Gradiščanin Ilija Milaković dragocjenu baštinu poklonio rodnoj grudi
BANjALUKA - Iako je životni vijek proveo daleko od rodne grude Ilija Milaković svoje Kočićevo nadomak Gradiške nikada nije zaboravio. Pomogao je kad god je stigao, a tim putem nastavlja i u devetoj deceniji donacijom knjiga biblioteci i gramofonskih ploča muzičkoj školi u tom gradu.
Ilija, koji je nedavno ugasio 80 svjećica na rođendanskoj torti, još kao petnaestogodišnjak napustio je ognjište u potrazi za boljim životom.
Prvo je, priča on, otišao u Opatiju, a kasnije i u Minhen gdje je proveo radni vijek. Čim se penzionisao vratio se tamo gdje su mu srce i duša uvijek bili, u Lijevče. Život na selu je težak, pogotovo kad se živi sam, pa se preselio u Banjaluku, ali često posjećuje Kočićevo.
Prijatelji su mu za 80. rođendan priredili iznenađenje tako da ga je u selu dočekala posebna torta.
- Tamo nema puno ljudi mojih godina, ali mi je uvijek prijatno. Rodio sam se u kući brvnari koja u meni budi poseban osjećaj i emociju - ističe Milaković.
S obzirom da se nije ostvario u ulozi roditelja, sada je odlučio da stan zamijeni sobom u staračkom domu, što mu kako kaže, neće teško pasti.
- Planiram u dom za starija lica, selim se već od 1. maja, prodao sam stan koji sam imao. Korektni su i uslovi u domu tako da se već polako pakujem - rekao je Milaković.
Oduvijek se ponosio svojim krajem pa je i nastojao da u njemu ostavi i svoj trag. Tako se odlučio da učestvuje i u izgradnji crkve Svetog Petra i Pavla u Kočićevu.
- Ideja o izgradnji crkve rodila se prije četiri godine. Sada traju završni radovi, a najvjerovatnije da će osveštanje biti na praznik Masla, nedjelju nakon Petrovdana. Zvona su dar moje familije, ali to nije važno, važno je da imamo sveti hram i ostavimo pokoljenjima koja dolaze - priča Milaković za “Glas”. Iako je veoma vezan za zavičaj, kaže da se nije pokajao jer je otišao u Njemačku. I tamo je Srpska pravoslavna crkva, kao i folklorna društva zbirno mjesto ljudi koji su otišli trbuhom za kruhom, a koji na taj način od zaborava čuvaju našu tradiciju i kulturu.
Milakoviću koji potiče iz zanatlijske porodice knjiga je cijeli život bila najbolji drug pa je tako sakupio vrijednu zbirku, koju je odlučio podijeliti sa sugrađanima.
- Gradiškoj biblioteci poklonio sam, između ostalog, čuvenu enciklopediju Brokhaus uz atlas. Ona je na njemačkom, kao i druge brojne knjige. Na adresu muzičke škole idu gramofonske ploče, većinom klasika, a između ostalih i kompletan Vagner - dodaje Milaković.
Imao je čast da upozna mnoge svjetske javne ličnosti, među kojima i proslavljeni teniski trener Nikola Pilić, te književnik Peter Handke.
- Na jednom druženju u Minhenu Handke mi je dao svoja djela koja takođe poklanjam, iako sam većinu ranije podijelio - evocira uspomene Milaković, koji je i u teškim ratnim vremenima slao pomoć.
Vjerni čitalac “Glasa”
Ilija Milaković kaže da je već decenijama vjerni čitalac “Glasa”.
- Na taj način mogao sam da saznam sve najvažnije događaje iz mog kraja. Ranije je bilo drugačije, nije bilo pojma o medijima koji su danas zastupljeni, novine su bile glavni izvor informisanja - rekao je Milaković.
Pratite nas na našoj Facebook i Instagram stranici i Twitter nalogu.
