Baš satira umije da nasmije

 Satira je inače uvijek dobro došla kada nešto treba potcrtati, kada nema dovoljno argumentacije, ali i kada želimo proći bez odgovornosti, jer satira ne podliježe nikakvom kažnjavanju. E drugo pitanje je da li smo mi ovdje ikada imali priliku pročitati u novinama uistinu satiričan tekst, ali neki autori za svoje tekstove kažu da su satirični podjednako, kao što i urednik jednih građanskih novina vjeruje da je njegova pornografska duplerica u biti satira. Na toj duplerici nas i mrtvi i živi, životinje i astralna bića dočekuju u pozama neobuzdane homoseksualne fantazije.

Psihoanalitičari bi mogli tu štošta uočiti i nakon letimičnog pogleda, ali nećemo se miješati u njihov posao, jer nas zanima tek retorika i ništa drugo. Tužno je što razna neovisna regulacijska tijela ne primjećuju sav užas koji nas svake sedmice dočekuje sa tih satiričnih stranica.

Ali kako će itko išta i primijetiti kada novinari satiričari svoje čitaoce već unaprijed oslovljavaju sa "stoko". Stoka ne može racionalno razmišljati, pa nas čudi što ovi umjetnici dosjetke i šale onda pišu za nju. Možda bi doista i bili u pravu kada tako misle o svojim čitateljima kada bi nacionalizam koji izvire iz svake njihove riječi ostao neopažen. Jedan takav tekst, prije neki dan objavljen, nije mogao izmaći jednom, pa makar i stočnom nesuvislom pogledu. Piše autor o Blaževiću Ćiri, navijačima i koječemu.

Nedavno je Ćiro uspio da napravi pravu euforiju oko utakmice BiH-Portugal. To u biti i nije bila utakmica, već spektakl koji su građani ove zemlje gledali. Gledali su ga i građani susjednih zemalja. Slušala sam komentatora na HRT2 koji nije krio svoju ushićenost. Ne jednom "Ćirini zmajevi" su bili skoro pa "naši". Da li je ovo uspjelo bilo kojem, a posebno onim građanski orijentiranim političarima? Ma ni slučajno. Mislim nije im ni moglo uspjeti, jer nikada nisu niti nastojali da takvo što urade, a o građanskoj kulturi kod njih ionako nema niti govora.

Govorimo ovdje o onom istom Ćiri koji je, gledajući iz Sarajeva, išao "Dodiku na noge", kao da nije išao utjecajnom domaćem političaru radi posla koji je svakoj zemlji važan. Doduše, taj razgovor nije bio u prijestolnici građanstva, civiliziranosti, antinacionalizma i slobodnog novinarstva, nego u Banjaluci i to je nešto što se ne zaboravlja i ne prašta. E pa zato se mora pronaći neka zastrašujuća mrlja iz prošlosti koju treba hitno iznijeti na svjetlost dana kako bi akter međuentitetskog prijateljskog razgovora bio inkriminiran.

Tako vrckava duha satiričar veli: "Ćiro među bošnjačkim navijačima propagira Franju Tuđmana, koji je mrzio Srbe, a za Bošnjake smatrao da ne postoje, nego su Hrvati muslimanske vjere. Nije mi sada jasna ta navijačka horda, je li ona zaljubljena u Ćiru zato što je on cirkuzaner i šoumen ili zato što tuđmaniše po Bosni. Ali najvjerovatnije je da su navijačke mase nesuvisle, a politički svakako blesave. Pa sad ti navijaj za Bosnu dok ti to navijanje ne dođe glave. Tako je nastradao dobri Mirsad Kebo, kada je u Širokom Brijegu stao na stranu navijača Sarajeva".

Što bi sve ovdje moglo uznemiriti dobronamjernog čitaoca? Za početak ekstremni nacionalizam koji se provlači kroz opis Blaževića koji "tuđmaniše" okupljajući mladost ove zemlje kako u državnom timu tako i na stadionima. Bilo bi neopisivo vidjeti kakvu pozitivnu međuentitetsku poruku spontano nastalu nakon nekog, makar i satiričnog, teksta kao što je to zahvaljujući Blaževiću bilo viđeno na nekoj od utakmica bh. reprezentacije, gdje je pisalo na ćirilici da Bijeljina voli BH. Nažalost toga nema, a sa ovakvim pisanjima neće nikada ni biti. Ovakva pisanja hrane i njeguju nacionalizam, ekstremizam i separatizam. Eto, sada se konačno moglo vidjeti i kako bi iz Sarajeva bio nazvan netko tko povezuje građane "cirkuzaner i šoumen". Ali zašto nema više cirkuzanera i šoumena koji neće pozivati na neke nove ratove, pa makar i one riječima? Ali nije ni to dovoljno. Svi oni koji se raduju makar jednoj pozitivnoj stvari ovdje su nesuvisli i "svakako politički blesavi". Evo ga konačno i jedno pravo antinacionalističko lice ogoljeno u svom nacionalizmu. Blesav je, dakle, svaki onaj koji bi i poželio, a kamoli pokazao da mu je stalo do pozitivnih tokova bez novih nasilnih podjela, a uz uvažavanje faktičkog stanja. Nije dovoljno da su blesavi svi oni koji nemaju problem niti sa Banjalukom, niti Širokim, a pametni su svi oni koji iz udobnih fotelja grade cjelovitu i jedinstvenu, građansku BiH, nego su pritom i nesuvisli, jer ne vide hodajući po zemlji sve ono što vide pošteni satiričari.

Prognoziraju oni i da će im to navijačko jedinstvo "doći glave", baš kao što je došlo i onom sarajevskom političaru koji je nakon tragičnih nogometnih sukoba otišao u službenu misiju ne da pomiri suprotstavljene strane, što je trebalo da učini po svojoj funkciji, ne da uputi toplu riječ i uznemirenim građanima Širokog koji su također bili prestravljeni dramatičnim događajima, nego da pomogne navijačkoj skupini kojoj se priklonio. E pa da li ovdje treba dodatno sažaljenje nad "dobrim" političarom koji je u funkciji potpredsjednika Federacije hrlio u pomoć samo navijačima iz jednog dijela Federacije? Kao da opet imam osjećaj da niti Federacija niti RS niti bilo što drugo ne postoji izvan Sarajeva. I ako postoji takvo nešto onda je to samo izvor zla.

I naravno osim navijača na nogometnom terenu, krdo i stoka su svi oni koji slijede političare koje su birali, jer se priklanjaju njihovim političkim opredjeljenjima. Krdo i stoka su oni koji slijede legitimno izabrane političke lidere, ali i svi oni, poučava nas vrli sarajevski satiričar, koji su prisustvovali sprovodu patrijarha Pavla. Ta "moćna navijačka masa" je išla na sprovod jer je "morala da tuguje" "jer zna se kako pravoslavna crkva vlada i onim manjinskim katolicima, muslimanima i ateistima". Ovi reci su, pretpostavljam, također trebali da imaju satirični efekt, samo što je čitaocima prethodno morao da zamre svaki smisao za humor. Niti smrt najvišeg vjerskog poglavara nije sveta ili je to samo neki duhoviti obrat? Šteta što ovakvih satiričnih obrata nije bilo povodom sahrana nekih ratnih poglavara, kada su desetine građana pohodile sprovod i ne mareći u tom trenutku za hrvatske i srpske manjine u Sarajevu. Baš satira umije da sledi krv u žilama.

 (Autorka je direktor Centra za kulturu dijaloga BiH)

Pratite nas na našoj Facebook i Instagram stranici i Twitter nalogu.