Oporezivanje digitalne imovine
Kroz prethodne članke ovog serijala prikazali smo šta su to virtuelne (kripto) valute, na koji način se izdaju, ko su pružaoci usluga sa virtuelnom imovinom te kako se rudare virtuelne valute. Ovim člankom prikazaćemo postojeći režim oporezivanja digitalne imovine, kako u zakonodavstvu Republike Srpske i Bosne i Hercegovine, tako i Republike Srbije kao i zemalja koje se tretiraju kao „poreski rajevi“.
Obzirom da BiH nije usvojila zakonodavni akt kojim se uređuje oblast digitalne imovine, samim tim ne postoje niti namjenske odredbe u poreskom zakonodavstvu na nivou BiH. Republika Srpska je oblast digitalne imovine, u osnovi regulisala kroz par posebnih zakona o čemu je u prethodnim člancima bilo riječi, ali to nije slučaj sa oporezivanjem digitalne imovine.
Za razliku od Republike Srbije koja je usvajanjem Zakona o digitalnoj imovini iz 2020. godine ujedno izmijenila i dopunila poreske propise, posebno Zakon o porezu na dodatu vrijednost, Zakon o porezu na dobit pravnih lica kao i Zakon o porezu na dohodak građana te time stvorila osnov za oporezivanje digitalne imovine. Ipak, praksa oporezivanja digitalne imovine u Republici Srbiji oslanja se većinom na zvanična Mišljenja Ministarstva Finansija na temu oporezivanja digitalne imovine. Dakle, kada govorimo o oporezivanju digitalne imovine, mislimo na:
1. Poreski tretman stvaranja digitalne imovine (rudarenje)
2. Poreski tretman izdavanja digitalne imovine
3. Poreski tretman prenosa digitalne imovine (otuđenja)
Kod stvaranja digitalne imovine, ili u narodu poznatog kao „rudarenja kripto valuta“ naknada koju „rudar“ dobije za novi blok u postupku rudarenja ima se smatrati prihodom primaoca. Uzimajući u obzir činjenicu da se rudarenjem mogu baviti kako fizička lica i preduzetnici, tako i pravna lica relevantne su odredbe Zakona o porezu na dohodak građana u Republici Srbiji, kao i Zakon o porezu na dobit pravnog lica. Dakle, prihod od rudarenja u okviru obavljanja registrovane djelatnosti predmet je oporezivanja porezom na prihode od samostalne djelatnosti. U koliko rudarenje obavlja fizičko lice, isto je predmet oporezivanja po osnovu poreza na ostale (druge) prihode. A ako rudarenje vrši pravno lice, isto je predmet oporezivanja u odnosu na oporezivu dobit. Analogijom stvari, i činjenicom da je oporezivanje digitalne imovine u Republici Srbiji postojalo i prije donošenja predmetnog Zakona, osnov za oporezivanje predstavlja adekvatno podvođenje istog opštim (postojećim) normama iz oblasti poreza.
Kod izdavanja digitalne imovine, oblast oporezivanja nije definisana poreskim propisima niti u Republici Srbiji, već se relevantnim smatra Objašnjenje Ministarstva finansija iz 2021. godine. Pa tako, u koliko objavom digitalne imovine nastaje instrument sopstvenog kapitala – isti nije predmet oporezivanja, dok u slučaju izdavanja tokena (korisničkog) za izdavaoca isti predstavlja prihod te je podložan oporezivanju.
Kod prenosa (otuđenja) digitalne imovine, u određenim situacijama dolazi do kapitalne dobiti (oporezive razlike između prodajne i nabavne cijene digitalne imovine koja je dokaziva) ili kapitalnog gubitka te je isto predmet oporezivanja.
Da zaključimo, osnov za oporezivanje digitalne imovine postoji kako u zemljama okruženja, tako i kod nas – bez obzira na nepostojanje konkretnih zakonskih normi. Postoje, naravno, zemlje koje nude minimalnu ili nepostojeću poresku obavezu, opciju neoporezivanja kapitalnog dobitka, ali za pomenuto morate poslovati/imati račun i kripto novčanik i rudariti u državama koje isto predviđaju, kao što su: Portoriko, Portugalija, Švajcarska, Luksemburg... i druge.
Autorski tekst advokata Jovane Diljević
Napomena: Tekst ne predstavlja pravni savjet, već lični stav autora
Pratite nas na našoj Facebook i Instagram stranici i Twitter nalogu.
