Udruženje osoba oboljelih od epilepsije RS: Teškoće se lakše prebrode zajedno
BANjALUKA - Osobe sa epilepsijom pravi su heroji, jer je njihov život mnogo teži i pun prepreka, ali ono što je najvažnije jeste to da prihvate sami sebe, ali i da budu prihvaćeni od društvene zajednice.
U to se uvjerila i ekipa “Glasa” koja je posjetila Udruženje osoba oboljelih od epilepsije RS. Bez obzira na sve poteškoće, dočekali su nas puni vedrog duha i entuzijazma, te dokazali da ne traže izgovore i alibi, već hrabro koračaju u budućnost.
Jedan od njih je Banjalučanin Davor Vukosavljević. Rođen je zdrav i bez bilo kakvih smetnji, ali zalutali metak koji ga je pogodio kada je imao 14 godina promijenio mu je život.
- Epilepsiju imam 26 godina, sa njom se možete nositi samo ako prvo prihvatite sebe, takvog kakav jesi, ali onda i da budete prihvaćeni od strane ljudi i okoline.
Epilepsija nije ni zarazna ni prelazna bolest - počinje priču za “Glas” Vukosavljević. Po prirodi borac, Vukosavljević je uvijek na usluzi svim članovima udruženja.
Za naš list prisjetio se kako je to, nažalost, sada već davne 1996. godine izgledalo.
- Sve sam živo bio zaboravio. Majku sam svrstao u tetke, kolege iz razreda pomiješao sa komšijama, potpuna amnezija. Nakon operacije prošla su dva mjeseca kada sam ustao iz kolica, počeo pomalo da hodam ali to je bilo desetak metara i morao sam da sjednem. Učio sam ispočetka i slova i brojeve. Život nije lak, ali se borim i uvijek govorim ljudima da moramo da se borimo - kazao je Vukosavljević, dodajući da u IOK “Borcu” trenira sjedeću odbojku, a uz to ide i u teretanu.
Predsjednica Udruženja oboljelih od epilepsije RS i majka djevojčice koja boluje od ove bolesti Jelena Borić kaže za “Glas” da je veoma značajno da postoji udruženje, jer tu jedni s drugima dijele priče, ali i probleme.
- Uz to, pokazujemo da to nije tabu tema i trudimo se da skinemo stigmu. Da članovi udruženja imaju jedan lagodniji život u smislu da podijele jedni s drugim probleme koje imaju i uz to da medicinsku brigu o našim članovima dignemo na jedan veći nivo - rekla je Borićeva.
Njena kćerka Danka epilepsiju ima godinu dana, a Borićeva kaže da najbitnije jeste to da sam roditelj prihvati stanje i da uspije da stabilizuje napade, te iz toga izvuče maksimum da dijete može da vodi što kvalitetniji život.
- Onda odgojite odraslu osobu koja ima epilepsiju ali bude funkcionalna - rekla je Borićeva. Naglašava da će uskoro biti dostupan i žiro-račun udruženja te poziva ljude dobre volje da uz donacije pomognu lakše funkcionisanje ove kategorije.
- Imali smo već dva puta donacije, odnosno zimnicu za naše članove, riješili smo problem kada je riječ o snabdijevanju lijekovima, posebno u vrijeme korone - kazala je Borićeva.
Mnogo je humanitaraca koji su im pritekli u pomoć, pogotovo kod nabavke lijekova, ali u prvom redu članovi udruženja u glas izdvajaju Gradiščanina Dragoslava Šinika, koji im je uvijek pri ruci.
Iskustva
Roditelj djevojčice koja uz epilepsiju boluje i od rijetkih bolesti Dalibor Gvero za “Glas” kaže da je borba mnogo teža, ako su udružene bolesti.
- Oko druge godine vidjeli smo da dijete slabije priča, nekoliko rečenica samo izgovara. Sa tri i po godine dobije toplotni fras, a magnet glave je pokazao da je dijete nekada imalo moždani udar, odnosno da se desio izliv krvi na mozak. Sada dijete ima 12 godina a liječi se osam i po godina na UKC-u. U posljednje dvije godine ima jače napade koji dovode i do nesvjesnog stanja - rekao je Gvero, dodajući da se napadi dešavaju svaki dan, nekada i do 20 dnevno.
Pratite nas na našoj Facebook i Instagram stranici i Twitter nalogu.
