Igor Gajić: Slaviša nije umro, samo je zabacio ruksačić i odlutao u šumu
Početnik u novinarstvu, ranjenik sa štakom, eto samo pismen, znao sam oba pisma. Prvi posao u AIM-u. 10 KM vijest.
I Slaviša Sabljić.
„Mali znam da radiš kod onog Vučinića, neka i treba tako....evo ti jedna „viješčica“ uzmi sebi tih 10 KM, oni moji će to ionako pustiti tek naveče“.
Meni lijepo, nije to bilo malo para, sa Slavišom i pokojnim deda Marićem tura pića u Snek baru bila 4 KM za cijelo društvo. Ali ne daju da dijete i borac plati.
A meni milina. Od Milutina.
I tako kroz cijelu karijeru. Slaviša je uvek bio tu negdje. Da podijelimo kad nemamo para, da još bolje podijelimo kad imamo para.
Kod Milutina, u Sneku, Ruža....pa bilo je tih redakcija u karijeri....
Ali bilo je i tekstova, priloga, izvještaja, reportaža...
Samo kod njega više od 20 hiljada.
„Đe si legendo“, to više neću čuti od njega.
Ali i kada pišem sjetim se njegovih šala, budaleština, doskočica.
Samo jedna od njih je prilog iz emisije „Na braniku otadžbine“.
Našao je Slaviša borce u nekoj zemunici na nekom od naših ratišta. Napravili ljudi od pretis lonca mini rakijski kotao i pekli „komadaru“, ,za najmlađe, rakiju od kukuruza koja služi isključivo za sljepilo i nesvijest.
Pita Slaviša: „Pa koliko baca, junače“.
Junak odgovara: „Pa baci nas...dvojicu trojicu...“
I to pusti u prilog. I naravno pokojni Ilija Guzina ga suspenduje na dva mjeseca.
„Ma neka, neka sam ja to pustio, onako kako jeste“, reče Slaviša, bez plate.
To je naš Slaviša.
Jedan i neponovljiv...
Nije umro.
Samo je zabacio ruksačić i odlutao u šumu....
Tvoj drug...zauvijek
Igor
Pratite nas na našoj Facebook i Instagram stranici i Twitter nalogu.
