Američki udar iz Carigrada

Iako su mnogi analitičari i eksperti tvrdili da je u pitanju samo još jedna u nizu političkih odluka Konstantinopolja, koja bi zadovoljila vlastne ambicije Vartolomeja, danas je i više nego jasno da je vaseljenski patrijarh samo obična figura kojom aktivno upravlja Vašington s ciljem ostvarenja svojih namjera.

Da SAD ne kriju svoje otvoreno miješanje u crkveni život Pravoslavne crkve i da to uplitanje u unutrašnja crkvena pitanja nema nikakve veze sa zaštitom ljudskih prava ili demokratijom, već da ima za cilj postizanje konkretnih, pragmatičnih političkih rezultata, svjedoči i novonastala situacija ne samo u Crnoj Gori zbog usvajanja skandaloznog Zakona o slobodi vjeroispovijesti, nego i crkvena situacija u Sjevernoj Makedoniji.

Tokom državne posjete Sjevernoj Makedoniji 4. oktobra 2019. godine, državni sekretar SAD Majk Pompeo posjetio je Ohrid, gdje se sastao sa “poglavarom” nekanonske Makedonske pravoslavne crkve “arhiepiskopom” Ohrida i Makedonije Stefanom Veljanovskim. Pompeo je tom prilikom posjetio crkvu Bogorodice Perivlepte, sagrađene 1295. godine koja je nedavno obnovljena sredstvima USAID-a (Agencija SAD za međunarodni razvoj). Posjeta državnog sekretara SAD bila je u medijima okarakterisana kao “podrška crkvenim i kulturnim vrijednostima ove zemlje i postizanju napretka po pitanju autokefalnosti Makedonske pravoslavne crkve”.

Da je posjeta i susret državnog sekretara SAD sa nepriznatim i samoproglašenim zvaničnicima makedonske crkve sastavni dio projekta usmjerenog protiv jedinstva Pravoslavne crkve, postalo je jasno poslije zvaničnog prijema koji je vaseljenski patrijarh Vartolomej organizovao za državni vrh Makedonije na čelu sa bivšim premijerom Zoranom Zaevim u Instanbulu početkom ove godine na kojem je izražena spremnost da se crkveno pitanje o ovoj zemlji stavi na dnevni red.

U svjetlu američkih političkih ambicija koje imaju isključivo jedan cilj - da oslabe pozicije Srpske i Ruske pravoslavne crkve u svojim kanonskim teritorijama - namjere patrijarha Vartolomeja da dodijeli autokefalnost raskolničkoj crkvenoj strukturi u Makedoniji po uzoru na Ukrajinu, svjedoče o tome da Konstantinopolj sprovodi ne politiku zaštite interesa kanonskih pomjesnih pravoslavnih crkava, nego politiku agresivnih američkih ambicija.

Eventualno priznanje crnogorskih i makedonskih raskolnika zavisiće od pozicije koju će Srpska pravoslavna crkva u svojoj spoljnoj politici zauzeti u odnosu prema odlukama vaseljenske patrijaršije. Budući da vaseljenska patrijaršija pretenduje na pravo da dodjeljuje autokefalnost gotovo svim crkvenim strukturama, bez obzira na to čijoj nadležnosti pripadale, ne može se isključiti mogućnost da prije ili kasnije Vartolomej može priznati i makedonske i crnogorske raskolnike, bez obzira na to da li će Srpska pravoslavna crkva ostati dosljedna svojim dosadašnjim odlukama koje su apsolutno ispravne i u kanonskom i crkveno-pravnom pogledu. Da je takav scenario apsolutno moguć svjedoči činjenica da je patrijarh Vartolomej u prošlosti mnogo puta žestoko osuđivao raskolnike u Ukrajini, da bi samo nekoliko godina kasnije pod pritiskom Amerike u svjetlu građanskoga rata u ovoj pravoslavnoj zemlji, izazvanog upravo djelovanjem Vašingtona odlučio da im pokloni samostalnost. “Šurovanje” sa raskolnicima u Makedoniji i Crnoj Gori od strane Vartolomeja ima samo jedan cilj, a to je da izvrši dopunski pritisak na SPC da promijeni svoju odluku po pitanju nekanonske crkvene strukture u Ukrajini i izvrši njeno eventualno priznanje.

Patrijarh Vartolomej koji se pozicionirao kao duhovni vođa pravoslavnog svijeta i koji navodno djeluje u interesu svih pomjesnih pravoslavnih crkava, nije učinio ništa da pomogne Srpskoj crkvi u situaciji u kojoj se ona našla u vezi sa usvajanjem diskriminatorskog zakona o slobodi vjeroispovijesti u Crnoj Gori, iako je imao takve mogućnosti. Isto tako zvaničan prijem državnog vrha Makedonije i sramne izjave “o spremnosti za ponovnim uspostavljanjem regularnosti crkve u Makedoniji” još više su otežale ionako tešku poziciju SPC u ovoj zemlji.

Na kraju, mora se naglasiti da je djelovanje Carigrada po pojedinim pitanjima usmjereno na utvrđivanje vlastitih interesa, ali to nisu samo pitanja spora o nadležnostima i nekanonskom djelovanju patrijarha Vartolomeja, to je planirana strategija SAD usmjerena na razbijanje Srpske i Ruske pravoslavne crkve koje su među svojim narodom okosnice očuvanja nacionalnog identiteta i teritorijalnog suvereniteta svojih država.

(Autor teksta je starješina hrama Svetog Vasilija Ostroškog u Banjaluci i predsjednik Imperatorskog pravoslavnog palestinskog društva koje je jedan od tvoraca ideje o izgradnji srpsko-ruskog hrama i kulturnog centra u Banjaluci)

Pratite nas na našoj Facebook i Instagram stranici i Twitter nalogu.