Avganistan recept i za bijeg sa Kosova

Vladimir Prebiračević

Davne 2001. godine Amerika je proglasila još jednu pobedu nad terorizmom okončavši napad na Avganistan, postavljanjem nove vlade po svojoj meri.

 

Ogromna količina novca je u narednih 20 godina uložena u projekat drugačijeg Avganistana, a u temelje takve modernije i demokratskije države ugrađeni su i životi preko 200.000 života Avganistanaca, koji su poginuli u raznoraznim međusobnim borbama, ali i protiv okupacione NATO alijanse.

U tih dvadeset godina preko 2.500 NATO vojnika je poginulo u raznim operacijama. Tačan broj ranjenih i raseljenih se može samo nagađati.

Po procenama određenih američkih izvora u avganistansku vojsku je uloženo preko 85 milijardi dolara poreskih obveznika. Za te pare Avganistanci su dobili opremu, obuku, infrastrukturu i šta sve ne, ali nikako ih nisu naučili lojalnosti.

Za tri nedelje od povlačenja NATO vojnika došlo je do potpunog preokreta i talibani su osvojili skoro ceo Avganistan. Po mnogim izveštajima sa terena može se videti da je u većini slučajeva otpor okupacione NATO mentorisane avganistanske vojske bio slab, neorganizovan, neefikasan, ali uglavnom ga nije ni bilo u većini pokrajina.

Talibani su u velikoj meri samo umarširali u pokrajine i gradove i postavljali kontrolne punktove i zastave svoga pokreta koje su pokazivale ko je novi šerif u gradu.

Vojska Avganistana je aktivno prelazila na stranu talibana, jer je verovatno bila puna takvih vojnika privremeno glumeći novu vojsku. Na početku su talibani primenjivali brutalnu silu i odmazdu, ali kako je vreme odmicalo imali su sve lukaviji pristup.

Amerikanci se opet, a to već postaje tradicija, povlače preko vazdušnog mosta vodeći sa sobom određeni broj svojih saradnika, srećnika koji neće biti prepušteni talibanima da o njima, izdajnicima svoga naroda, vode računa na njima poznat način.

Ogroman broj, naravno, Amerikanci će da prebace svojim saveznicima tražeći od njih da podnesu pritisak velikog broja Avganistanaca u kratkom vremenskom periodu, tobože dok ne prođu verifikaciju kako bi ih pustili na američko tlo. Po starom dobrom običaju probraće nešto obrazovanih, a ostale ostaviti svojim saveznicima kao račun učešća sa Amerikancima u još jednoj avanturi uvođenja demokratije u zemljama koje im nisu po volji.

Treba dobro razmisliti zašto sve države moraju da imaju potpisan bilateralni sporazum sa SAD koji štiti njihove vojnike i oficire od zakonskih obaveza, a to samo govori o zločinačkom karakteru takve vojske i načina kako oni uvode demokratiju.

Opet će Holivud da snima srceparajuće filmove sa vojnim temama u kojima se Amerikanci prikazuju kao heroji, ali jedini uspeh na globalnom planu koji oni ostvaruju je stvaranje haosa, siromaštva, izbeglica i nestabilnosti i za to su stručnjaci. Njihovi vojni uspesi su uglavnom kriminalni i zato traže od svih da ne smeju da ih procesuiraju.

Avganistan je još jedan primer da je njihova zvezda u slobodnom padu i da treba sabijati sopstvene redove i voditi aktivnu akciju u vraćanju naših srpskih teritorija koje su nam pod njihovim mentorstvom oduzeli i okupirali uz ogromne zločine nad našim narodom širom bivše SFRJ, kako u ratu tako i u miru svojim neprijateljskim odlukama.

Ne kaže se slučajno oteto - prokleto. Vreme radi za nas kao što je radilo za talibane. Kosovo i Metohija će ponovo biti slobodni, pre ili kasnije, ali za to je potreban rad, mukotrpan rad da bi se sveta srpska zemlja vratila u ruke onih koji su na strani pravde uvek bili i koji nikada nisu osvajali tuđe nego samo štitili svoje ognjište.

Bog je sa nama i to je ogromna prednost nad nepravdom, bezumljem i otpadništvom sa druge strane.

Piše: Vladimir Prebiračević, direktor srpsko-ruskog centra “Majak” iz Novog Sada

Pratite nas na našoj Facebook i Instagram stranici i Twitter nalogu.

Trojni troprsti pakt
Trojni troprsti pakt
OHR-ovo agovanje
OHR-ovo agovanje
Svesrpski narodni sabor
Svesrpski narodni sabor
Proljeće nereda
Proljeće nereda
© AD "Glas Srpske" Banja Luka, 2018., ISSN 2303-7385, Sva prava pridržana