim povodom na Radiju Slobodna Evropa upriličen je i razgovor sa generalnom tajnicom Udruženja. Već je bilo riječi o toj neobičnoj aktivnosti u kojoj učestvuju osobe čiji je identitet anoniman, a u kojoj metodologija ocjenjivanja medija ima neke čudne parametre. Pojašnjenja koja je tajnica ponudila Radiju Slobodna Evropa još su neobičnija od same aktivnosti i metodologije. Naime, na novinareva pitanja, koja su unaprijed sugerirala odgovor, mogli smo zapaziti da tajnica izdvaja svega dva slučaja kao problematične: RTRS i vlasnika "velikog broja medija Fahrudina Radončića". Prosto nevjerovatno da je već 7.9.2010. kada je intervju bio dostupan čitaocima bilo sasvim jasno gdje leži medijski problem i koje su to politike koje rade na destabilizaciji zemlje. Dakle, četvrtoga dana od početka predizborne medijske kampanje bilo je, prema riječima Borke Rudić, "jasno kako će raditi koji mediji, kome će biti naklonjeni i kakvu će imati kampanju".

Na osnovu činjenice koju nam je podastrla kao iznimno važnu, a koja glasi da su u jednoj emisiji RTRS-a gostovali predstavnici "političke vlasti u Republici Srpskoj, ali samo predstavnici jedne političke partije", hrabro je zaključila da se zna kako će izgledati i ostatak kampanje. U formalnoj logici, ovakvo zaključivanje je logička greška "uzimanje dijela za cjelinu" i neodrživo je. No, ovo nije bio usamljen zaključak koji u sebi nosi pogrešku. Saznali smo i jednu "nevjerovatnu stvar"! Da u "'Avazu' imamo promociju samo jednih političkih stavova, a sve drugo što rade ostale političke partije u Bosni i Hercegovini ocjenjuje se kao negativno". Prosto za ne povjerovati koliko je proizvoljnosti i netačnosti izneseno samo u ovom stavu. Nažalost, u samozvanoj građanskoj sarajevskoj dnevnoj novini "Oslobođenje", u kojoj ova tajnica piše kao stalni spoljni suradnik, nema prostora za političke partije kojima ta novina nije naklonjena. Recimo, stranka SBB ne postoji u rubrici "Izbori", ali zato svaki dan urednica smišlja brojne insinuacije na račun te partije i njenog lidera. Ili, ukoliko prenesu informaciju o SNSD-u, onda je naslov tako koncipiran da kod sarajevskog čitaoca izazove netrpeljivost. A tek kada u istoj novini čitamo kolumne o liderima iz RS-a, imamo osjećaj da rat još uvijek nije stao, da su ti ljudi u stvari neljudi ili da je riječ o političkim monstrumima koje treba eliminirati iz javnog života. Eh, ali sve to ne vidi tajnica kompromitovanog Udruženja koje krši elementarna demokratska načela transparentnosti rada Komisije za nadgledanje medija.

Doznajemo kroz spomenuti intervju i još jednu zapanjujuću istinu: "Političari iz Republike Srpske se obraćaju isključivo svojoj javnosti, svojim građanima, a političari iz Federacije isto tako." Pa zar je moguće zamisliti da se obraćaju drugačije u zemlji u kojoj je koncept vlasti upravo takav: entitetski. Bilo bi uistinu korisno da se novinari, a i političari iz Federacije prije svega obraćaju građanima Federacije, a ne da podmeću političarima iz RS-a i na tome grade svoju političku retoriku. Zbog problema u Federaciji nisu zasigurno odgovorni političari iz RS-a i stoga prizivati ih u pomoć u odbrani sopstvenih propusta nema nikakvog smisla, podjednako koliko niti obećavati građanima Republike Srpske da će penzioneri u Federaciji dobiti veće penzije. A činjenica da "nema prekoentitetske potrebe za informiranjem građana" nije ključni problem ove predizborne kampanje nego problem medija i to naročito građanskih u kojima jednostavno nema mjesta za političke neistomišljenike iz drugog entiteta. No, ukoliko slučajno i dobiju prostor u izvjesnoj novini, onda je taj prostor okićen emocijama urednika ili nekakvim ekskluzivnim podacima tajne policije. Istinskog protoka informacija uopšte nema, ali ne u medijima koje je tajnica izdvojila u intervjuu, nego upravo u onim koje nije izdvojila.

Na pitanje "kako će neko dobiti pošteno i nepristrano mjesto u novini, na radiju, televiziji, kada se inače međusobno sataniziraju određeni novinari i određeni političari, a sada i novinari iz jednog medija, sa novinarima iz drugog medija ili entiteta", dobili smo odgovor da se i 2002. godine vidjela "urednička odanost samo jednim političkim partijama" jer je "77 posto tekstova koji su monitorisani, nastalo na bazi jednog izvora", te da su "76 posto tekstova bili puki izvještaji sa izbornih i predizbornih skupova".

Činjenica da je korišten jedan izvor ni na koji način ne ukazuje da su urednici odani samo jednoj partiji. Primjera radi, izvještaj sa nekog predizbornog skupa zasigurno dolazi iz jednog izvora - sa toga skupa - i treba da bude "puki izvještaj" sa tog skupa i ništa drugo, upravo zato da bi građani sami mogli da procijene šta im je poručeno iz izvjesne partije. Ono što ni na koji način ne bi trebalo biti dio predizborne kampanje i uloge medija u njoj jeste ideologizovanje i indoktrinacija građana u stilu: "Laktaška se lola, pak ne boji okolnosti da bi mu se, nastavi li ovako, moglo dogoditi 'ni Srpska ni Unija'."

I na kraju vrijedi izdvojiti još jednu misao tajnice Rudić, a odnosi se na izbor tema kojima bi mediji trebali da se bave u predizbornoj kampanji. Naime, ističe ona da će "ovi izbori pokazati koliko su naši mediji spremni da se bave temama kao što su ekonomija, socijalna politika, obračunavanje sa kriminalom... sve te teme su top teme za sve građane Bosne i Hercegovine". Da, navedene teme jesu "top teme" za građane ove zemlje i potvrđuju to brojna istraživanja raznih NVO-a, ali ne kao profesionalni izazov medijima nego kao mogući ciljevi političkih platformi.

Ako ovako razmišlja odgovorna predstavnica Udruženja BH novinari, onda nije teško zamisliti kakvo će biti i ocjenjivanje medija u predizbornom periodu.

Pratite nas na našoj Facebook i Instagram stranici i Twitter nalogu.

© AD "Glas Srpske" Banja Luka, 2018., ISSN 2303-7385, Sva prava pridržana