Pored drumova, borac za prava prevoznika krstari i nebom (FOTO)

Grbić je široj javnosti u BiH poznat kao višegodišnji predsjednik Udruženja prevoznika za unutrašnji i međunarodni transport RS, ali malo ko zna da posjeduje i pilotsku dozvolu duže od 20 godina. 

Ovaj šezdesetogodišnjak i otac šestoro djece ljubav prema letenju gaji od najranijeg djetinjstva, ali sudbina mu je stala na put da svoj san ostvari u mladosti. 

- Kada sam završio osnovnu školu, želio sam da se upišem u tadašnju srednju vojnu školu u Mostaru.  Prošao sam rigorozan ljekarski pregled, ali zbog nacionalne strukture nisam primljen budući da se i tada gledalo da broj Srba, Bošnjaka i Hrvata bude podjednak - prisjeća se Grbić za “Glas”. 

Životni put nakon toga odveo ga je na potpuno drugu stranu. 

Završio je srednju mašinsku i saobraćajnu školu, a budući da mu je otac vodio transportnu firmu, slijedom porodične tradicije položio je sve kategorije za drumski saobraćaj, izuzev autobusa. 

- Sa navršenih 18 godina sjeo sam za volan automobila, a ubrzo sam položio za kamion i prikolicu. Prevozničkim poslom počeo sam da se bavim 1987. godine, kada je otac ostario i više nije mogao da vozi.  Jedno vrijeme sam napravio pauzu od volana, godinama sam isključivo vodio porodično transportno preduzeće, ali zbog situacije na tržištu rada i nedostatka profesionalnih vozača prije 25 godina sam bio primoran da ponovo sjednem za upravljač šlepera. Kad god nema dovoljno vozača, uskačem i vozim. Prešao sam Evropu uzduž i poprijeko, od Njemačke, preko Holandije, Velike Britanije, Rusije, Mađarske, Bugarske, Češke, Poljske, Turske. Možda ću pretjerati, ali iza mene je sigurno od dva do tri miliona pređenih kilometara - kazuje Grbić.

Uprkos ostvarenoj karijeri vozača, Grbić navodi da je želja za pilotiranjem neprestano tinjala u njemu te se nakon oduvanih 40 svjećica na rođendanskoj torti odlučio i za ispunjenje velikog životnog sna.

- U školu letenja upisao sam se u Aeroklubu “Prijedor” i dobio pilotsku dozvolu zahvaljujući svojim drugovima pilotima koji su me obučavali. Sada već dvije decenije uspješno pilotiram sportskim avionima lake kategorije isključivo iz hobija i letjeću dok god budem mogao, odnosno dok mi to dozvoli zdravlje jer je to moja ogromna ljubav - priča Grbić.  

Vožnja i nebom i drumom za njega ima svoje čari, s tim da prednost uvijek daje avionu u odnosu na šleper. 

- Nekada davno, kada nije bilo granica, vožnja kamiona je bila lijep i interesantan posao, ali danas je taj posao hljeb sa devet kora, baš poput rudarskog. U vazduhu, s druge strane, nema gužvi iako, naravno, postoje ograničenja kojih se moramo držati. Letenje je ogroman užitak koji se riječima teško može opisati. Kada ispred sebe vidite ogromno prostranstvo, a vi poput ptice presijecate oblake, od toga nema ništa veličanstvenije - ispričao je Grbić. 

Ovaj istaknuti borac za prava prevoznika u Srpskoj za “Glas” se prisjetio i svog prvog samostalnog leta, ali i opasnih situacija koje ga nisu zaobišle za upravljačem aviona. 

- Nikada neću zaboraviti kada mi je na prijedorskom aerodromu Urije moj instruktor Moki rekao: “Danas ideš sam”. Preplavila me i sreća i trema, a kada sam se odlijepio od zemlje, samo sam molio Boga da ponovo dodirnem  tlo. Vrlo dobro pamtim i jedan let za Bosanski Petrovac. Kada sam poletio iz Banjaluke, vrijeme je bilo predivno, ali iznad Grmeča me uhvatilo strašno nevrijeme, upao sam u oblake i kišu, bilo je mnogo turbulencija, ali sam se, na sreću, izvukao - prisjetio se Grbić koji je ljubav prema avionima i kamionima prenio  i na svog dvadesettrogodišnjeg sina, koji je  trenutno  najmlađi pilot u BiH. 

On, prema riječima Grbića, takođe gaji ogromnu ljubav prema letenju, a istovremeno studira na saobraćajnom fakultetu i ima položene kategorije A, B, C i E. 

- Ponekad, takođe, vozi šleper kad nemamo vozača. I mlađi sin, koji, evo, završava deveti razred,  želi biti pilot i čim napuni 16 godina, krenuće na obuku za jedrilicu - ponosno priča Grbić. 

ŠKOLA LETENjA

Nikola Grbić pojašnjava da sticanju pilotske dozvole prethodi teoretska i praktična obuka koja u prosjeku traje oko četiri godine. 

- Prije samog sjedanja u avion potrebno je položiti niz teoretskih predmeta, nakon čega slijedi obuka sa instruktorom. Prvi samostalan let uslijedi otprilike nakon 20 sati provedenih u vazduhu. U Aeroklubu “Prijedor” imamo vrsne pilote koji pružaju obuku, ali, nažalost, interesovanja među mladima baš i nema. Možda jer je to skup sport. Da bi položili i postali pilot sportskog aviona, potrebno je između 20.000 i 25.000 maraka - kazao je Grbić.  

Pratite nas na našoj Facebook i Instagram stranici i Twitter nalogu.