Ljubojević: Pravosuđe ne prepoznaje razmjere zločina u Bradini
KONjIC- Međunarodne i domaće pravosudne institucije ni 31 godinu nakon zločina nad Srbima u Bradini nisu prepoznale njegove razmjere, rekao je načelnik Odjeljenja za memoralizaciju, kulturu sjećanja i pamćenja Republičkog centra za istraživanje rata, ratnih zločina i traženje nestalih lica Miroslav Ljubojević.
Ljubojević je rekao da porodice žrtava i malobrojni Srbi koji su preživjeli strašni zločin u Bradini, ne vjeruju da će pravda ikada biti zadovoljena.
"Poslije toliko godina, ne znam da li možemo pričati o ikakvom zadovoljenju pravde", rekao je Ljubojević novinarima.
On je naveo da je Republički centar za istraživanje rata, ratnih zločina i traženje nestalih lica prošle godine realizovao projekat "Atlas zločina" u kojem su zapisane sve istorijske činjenice o srpskom stradanju na području Konjica.
"Evidentirane su sve činjenice, dokazi, srpske žrtve i razmjere tog zločina", rekao je Ljubojević i dodao da će na taj način zločin u Bradini i okolnim selima ostati zapisan u istoriji.
On je rekao da je današnji skup u Bradini svjedočenje strašnog zločina koji su počinile muslimanske i hrvatske snage nad srpskim civilima 1992. godine.
U Bradini prije rata živjelo 700 Srba, danas dvoje
Predsjednik Udruženja Konjičana Republike Srpske Zoran Pologoš rekao je da u Bradini, mjestu srpskog stradanja, danas živi dvoje Srba od predratnih 700, te da za zločine na srpskim življem na području Konjica ne postoji nijedna pravosnažna presuda.
"Podignuto je 13 optužnica, ali i poslije ovoliko godina nema nijedne presude za zatvaranja, silovanja, pljačkanja, ubistva. To je sramno", rekao je Pologoš novinarima u Bradini gdje je počelo obilježavanje 31 godine od srpskog stradanja.
On je podsjetio da je u Konjicu prije rata živjelo više od 7.000 Srba, dok ih danas živi svega oko 200.
"Konjičani su raseljeni svuda po svijetu, ali svake godine, 25. maja, okupe se ovdje da bi se podsjetili na dan velikog stradanja", rekao je Pologoš.
Jelena Gačanin, koja potiče od porodice Gligorević iz Bradine, prisjetila se danas kada je kao osmogodišnjakinja sa majkom bila zarobljena u školi koju je i pohađala.
"Strašne stvari su se desile. Svake godine je sve emotivnije i teže dolaziti na ovo mjesto. Bila sam svjedok premlaćivanja, izvođenja mlađih žena. Strašno je bilo", rekla je Jelena.
Ona je ispričala da je nakon sedam dana zarobljeništva razmijenjena, da je njena majka ostala, a da su joj otac i brat bili zarobljeni u logoru Čelebići i Musala.
"Vrijeme ne liječi rane, pamtim svaki trenutak. Za noć sam odrasla, zato hoću da pričam, da se ne zaboravi", poručila je Jelena.
U napadu 25. maja 1992. godine na Bradinu kod Konjica, koja je do posljednjeg rata u BiH bila naseljena većinski srpskim stanovništvom, pripadnici muslimanskih i hrvatskih snaga ubili su 48 nenaoružanih srpskih civila, a preostale su odveli u logore ili protjerali.
Opljačkali su, a potom i spalili sve srpske kuće, kao i Crkvu Vaznesenja Gospodnjeg, sagrađenu 1938. godine.
Pratite nas na našoj Facebook i Instagram stranici i Twitter nalogu.
