Zavisnost od kocke i dalje pod stigmom
DOBOJ - Zavisnost od kocke i igara na sreću još je pod stigmom i takva lica se najčešće upućuju za pomoć zbog nekog drugog poremećaja, poput depresije, alkoholizma ili psihoaktivnih supstanci, a pravi problem bude utvrđen tokom tretmana, izjavila je rukovodilac Centra za zaštitu mentalnog zdravlja Doma zdravlja Doboj Dejana Cocić Hadžiibrahimović.
Hadžiibrahimovićeva je rekla Srni da nijedan ovakav zavisnik kojeg je upoznala nije dobrovoljno došao na liječenje, već je bio pritisnut od porodice što znači da je došlo do narušenih porodičnih odnosa ili je riječ o narušenom zdravlju ili dugovanju novca.
Ona je navela da ovaj centar trenutno ima evidentirano oko desetak njih iz Modriče, Teslića, Broda, Šamca.
Hadžiibrahimovićeva je istakla da je mehanizam zavisnosti od kocke jednak kao i kod svake druge zavisnosti koja mijenja ličnost i karakter, a manifestuje se agresivnijim ponašanjem i nasiljem.
Često se manifestuju depresivni poremećaji koji se uvrste u tretman a koji su u stvari sekundarna posljedica zbog gubitaka pozicija, stigme, odlaska bračnog partnera, napuštanja djece.
"Kaže se da se ta depresija kod kockara tri puta češće razvija nego kod ostale populacije, a i suicid je tri do četiri puta češći", istakla je Hadžiibrahimovićeva.
Prema njenim riječima, tanka je linija između takozvanog socijalnog kockanja - rijetko kockanje iz zabave bez da se bilo kome nanosi šteta, i zavisnog - patološkog kockanja.
"Pretpostavlja se da je to neki spoljašnji okidač, ali rizični su recimo muškarci u adolescenciji zbog vršnjačke grupe. Kažu da muškarci kockaju uvijek u grupama i ranije počinju dok žene kockaju same, krišom i kasnije započinju negdje oko četrdesetih godina", navela je Hadžiibrahimovićeva.
Ona je upozorila da djeca počinju da se klade sa jednom KM ili dvije, i da se vremenom ulog povećava.
"Na osnovu sprovedenih istraživanja utvrđeno je da kod dijagistikovanih kockara u 78 odsto slučajeva kockarski život započinje upravo tako što su roditelji prvi put u djetinjstvu kupili one grebalice, a što je uticalo da se identifikuje kao prihvatljiv model ponašanja", rekla je Hadžiibrahimovićeva.
Kao faktore koji dovode do zavisnosti, Hadžiibrahimovićeva je navela ličnost zavisnika, socijalna sredina, vršnjački pritisak, ali i kockar u porodici.
"U početku čovjek kocka iz pukog zadovoljstava i potrebe za dobitkom, ali kada se razvije zavisnost kocka se da bi doživio uzbuđenje. Mehanizam zavisnosti je jednak kao i kod svake druge zavisnosti koja mijenja ličnost i karakter", rekla je Hadžiibrahimovićeva.
Ona je navela da se tokom osamdesetih godina prošlog vijeka problem klasifikovao kao pataloško kockanje, da bi kasnije stekao status prave zavisnosti, te istakla da generalno ne postoji doktrina u liječenju ovakvih pacijenata već različiti psihoterapijski pristupi.
"U Centru nažalost ne postoji socio-terapija poput grupa ili klubova u kojima se pacijent vraća u sredinu gdje se nalaze lica sa sličnim problemom, gdje se prepoznaju u fenomenu ogledala kako bi kroz drugog prepoznali svoj problem u sigurnijem okruženju", rekla je Hadžiibrahimovićeva.
Zavisnici od kocke tretiraju se u principu sistemske porodične terapije kao kod alkoholizma, odnosno uvlače se u sistem zajedno sa saradnikom i prave se određene intervencije u zavisnosti od toga dokle je ta priča došla i o kojoj je dobi.
"Radi se indivdualna kognitivno-bihejvioralna terapija, počevši od pretpostavke da je kocka naučeno ponašenje i u skladu s tim radi se na promjeni mišljenja ponašanja", rekla je Hadžiibrahimovićeva.
Ona je upozorila da razvoju zavisnosti od kocke i igara na sreću doprinosi velika dostupnost različitih sadržaja, kao i medijsko oglašavanje.
"Na svaka dva koraka imate kladionice koje se najčešće kod roditelja ne prepoznaju kao problem, a tu je nedostatak represije za maloljetnike uprkos istaknutim vizuelnim upozorenjima", rekla je Hadžiibrahimovićeva.
Pratite nas na našoj Facebook i Instagram stranici i Twitter nalogu.
