Ovo su slavski običaji koje oduvijek poštujemo: Da li ih se i dalje pridržavate?
Slavljenje slave, jedinstvenog srpskog praznika, doživjelo je kroz vrijeme i prostor velike promjene, pa je potpuno jasno zašto se u različitim krajevima slijede različiti običaji.
No, sve ono što je novo i što se razlikuje je manje bitno, sve dok se pri slavljenju zaštitnika porodice pridržavamo osnova – onoga na čemu i treba da počiva ovaj sveti dan.
Po crkvenim kanonima slavu čine hljeb, kolač, umiješen s vodicom koju je sveštenik osveštao nekoliko dana prije slave, kuvano žito, svijeća od čistog voska koji simbolizuje marljivost i čistotu, crveno vino – krv Hristova i malo ulja, da se zapali kandilo. I molitva, prije svega svecu, zaštitniku porodice, uz izučavanje i poređenje njegovog života i djela sa sopstvenim.
U nedjelju je veliki dan za sve vjernike i manastir Tumane: Iz cijelog svijeta dolaze vjernici da dodirnu mošti sveca.
Slavska svijeća
Za slavu treba kupiti veću voskanu svijeću, koja se postavlja u svijećnjak i posebno ukrašava. Pali se na dan slave, prije sječenja kolača. Svijeća i njen plamen simbolizuju svjetlost nauke Hristove.
Slavski kolač
Dan prije slave, priprema se slavski kolač od čistog pšeničnog brašna, u koji se dodaje malo bogojavljenske i osveštane vodice pred slavu. Kolač se ukrašava raznim ukrasima od prostog tijesta (brašno i voda). Na centralnom dijelu najčešće je ukras sa simbolom ISHS, što znači Isus Hristos pobjeđuje.
Slavski kolač zapravo simbolizuje Hrista, koji je hljeb života, a vino kojim se kolač preliva prilikom osvećenja označava Hristovu krv, koja je tekla iz njegovih rana. Odmah nakon osvećenja, članovi porodice uzimaju po komadić kolača, a zatim ga sijeku i služe drugim gostima uz ručak.
Slavsko žito
Dan pred slavu, priprema se slavsko žito. Žito se sprema od čistog zrna pšenice u čistoj vodi. Zatim se cijedi i melje, a radi ljepšeg ukusa, dodaju se mljeveni orasi i mljeveni šećer. Slavsko žito se zatim prebacuje u činiju, lijepo se oblikuje i ukrašava orasima i suvim voćem. Prilikom osvećenja kolača, nosi se i žito - u sredinu se stavlja i pali svijećica, žito se takođe preliva vinom u obliku krsta, a zatim se svijećica vadi. Na njeno mjesto možete staviti neki cvijet.
Žito prvo uzimaju članovi porodice, a zatim gosti. Služi se sa čašom crnog vina i vodom.
Prema tradiciji, žito služi domaćica ili kćerka, a nosi ga na poslužavniku zajedno sa čašom vina i čistim kašičicama. Ipak, vino nije neophodno, jer je žito njime već preliveno, pa se može nositi voda.
Slavsko žito se kuva i prinosi u slavu Božiju i čast svetitelja koji se proslavlja, za zdravlje i napredak porodice, kao i za uspomenu na preminule pretke. Pšenica je u hrišćanstvu simbol vječnog života - smrti ili vaskrsenja, jer kada se sije, zrno pšenice umire i klija, ali se iz njega rađa novi život koji donosi stostruki rod.
U nekim krajevima Srbije postoji vjerovanje da se žito ne sprema za sve slave, na primjer za slavu Svetog Arhanđela Mihaila. Međutim, to je novi običaj, jer se nekada žito pripremalo za svaku slavu jer se vjeruje da su svi sveci živi.
Slavska trpeza
Prema starim običajima slava ne mora da podrazumijeva bogatu trpezu, već duhovnu svečanost, što je danas najčešće zaboravljeno. Slavska trpeza treba da bude pripremljena sa ljubavlju za članove porodice i drage ljude. Prema tradiciji, za obred slave potrebni su slavski kolač, žito, svijeća i crveno vino, a sve ostalo je čin slavlja i treba da bude po mogućnosti i želji.
Prema vjerovanju, kada se slava proslavlja srijedom, petkom ili za vrijeme posta, priprema se posna praznična gozba na kojoj je glavno jelo najčešće riba, prenosi Telegraf.
Pratite nas na našoj Facebook i Instagram stranici i Twitter nalogu.
Galerija
