Samardžija : Skulptura srpskog vladara u Sarajevu - politizacija istorijskih činjenica
ISTOČNO SARAJEVO - Istoričar Svjetlana Samardžija izjavila je Srni da bi spomenična skulptura kralja Stefana Tvrtka u Sarajevu, kada bi se vrednovala istorijska tačnost i istorijski izvori prvog reda, bez politizacije istorijskih činjenica, krađe i falsifikovanja, značila da se srpski srednjovjekovni vladar vratio u svoju zemlju i da pamćenje na njega označava pamćenje na cjelokupnu srpsku istoriju.
Samardžija je ukazala da bi, šta više, to bio akt prihvatanja činjeničnog stanja i odlikovanja srpske istorije.
Ona je, međutim, istakla da se to falsifikovanje događa zarad hvatanja za slamku i dokazivanja dugog istorijskog trajanja i prekrajanja istorijskih granica u svrhu stvaranja u srednjem vijeku nepostojećeg naroda.
Samardžija je upitala ko je zapravo kralj Tvrtko Prvi, koji već mjesecima "šeta Sarajevom", tražeći lokaciju gdje da se smjesti?.
"Jovan Kinam, vizantijski istoričar druge polovine 12. vijeka, koji je u pratnji cara Manojla Komnina obišao naše krajeve, napominje da rijeka Drina odvaja Bosnu od ostale Srbije. Veliki car `sigurno griješi i sigurno je prekrajao tadašnju istoriju da bi išla u korist srpskog naroda`. Tužno je što danas u svojoj raslojenosti BiH idemo toliko daleko da paralelno stvaramo tri različite istoriografije, pa je Tvrtko za Hrvate ban Stjepan Tvrtko Prvi Kotromanić, za Srbe je ban i kralj Stefan Tvrtko, a za bošnjačku istoriografiju ne znam tačno šta žele da on bude? Ako se radi velikom poštovanju prema srpskom srednjem vijeku onda svaka čast!", istakla je Samardžija.
Ona je pojasnila da činjenica da je Tvrtko nosio Nemanjićko titularno ime Stefan nakon krunisanja na Mitrovdan 1377. godine govori mnogo, te da djeluju pomalo i smiješne tvrdnje da je to ime uzeto, jer je on vladao dijelom teritorija koje su nekada pripadale Nemanjićima, dok je mnogo vjerovatnije da je to uradio jer je kognatski pripadao dinastiji Nemanjić, jer mu je baka Jelisaveta bila kćerka kralja Stefana Dragutina.
Osvrćući se na istorijske činjenice, Samardžija je napomenula da su svih njegovih osam nasljednika sebi dodavali ime Stefan, baš kao što je to bio slučaj i u Raškoj.
U osnivačkoj povelji Grada Novog koja se čuva u Dubrovačkom arhivu navodi se da je Novi osnovan u ime Svetoga Stefana, čime je Herceg Novi jedini grad u Crnoj Gori sa osnivačkom poveljom.
Samardžija je navela i da je kult Svetoga Stefana bio veoma važan i rasprostranjen u zemlji Nemanjića, a Stefan Tvrtko postaje baštinik duhovne tradicije svetorodne dinastije. Sam je pisao kako je sebe smatrao Nemanjićem, jer je vidjevši zemlju svojih predaka Nemanjića "po njih ostavljšu i ne imuštu svojego pastira", on kao pastir ujedinjuje "SRBSKUJU ZEMLjU", želeći "ukrepiti prestol roditelj mojih" koji "v zemljnem carstve carstvovaše, i na nebesnoje carstvo preselili se".
Ona je napomenula da je važno istaći i to da je njegovanje svetosavskog kulta utemeljeno u 13. vijeku, pa je sasvim prirodno njegovo krunisanje u Mileševi u kojoj su do spaljivanja bile mošti Svetog Save.
"Ne treba zaboraviti i to da je na grobu Svetog Save titulu `herceg` uzeo i Stefan Vukčić Kosača čija je kćerka upravo kraljica Katarina Kotromanić, neću reći posljednja kraljica kako se misli jer je posljednja kraljica bila Jelisaveta Branković supruga Stefana Tomaševića, najstarijeg sina Stefana Tomaša", navela je Samardžija.
Navodeći da gradonačelnik Sarajeva Benjamina Karić kaže da je spomenik postavljen na godišnjicu donošenja Povelje bana Kulina, Samardžija je ukazala da bošnjački lingvisti u istorijske spomenike takozvanog bosanskog jezika ubrajaju i srpske crkvene rukopise, zapise i natpise na stećcima, kao i dokumente kao što je Povelja bana Kulina.
"U pitanju je zloupotreba istorijskih činjenica kako bi se dokazala teza o postojanju u srednjem vijeku nepostojećeg jezika, kao i nepostojeće nacije. Nisam filolog, ali je sasvim razumljiva teza naših lingvista da je srpski narodni jezik evoluirao kroz vrijeme, odvajajući se od staroslovenskog, a Povelja bana Kulina je veoma značajan kulturno-istorijski dokument srpskog jezičkog korpusa u kojem se upotrebljava narodni srpski jezik", istakla je Samardžija.
Ona je naglasila da je zbog krađe srpske srednjovjekovne istorije potrebno adekvatno odgovoriti, te zahtijevati da na spomeničnoj skulpturi kralja Stefana Tvrtka stoji njegova puna titula koju je on jasno isticao - "Stefan, Božijom milošću, kralj Srba, Bosne, Primorja i Zapadnih strana".
"Zvanično Sarajevo kaže da spomenična skulptura srpskog vladara pripada tom gradu? Kao dio srpske srednjovjekovne istorije, svakako. Ovako, sa istorijskog aspekta, spomenična skulptura bi više odgovarala da je postavljena na Bobovcu, srednjovjekovnom kraljevskom gradu, jer Sarajevo u 14. vijeku kao takvo nije postojalo", ocijenila je ona.
Samardžija je napomenula da je prvi i najstariji objekat ispod srednjovjekovnih utvrđenja Pavlovića pravoslavna crkva na Baščaršiji posvećena Svetim arhangelima Mihailu i Gavrilu.
Spomenik kralju Stefanu Tvrtku postavljen je u Sarajevu ispred zgrade Predsjedništva BiH, bez odluke Komisije za očuvanje nacionalnih spomenika BiH.
Pratite nas na našoj Facebook i Instagram stranici i Twitter nalogu.
