Lovci iz Istočnog Sarajeva i Budve pobratimi za vječnost

O srpskim junacima i njihovim pobratimima često govori i naša narodna epika. To je, u stvari, vrhunsko prijateljstvo, koje podrazumijeva doživotnu uzajamnu odanost, ispomaganje, pažnju i poštovanje. Ono je bilo u ravni krvnog srodstva pa čak i nešto jače od njega, poput kumstva, a pri njegovom sklapanju prizivan je Bog i sveti Jovan. Hajduci bi pri tom zavjetu pili vino u kom su pomiješali i nešto svoje krvi. U Crnoj Gori se mir među zakrvljenim bratstvima i plemenima utvrđivao međusobnim bratimljenjem i ku movanjem pa je ostala i riječ: "I pobratimljeni vuk neće činiti zlo". Pobratim je svetio ubijenog pobratima čak i kad je ovaj druge vjere. Ranije su se pobratimili pretežno pojedinci, a u novija vremena su to sve češće činile razne organizacije, klubovi, gradovi itd.

Jedno iskreno pobratimstvo među ljudima koji drže do stare tradicije, u tvrdoj je vjeri zapečaćeno proteklog vikenda u Istočnom Sarajevu. Sa punom sviješću o uzvišenosti i moralnoj dimenziji tog čina, otklanjajući i svaku primisao da je u pitanju tek jedna od formalnosti modernih vremena, bratimili su se lovci LO "Primorje" iz Budve i LU "Trebević" iz Istočnog Sarajeva. Naime, Budvani su bili u posjeti svojim prijateljima u Istočnom Sarajevu i tom prilikom je njihova, odranije ispoljena bratska bliskost, potpisivanjem svečane povelje i zvanično dignuta na nivo pobratimstva. Ideja o tome začela se tokom februara prošle godine, kada su Sarajlije bile prelijepo ugošćene kod lovaca LO "Primorje", koje je tom prilikom slavilo jubilej, 70 godina postojanja i rada. Slučaj je htio da se njihovo ovogodišnje saborovanje poklopilo sa 130 godina postojanja domaćeg udruženja.

Naime, davne 1894. godine formirano je LD "Sarajevo" u čijem sastavu se, kao članstvom najbrojnija, nalazila sekcija "Trebević", sa najbogatijim lovnim revirom. Tako je bilo punu 101 godinu, sve dok Dejtonskim sporazumom lovni resursi te sekcije nisu pripali gradu Srpsko Sarajevo. Od tada je "Trebević" nastavio svoj život i rad kao zasebno lovačko udruženje pa je zbog tradicije koju baštini danas najstarije udruženje lovaca u Republici Srpskoj i BiH, ali i jedno od starijih i u evropskim okvirima.

Jubilej

Dakle, ovaj susret i bratimljenje ostaće upamćeno i po tom izuzetno rijetkom i značajnom jubileju. Uprkos tome, domaćini su ovom prilikom ipak u prvi plan stavili bratimljenje sa braćom Budvanima kao izuzetno važan događaj.

Sve je počelo još u petak popodne, u krajnje prisnoj i opuštenoj atmosferi u lovačkom domu na Tvrdimićima, gdje su gosti bili smješteni.

Međutim, do kasno se nije sjedilo, jer ozbiljni lovci prvo razmišljaju o lovu. Već od četiri sata, tog 1. juna svi su na nogama za predstojeći lov na srndaća. Neodoljivi zov planine je vukao grupu za grupom da žurno zalazi u njena zelena njedra pa su u modro praskozorje svi već bili na svojim mjestima. Domaćini su nesebično, bez oklijevanja najbolja mjesta i čeke prepustili dragim gostima, koji su došli u probranom sastavu sve samih lovačkih majstora, mirne ruke i bistrog oka, što će se uskoro i potvrditi. Iako povremeni udari vjetra nisu obećavali uspješan lov, planinom uskoro odjeknuše pucnji. Od jedne grupe stiže cirkularna SMS poruka: "Kod nas je bio odstrel", a koji tren kasnije stiže glas sa još jedne strane: "I kod nas". Poslije nepunog sata javiše da je odstrijeljen i treći primjerak, čime je planirani lov izvršen pa su i lovci opozvani u bazu.

Nakon doručka i odmora, u izuzetno prijatnoj i dinamičnoj atmosferi, nastavljeno je lovačko drugovanje uz zabavno takmičarske aktivnosti, poput spremanja kotlića itd. Konačno, prije samog ručka pristupilo se svečanom potpisivanju povelje o bratimljenju od strane dvojice predsjednika, Jovice Markovića iz LO "Primorje" i Sime Tuševljaka iz LU "Trebević". Ovom važnom činu je prisustvovao i gradonačelnik Istočnog Sarajeva Ljubiša Ćosić, čovjek uvijek spreman da podrži lovce. Povodom pomenute godišnjice uručene su jubilarne povelje zaslužnim pojedincima i institucijama sa obje strane za nesebičnu podršku razvoju i afirmaciji lovstva. Potom su razmijenjeni i vrijedni pokloni od kojih će neki sigurno dugi niz godina krasiti lovačke prostorije "Primorja" i "Trebevića".

Poseban utisak ostavilo je prisustvo dugogodišnjeg prijatelja LU "Trebević", profesora Žike Rapaića, jednog iz plejade najviših lovačkih autoriteta sa prostora bivše Jugoslavije. Mada dobrano pritisnut sa svojih 95 godina, cijenjeni lovni stručnjak ipak je došao da pozdravi ovaj veličanstveni skup. Taj lovački nestor, živa legenda, svojevremeno rukovodilac Lovačkog saveza SFRJ i jedan od glavnih osnivača Lovačkog saveza Republike Srpske, bio je okružen pažnjom i poštovanjem koje su mu mlađi ukazivali.

Pjesma i šala

Poslije čestitanja i zdravica spontano je počela pjesma i šala, uz erupciju oduševljenja. Trebalo je samo vidjeti sve te razdragane lovdžije koji se već oslovljavaju sa dragi pobratime. Ovaj praznik lovstva odvijao se kako je i red, uz bogatu trpezu i čašicu birane domaće rakije, ali i fina vina koje su donijeli gosti. Tada se prisjetismo da je prije nekih 120 godina (1905) u Sarajevu formirano i jedno pobratimstvo u čijem je podnaslovu stajalo "Srpsko protiv alkoholičarsko društvo". No, ruku na srce, treba priznati da lovci, kao veseljaci i umjereni konzumenti dobre kapljice, ipak ne bi puno marili za takva pobratimstva. Iz Lovačkog doma do kasno u noć dopirala je pjesma i ushićeni  povici, šale i smijeh, ali sve sa finom mjerom.

Svaka priča ima kraj, a sve što je lijepo nažalost kratko traje, pa su se u nedjeljno jutro Budvani spakovali za povratak. Ni umor od prethodnih događaja nije pobrisao vedrinu njihovog lica. Pozdravljanje traje više od sata, svi bi da još nešto kažu drugima, da zagrle i potapšu pobratima. Vidi se da će budućnost ovom pobratimstvu definitivno biti naklonjena. Naravno, već se ugovara i skoro viđenje u primorju, čemu će prethoditi susreti čelnika dvije opštine, odnosno dva grada, sa ciljem saradnje i povezivanja, no otom-potom. Na kraju trebalo bi istaći i činjenicu da zaključeno pobratimstvo, uz njegovanje najbliskijih bratskih odnosa, ima dosta širi značaj od samog lovstva. Nije tajna da mnogi ovdašnji, ali i strani politički faktori, prijekim okom gledaju na bilo kakvu prekograničnu saradnju između Crne Gore i Republike Srpske i rado bi to pokvarili.

Međutim, iskonska povezanost koju ovi ljudi nose u svom srcu  i skoro genetski osjećaj pripadnosti istim korijenima, čak i kroz česte krvne veze, ne može se ničim pobrisati. Taj osjećaj u njima se taložio kroz vijekove zajedničkih stradanja i borbi protiv vladavine tuđina, koja nam se evo ponovo natura.__

Pratite nas na našoj Facebook i Instagram stranici i Twitter nalogu.