Avioni, autobusi i patriotizam

Sanja Vlaisavljević

Kažu da je ovih dana jedan visokopozicionisani bh. političar boravio u dalekom svijetu. I neka je. Možda da nije politike, a bogme i funkcije, ne bi mogao tek tako otputovati na egzotični istok. Baš tamo odakle nam dolaze najtužnije televizijske serije.

Serije o ljubavi, prevarama, praštanju, mržnji i ponovnim ljubavima. Pisalo se o toj značajnoj posjeti našeg političara, manje u medijima koliko na društvenim mrežama. I neke fotografije su osvanule, opet malo više na društvenim mrežama nego u medijima.

Umorna delegacija

On onako visok, kršan, sa nekoliko saradnika u živom razgovoru sa domaćinima osigurava privredni razvoj BiH. Cijele BiH. Naravno da o cijeloj BiH govori, jer je o trošku svih građana ove zemlje išao na put. Eto, barem nešto dobro za ovu napaćenu zemlju, u kojoj ljudi svaki dan sve više gladuju. Bilo bi zaista dirljivo da je veliki političar sve ovo i učinio za svoju domovinu u koju se zaklinje i naravno da je sve ovo o golemim projektima istina. Ma barem za onaj dio domovine za koji je biračima obećao da će biti poput "Zapadne Njemačke".

Nego, naš političar je na službeni put otišao sa svojom ženom. Pa umjesto fotografija delegacije sa dugih i teških sastanaka dođoše do gladnih bosanskohercegovačkih birača fotografije Njega i Njegove žene kako zagrljeni i nasmiješeni stoje ispred Tadž Mahala i smiješe se. Veseli i zadovoljni što su malo skoknuli do Indije. Ali nije ni tu kraj ljubavnoj romansi u ime domovine. U povratku se desio nepredviđen incident. Kad uđoše u avion, rastaviše ih. Nisu mogli sjediti jedno do drugoga, nego im se neki čovjek ispriječio na sjedištu između njih. Vrisni političar, jednom-dvaput, naredi saputniku prekomandu na drugo sjedište, baš kao da je u svojoj centrali i kao da svi podrhtavaju kada ga vide.

Izađe i pilot iz kabine da smiri političara. Ne zna pilot da ovaj pravi raspored sjedenja po foteljama u Sarajevu kako mu padne napamet, pa su mu se i avionske fotelje učinile kao one sarajevske. No, ipak pristade dobri saputnik na zahtjev da se skloni, jedva shvatajući zašto je bitno da se pomakne, kako bi političar sjedio tik do žene. I baš kada je na engleskom jeziku uvjerio čovjeka da se premjesti, reče svojoj ženi na tečnom bosanskom nekoliko uvredljivih, ma eto i koju psovku, na račun stranca, od kojega je tražio premještaj. E onda je nesretni saputnik, šokiran onim što je čuo, i gle čuda razumio, na istom jeziku na kojem je političar psovao odgovorio da je ipak bolje da svi ostanu na svojim mjestima i nastave gledati svoja posla. Eto, tako je ipak indijska ljubavna priča imala tužan kraj. Rastavi dvoje mladih neki putnik i ne dade im da jedno do drugoga kao golubići stignu svojoj kući i nastave veselo i sretno živjeti svoj život. Život bogatih, zadovoljnih i sretnih, uprkos bijedi koja ih okružuje, a koju on svakim danom sve bolje i uspješnije kreira za svoje ljude, za svog Čovjeka.

Autobusi

U Sarajevu ne radi gradski prevoz. Svaki čas glavni gradski prevoznik odluči da štrajkuje. Uvijek im nešto nedostaje i uvijek traže neka nova prava. Nema ni dva mjeseca da su štrajkovali, kada evo ih opet. Činjenica da su građani Sarajeva kupili kupone za taj mjesec i da su platili od svojih jadnih plaća i karte za dane štrajka, njih puno ne zanima. Ucjenjuje prevoznik cijeli grad svojim uslugama. Ma i neka ucjenjuje. Što ne bi kada im se može.

Autobusi i tramvaji prljavi i smrde. Sve sami otpad koji se vuče po gradu. Sjećam se, čini mi se prošle godine je bilo, jedan od autobusa kojem su otkazale kočnice dok je bio zaustavljen na autobuskom stajalištu kod medicinskog fakulteta, vožnju je završio tako što je raznio cvjećaru u koju se zabio. Sreća pa su zaposleni u cvjećari preživjeli, vlasnik je renovirao svoj objekat, a gradski prevoz sa istim voznim otpadom do danas je nastavio ucjenjivati građane koji im uredno plaćaju naknadu za prevoz. I neka ucjenjuju sve dok građani ne odluče štrajkovati i ne ulaziti u prljavi sarajevski javni prevoz. Zaboravih se ja evo malo kako ne bi bilo lijepo da tek tako građani u "Zapadnoj Njemačkoj" štrajkuju, pa tamo je sve uređeno i vladaju pravila.

Sarajevo ima gradonačelnika

E evo i jedne lijepe vijesti iz kotline. Sarajevo dobilo gradonačelnika. I to ne bilo kakvog nego dekana. Dekana jednog fakulteta. I ako ste pomislili kakve veze ima što je dekan, odmah da vam kažem: ima. Dekan neće da se odrekne svog dekanata. Dakle, biće to, čini mi se, jedinstven slučaj u recentnoj povijesti Sarajeva: gradonačelnik je dekan. Dekan je gradonačelnik. Kada mu se bude najavljivalo trebaće dobro paziti na koja vrata treba ići i šta piše na vratima: "dekanat gradonačelnika" ili "gradonačelnikov dekanat". A politika i obrazovanje? Depolitizacija visokog obrazovanja? Obrazovanje u politici? Politika u obrazovanju? Nema to veze jedno s drugim. Ako je političar iz prave partije, onda se toleriše upliv politike, jer nije riječ o negativnim političkim uticajima. Inače, ovo "negativan" nisam ja izmislila. Neki dan jedna značajna mreža mahom sarajevskih nevladinih organizacija napisala neku strategiju u kojoj navodi kako će kontaktirati "pozitivne" političare sa ciljem uspostavljanja komunikacije između NVO sektora i političara. E hajde sada da razmislimo koje bi to političke struje mogle biti pozitivne? Negativne su već unaprijed i bez razmišljanja one sa nacionalnim predznakom, je li tako. A ove druge? E to su izgleda oni putnici iz Indije i njima srodni povratnici iz Amerike ili multikulturalni članovi Predsjedništva BiH iz ratnog perioda, a možda i Titovi sljedbenici... Ma ko zna.

Ko je kome patriota

Slušam na televizijskom javnom servise cijele domovine emisiju o patriotizmu. Slušam dvoje Sarajlija i jednog Banjalučanina kako razmjenjuju ideje o tome šta znači "biti patriota". Malo se Banjalučanin unezgodio. Ne znam zašto, jer moralo mu je biti ugodno, baš kao u svojoj kući u tom sarajevskom studiju. Sarajlije vele da i nisu neke patriote ako se taj pojam tretira u doslovnom smislu. I pomislih kako bi tek bilo da je Banjalučanin, ionako unezgođen, isto tako nonšalantno i onako čisto građanski hladnokrvno rekao: "ma nisam ni ja neki patriota".

Bio bi to bogme još jedan separatističko-secesionističko-destruktivno-klerofašistički-antidržavni udar jednog eresovca i to direktno sa javnog servisa. A ovako bio je to samo jedan građansko-sarajevski osvrt na patriotizam. Šta bi na ovo rekli Hrvati iz Hercegovine koji nisu bili gosti emisije. Ništa. Ko ih šta pita!

 

Pratite nas na našoj Facebook i Instagram stranici i Twitter nalogu.

© AD "Glas Srpske" Banja Luka, 2018., ISSN 2303-7385, Sva prava pridržana