Bizarna bibliofilija fantomskog Vučića

Takvi programi su dosadili, što se kaže, i bogu i narodu, ali, eto, nema informativne televizije koja program ne počinje političkim smatranjima u rano jutro. Obično ne gledam video-sadržaje sa “Tik toka”, međutim, broj gledalaca me ovdje povukao da pomislim kako se ipak radi o nečem vrijednom pažnje. Ispostavilo se da sam bio u pravu, ali ne zato što je govornik izjavio nešto duboko i tačno, efektno ili smiješno, nego zato jer je izrekao neobično glupu i bizarnu laž.

SVE PARE NA KNjIGE

Imenovanje govornika ovdje zaista nije važno, jer stvar nije lična, nego principijelna. Čisto osnovne informacije radi, riječ je o novinaru u penziji, sklonom potpuno nenijansiranom vokabularu pa stoga dosta omiljenom na pojedinim opozicionim televizijama. Inicijali su mu S. S, što je zanimljiva koincidencija u kontekstu njegove potrebe za trećerajhovskim analogijama. Uglavnom, prema transkriptu koji navodi portal televizije na kojoj se gostovanje i desilo, S. S. je tog jutra rekao, između ostalog, ovo: “Šešelj mi je rekao još pre 30 godina da on (Vučić) sve pare potroši na knjige u kojima se govori o medijskim manipulacijama i da Gebelsa kupuje kao mutav. On ima sve Gebelsove knjige. Vučić je već tada shvatio moć medija i zato ih drži pod kontrolom”. Hajde da ovdje ignorišemo neke stvari koje su u startu sumnjive: najprije, da se S. S. toliko dobro sjeća usputnog razgovora od prije tri decenije, a zatim i da je Šešelj u razgovoru sa S. S. bio iskren i istinoljubiv, a nije se sprdao. Čisto rasprave radi, hajde da povjerujemo da je prije trideset godina Šešelj S.S. rekao upravo to: da Vučić sav novac troši na knjige o medijskim manipulacijama te da Vučić posjeduje sve Gebelsove knjige (jer ih, je li, “kupuje kao mutav”).

BIBLIOGRAFIJA PISCA GEBELSA

Obje navedene teze su problematične, mada prva mnogo manje od druge. Knjige u Srbiji nikada nisu bile posebno skupe, a Vučić, reklo bi se, ni prije trideset godina nije baš zarađivao tako malo da je sve pare mogao u kontinuitetu trošiti na knjige o medijskim manipulacijama jer ni tih knjiga generalno, a naročito na srpskom jeziku, baš i nema previše. To je, međutim, nekako još i prihvatljiva hiperbola, naročito u poređenju sa ovom drugom tezom koja je formulisana vrlo egzaktno. Kaže S.S. - Vučić ima sve Gebelsove knjige. Na prvi pogled, markantan i indikativan, a ne pretjerano poznat podatak, imajući u vidu da je Gebels bio ministar informisanja Hitlerovog rajha. Kad bi ovo bilo tačno, S.S. bi se ukazao kao neobično upućen “istraživački novinar” i erudita, a Vučić nekakav manijak koji se identifikuje s Gebelsom pa, eto, ima sve njegove knjige. Avaj, jedini je problem što je sve očita budalaština. Najprije, Gebels jeste bio plodan autor (napisao četrnaest knjiga), ali on nije bio medijski manipulator u teoriji, nego u praksi. Primjera radi, njegova prva knjiga je trotomni autobiografski roman “Mihael”. Intrigantan detalj: koliko se zna, nigdje nije sačuvan niti jedan primjerak drugog toma, tako da ako Vučić ima i tu Gebelsovu knjigu, on je jedini na svijetu. Dalje, Gebels je autor disertacije o minornom dramskom piscu Vilhelmu fon Šucu, zanimljive samo Gebelsovim biografima, kao što su to praktično sva Gebelsova djela osim njegovih dnevnika. Naposljetku, osim dnevnika njegove knjige nisu prevođene ni na jedan strani jezik, a dobro je poznato da je Vučić njemački koliko-toliko naučio u posljednjih desetak godina. Teško je zaista povjerovati da je kupovao originalna izdanja Gebelsovih knjiga po njemačkim antikvarnicama samo da bi mu stajale na zidu.

REDUKCIJA NA HITLERA

Postavlja se pitanje otkud S.S. potreba da ovako dovodi u vezu Vučića i Gebelsa. Odgovor je jasan: Gebels je ovdje samo metonimija za Treći rajh, odnosno za Hitlera. A ta “redukcija na Hitlera” u svakom polemičnom odnosu oznaka je sopstvene slabosti. Plus mahanje frazetinama “sve Gebelsove knjige” treba samog govornika neukima da predstavi kao obrazovanog čovjeka. Jer zašto bi običan čovjek znao nešto o Gebelsovoj bibliografiji? Ja slučajno znam nešto jer sam pisao roman o ženi u koju je Gebels bio zaljubljen, a zatim sam, koju godinu kasnije, prevodio Hitlerovu biografiju dugu hiljadu strana koju je napisao Brendan Sims, a u kojoj Gebels figurira kao jedan od glavnih likova pa, eto, igrom slučaja o toj temi znam malo više od prosječne osobe. Međutim, iz opozicione perspektive, koliko god ovo bio napad na Vučića, on je u praksi zapravo kontraproduktivan. Ovim se Vučić predstavlja kao nekakav “zli genije”, profesor Morijarti politike i propagande, neko koga je praktično nemoguće pobijediti, jedino eventualno uz pomoć nekoga ko bi bio podjednako genijalan, ali drukčije nasađen, što se kaže, neki mesija, neki opozicioni Šerlok Holms, kakvog, međutim, očigledno nema na vidiku.

DVA VUČIĆA

Aleksandar Vučić se aktivnom politikom bavi duže od trideset godina. On u posljednjih deceniju i kusur izbore po pravilu ne gubi, ali vrijedilo bi provjeriti da li u apsolutnom zbiru on ima više pobjeda nego poraza. Kao što romansijer nije onaj koji napiše jedan ili dva romana, nego onaj koji se tim poslom decenijama neprekinuto bavi, tako ni političar nije onaj koga obeshrabruju porazi. Vučiću će opozicija postati prava konkurencija kad počne da gradi idući korak na najrecentnijem porazu, a ne da uvijek, iznova i iznova, počinju od nule. I takođe, kao što dobar fudbalski trener uvijek proučava protivnikovu taktiku, tako bi Vučićevi protivnici morali ozbiljno da analiziraju njegovu realnu kampanju, a ne da fantaziraju o nekakvom izmistifikovanom tobože nepobjedivom Vučiću. Dok god se bore protiv dva Vučića, logično je da su hendikepirani. Fantomski Vučić koji ima sve Gebelsove knjige nije realna osoba, ne postoji u stvarnosti i kao takvog ga je zaista nemoguće pobijediti. Stvarni Aleksandar Vučić koji se politici i propagandi ipak učio na savremenijim i ozbiljnijim izvorima je, viđeno je mnogo puta, vrlo nezgodan protivnik, ali nipošto nepobjediv.        

Pratite nas na našoj Facebook i Instagram stranici i Twitter nalogu.