Autom, kalašom, bombom, sobom, grobom, ponegdje i robom

Bosna i Hercegovina je zemlja apsolutnih sloboda. Sloboda ubijanja pješaka autima, je, recimo, privilegija političara. Zašto ne bi ljudi, dobra kola se čovjeku otmu iz ruku, pokupe pješaka, pa onda, kao po đav'lu, dođe n'akva policija i počne nešto mjeriti i zapitkivati, kao da čovjek - političar nema pametnijeg posla nego da se pegla ljudima sa srednjoškolskim obrazovanjem. Sudbina zemlje u pitanju, a oni bi nešto da političar puše u balon, odgovara na budalasta pitanja tipa "Jeste li pili?" ili "Jesu li vam, možda, kočnice neispravne?" Kao da političar nema pametnijeg posla nego da gleda pod auto i pipa kočnice. Ima nekih pa hoće i krv državnom čovjeku da vade, k'o da nisu i ti policijoti državni službenici već kakvi vampiri, đavo ih ne odnio dabogda. Da vide, kanda, ima li alkohola u krvi. Pa, i ako ima, kvalitetan je, nije neka brlja bosanska nego častan konjak ili viski. Uzmu čovjeku političaru vrijeme, živce, pamet, kao da država ima para da plaća njegove prekovremene sate dok ga žandari ispituju nasred ceste kao kakvog kriminalca. Ruku na srce, sve se to izgladi, pješak je obično od onih nevažnih ljudi, lako je zaboraviti onoga koga će se samo rodbina i prijatelji sjećati. Jer, postoje ljudi čije vrijeme nije novac, pa im boravak u bolnici ili uskraćivanje ostatka života nije baš neki teret.

Nije svaka žvaka za slaba stomaka

Ako mislite da imam bolestan smisao za humor, znači da ste još uvijek zdravi, barem gdje je najvažnije, u glavi. Za razliku od zdravlja mi u mene. Ja sam se, čini se, ozbiljno razbolio, stomak me ubija čim pogledam internet ili otvorim novine. U pošti vidim da je neko meni drag stalno loše ili još gore. U novinama, opet, vidim da je neko koga ne znam stradao kao niko moj. Još naglašavam da ja nisam neki dobričak, pokvaren sam da mi je muka od mene, ali džaba. Ubi me sve. Mogu misliti kako je tim dobričcima kad je meni, u grijeh ogrezlom rabu božjem Veselinu, ovako, kad me stomak presiječe čim mi se obrve namršte. Sad, umjesto da Boga molim da mi dadne bolju pamet, molim ga da mi da bolji stomak. Samo da ne boli, makar i dalje bespametan ostao... Na prazninu u glavi čovjek se nekako i navikne, ali na prazninu i bol u stomaku, nikako. Zapravo, Bog čovjeku i ovo malo pameti dade da mu bude teže, da ga više boli što više misli. Šalim se ja opet. Dao je Bog pameti koliko treba, samo je mi naopako koristimo. A i ovaj bol u stomaku nije tu bez veze, hoće On nešto da mi kaže, ali ja ovako goloruk i golouman, još nisam Njega spoznao toliko da ga mogu lako razumit'. Ne razumijem ja do kraja ni sebe, ali me tješi što me, vjerovati je, ne razumijete ni vi. Pa ću ja nastaviti gdje sam stao, da i vi i ja uživamo u ljepotama slobode ovog svijeta u kojem živimo. Eh, kad se sjetim onih dana kad me je stomak samo od smijeha znao zaboljeti...

Kralja za predsjednika

Možda me stomak boli zato što sam Srbin? Predsjednik mi ne zna engleski, kralj mi ne zna srpski. Džaba mi se tješiti kako je Nikola Tesla izmislio dvadeseti i dvadeset i prvi vijek, a Duško Popov promijenio tok svjetskog rata. Ali, mogu se utješiti time što živim u najslobodnijoj zemlji svijeta, zemlji toliko slobodnoj da čak i prodavači jagoda mogu da oforme svoje bombaške grupe, da imaju svoju mafiju. Nedavno, kažu, zbog cijene jagoda, na bihaćkoj pijaci, dok ovo pišem, nepoznati miner stavio bombu za štand nelojalne konkurencije. Nadam se da nisam pogriješio ime grada, ne da mi se tražiti i gledati po internetu, opet će me stomak zaboljet'. U igri je bilo čitavih pola KM niža cijena. Može li se to nazvati "čudom bosanskog otpora sniženju cijena jagoda"? Jesu li nepoznati mineri bili goli, bosi, prkosni od sna, imali patike i farmerke umjesto uniformi i bili slabo naoružani, malobrojniji od dvije od eksplozije nastradale prodavačice jagodičastog voća? Spada li i to i takvo nasilje u domen ljudskih sloboda? Je li to bio pravedni gnjev poštenih jagodara? Ne bih se čudio da ih kakav dobar advokat oslobodi odgovornosti zbog proceduralne greške ili dobrog vladanja u osnovnoj školi. Ili da federalni sud poništi odluku kantonalnog jer u državnom sudu sudska policija štrajkuje jerbo su im smanjili plate toliko da su ovi svakog prvog u mjesecu dužni državi po 20 maraka.

Dvoje od pet i selo da te Bog sačuva

Bosna je toliko slobodna, gola, bosa, prkosna, da čak prkosi novom svjetskom poretku, i ne samo to, prkosi i službeno proglašenom društvenom uređenju! Ponegdje se, čitam, zadržalo društveno uređenje kao u prvobitnim demokratijama. Kao u starom Rimu i još starijoj Grčkoj. Robovlasništvo. I to u privatnoj režiji. Selo ne znam, iz gore navedenih razloga neću ni tražiti, drag mi je stomak, ali tu su jedni držali djevojku, mučili je, izgladnjivali, ponižavali... Neko iz sela robovlasnika prijavio. Nije prošlo ni desetak godina robovanja na očigled cijele naseobine, a neki protivnik robovlasništva prijavio ropstvo policiji. U rimsko doba nije bilo mobitela pa niko nije mogao slikati roba mobitelom. I prijavljivač detaljno prijavio kako su djevojku tukli, uprezali u kola, izgladnjivali, tjerali da spava sa svinjama... Pun detalja višegodišnjeg mučenja koje nije mogao vidjeti odjednom. Proradila čovjeku savjest? Ili mu se komšija zamjerio, pa mu se htio osvetiti? Ne znam. Valjda će policija saznati. Volio bih da ga neko priupita zašto ranije nije prijavio sotonsko mučenje drugog ljudskog bića. Zašto drugi nisu prijavili mučenje djevojke? Znam da je jedan od pet ljudi sposoban na najgore moguće načine mučiti drugo ljudsko biće. U ratu, čak dvoje od petoro ljudi. Nisam to iz prsta isisao, bilo na predavanjima iz psihologije, na prve dvije godine komunikologije. Ako meni ne vjerujete, pitajte profesora Dizdarevića. Jedno do dvoje od petoro ljudi imaju predispozicije da budu neljudi. Ali, kako cijelo selo može gledati nešto takvo i praviti se da ne vidi? Ima li u tom selu iko oči, uši, ruke, stid? Imaju li TV? Je li iko išao u školu i makar tamo saznao da u Evropi, u dvadeset i prvom vijeku, nema robovlasništva? Hoće li taj što je prijavio mučenje imati problema zato što je narušio imidž BiH? Je li robovlasništvo na snazi samo u tom selu ili u čitavom tuzlanskom kantonu?

Oproštajni spot pred koncert za kalašnjikov

Ponegdje u BiH rat još nije gotov. Nedavno je jedan više od 40 minuta pucao po Sarajevu, posred grada. Policija gledala, valjda da mu ne naruše prava. Na kraju ga upucali u nogu, valjda bila neka utakmica pa da idu kući gledat' na miru. Ja, blesav kakav jesam, gledam njegov oproštajni spot, snimio čovjek prije pucnjave. Kaže, potrovaće i Nijemce i njihove kućne ljubimce, da vide čija nana crnu vunu prede. Hajde to, Nijemci i paščad će stradat', nije ni prvi ni zadnji put, ali me stomak zabolio od nekoliko naoko nevažnih riječi. Kad je predlagao drugima, umjerenijim od sebe, da raskalaše kalašnjikove i pokažu svijetu "čija nana crnu vunu prede", oni mu rekli: "Nemoj sad, Mevlide, nije još vrijeme..." Ja se, s bolom u stomaku, pitam, koje vrijeme? Kad će doći vrijeme da se Mevlid i kompanija obračunaju sa ostatkom Bosne? Svijeta? I Hercegovine, Bože ubrani i sačuvaj!!! Gospode Isuse Hriste, Sine božji, pomiluj me! Da uzmem tabak i skrenem fildžane s njega, da ga stavim za pantole, na leđa, ako kakav Mevlidov jaran zaključi da je došlo vrijeme? Da odem kod čika Šućre (najbolji majstor za "fordove" u Hercegovini) i pitam ima li kakav stari "fordov" blok motora, da stavim u pantole, na stomak, da mi ne prorafala i ovo malo droba što me još ne boli? Kalašnjikov ne probija blok motora, tek da znate ako vam zatreba štogođ pouzdanog oklopa. Ne izlazite s tijem blokom pred M-84, onaj od 7,62 mm, i to probija, u snu se ne snio. Teroristički kampovi, poput onoga na Pogorelici, govore kako se neko sprema za nastavak rata. Doduše, i onaj hodža u Gluhoj Bukovici je imao i svoju viziju seksualnog obrazovanja, ali čisto sumnjam da će se to u ostatku zemlje uvrstiti u obavezan školski program. Barem se nadam da neće. Hm. Idem si čaj napravit', nešto me stomak boli. Eto me odmah. "Bekunis" nije loš. Toplo preporučujem, pije se mlak. S medom, ako ga se štogod nađe u špajzu.

Poslije čaja

Srećom, ima još meda. Samo da vidim gdje sam ono stao... Otegne se ovo pravljenje čaja, te dok provre voda, te dok se ohladi, prođe vrijeme... Auuu... Nagrdih ja ovu svoju zemlju. Što je najgore, grdna je od sebe, ne mogu je ja grđe nagrdit' nego što je od sebe grdna. Ima tu terorizma kao uređenja, robovlasništva, šerijatskog uređenja, feudalizma, totalitarizma, staljinizma, titoizma, vehabizma, monarhije, oligarhije, anarhije, skoro pa tufahije, a sve se skupa, bar što se međunarodne zajednice tiče, zove jednim imenom, demokratijom. Samo jednu falinku ima, vele, ta demokratija. Jakob Finci i Dervo Sejdić ne mogu da se kandiduju za nešto. Ne znam baš za šta, ali nije mi zamjeriti, pošto izbjegavam internet iz zdravstvenih razloga. Kako god, ne mogu zato što je jedan Jevrej, a drugi Rom. Kad se to riješi, Bosna, gola, bosa, prkosna, ponosna, pospana, može na još jedan korak od Evropske unije, skupa sa svim svojim društvenim uređenjima, uključujući i robovlasništvo. Nađe se u Bosni i drugojačijih problema, ali taj sa ta dva beduina je, što se tiče matere Evrope, najgori. Kad se ta dvojica mognu kandidovat' za to nešto, Bosna će se obut', najest', napit', razbudit', obuć', možda i "pljuhnut" "pitralonom" po obrazima i krenuti u bolje sutra.

Kad stomak prizdravi i Bosna se osoli

Opet će ispasti da sam zločest i da ne volim Bosnu. A nije joj lako, da je Bog neslanu pomože i bolju joj pamet dadne čim meni stomak prizdravi. Nije, jadna, imala neku prošlost ta, da prostiš, Bosna. Vazda kolonija, vazda nečiji okrajak. Dok se u Evropi razvijalo civilno društvo, bila tu kombinacija turskog zuluma, robovlasništva i, kao najveći osmanlijski domet, spoj robovlasništva i feudalizma. Onda došli Austrijanci i ukinuli robovlasništvo, ostavili samo pola društvenog uređenja, taj feudalizam. Dok je Evropa razvijala radničke pokrete, stvarala filozofe, državnike, tehnologe, polemisala o pojmu bitka i nebitka, kod nas se skupljala desetina i trećina. Onda je došao bravar Joža da nas poduči kako Zapad jede ljude i kako su tamo radnici robovi kapitalista. Istina je, Tita mi, ja sam to vjerovao i mahao zastavicom dok je Tile prolazio, dok su se moje vesele dječje teleće okice razdragano smijale a ustašca sa neravnim zubalom uzvikivala "Mi smo Titovi, Tito je naš!". Vala baš... Pogledajte rječnik turcizama a ja idem popiti ranital i, ako mi stomak da, malo zaspati.

Pratite nas na našoj Facebook i Instagram stranici i Twitter nalogu.