Dakić za "Glas": Presuda iz Strazbura moćan alat protiv Hrvatske
BiH se već godinama bori sa problemom Trgovske gore, gdje Hrvatska namjerava da napravi odlagalište za radioaktivni otpad. Pored ekspertskog tima, formiran je i pravni tim, koji je izradio strategiju kako bi to BiH mogla da zaštiti svoje interese. Ali, nedavno su se otvorili i alternativni načini djelovanja, koji bi mogli natjerati Hrvatsku da odustane od gradnje ovog odlagališta na samoj granici sa BiH, odnosno Republikom Srpskom.
Kaže ovo u intervjuu za “Glas Srpske” profesor međunarodnog prava na Pravnom fakultetu u Kragujevcu Dragan Dakić, čiji je fakultet nedavno potpisao sporazum o saradnji i pravnoj pomoći sa Ministarstvom za prostorno uređenje, građevinarstvo i ekologiju Republike Srpske.
- U aprilu ove godine donesena je jedna kapitalna presuda Evropskog suda za ljudska prava u Strazburu. Ona je predstavnike akademske zajednice, pa i nas sa Pravnog fakulteta u Kragujevcu, podstakla da se uključimo u slučaj, da pomognemo da se BiH izbori sa ovim problemom. Resornom ministarstvu u Srpskoj sam saopštio šta bi to naš fakultet, to jeste ekspertski tim, mogao da uradi, odnosno kako bi u budućnosti trebalo djelovati koristeći postojeće i dostupne mehanizme, a što je sigurno i pomenuta presuda, kako bi se zaštitili ugroženi građani u pograničnim dijelovima Srpske - istakao je Dakić.
GLAS: Možete li pojasniti o kakvoj presudi se radi, te kako bi ona mogla biti iskorišćena u slučaju Trgovske gore?
DAKIĆ: Jedna švajcarska organizacija je, zastupajući jedan broj građana, tužila pred Evropskim sudom za ljudska prava svoju državu zbog nepreduzimanja adekvatnih mjera na zaštiti zdravlja, a zbog zagađenja životne sredine. Ova presuda je kapitalna, krucijalna, jer se u njoj objašnjava šta to država treba i mora da uradi da bi zadovoljila prava građana kada je u pitanju zaštita životne sredine. Ona nam može poslužiti kao moćan i uspješan pravni alat za zaštitu i prava građana BiH, odnosno Republike Srpske, u kontekstu Trgovske gore. Ovo je, prema mom saznanju, jedina presuda do sada u kojoj je čak deset država učestvovalo protiv aplikanta, podnosioca tužbe, je su te zemlje shvatile da, ukoliko ona prođe, to bi imalo uticaja i na njih. Nakon što je ona donesena, i to pozitivno u korist apelanta, sve države članice Savjeta Evrope moraju joj se povinovati, pa i sama Hrvatska. O kakvoj presudi se radi, govore i tehnički detalji. One se obično donose na 30 do 80 strana, a ova je bila na čak 250. Stručnjaci koji se bave međunarodnim pravom već je nazivaju istorijskom, što i pravnim stručnjacima sa ovih prostora otvara vrata da ovu presudu adekvatno iskoriste.
GLAS: A šta je sa drugim alatima, međunarodnim konvencijama koje govore o zaštiti prava, ljudskih sloboda i života?
DAKIĆ: Radi se o međunarodnim konvencijama i alatima, koje država ima na raspolaganju i može ih koristiti. Koliko mi je poznato, pravni tim na nivou BiH je na tom pitanju već odradio svoj dio posla. Ostalo je samo da državne institucije procijene šta im je činiti. Ono što ćemo mi sada uraditi, jeste dopuna te strategije, ali kroz druge subjekte. Kada je u pitanju zaštita životne sredine, ova oblast je specifična, jer i sami građani i nevladine organizacije mogu reagovati, jer su, procesno gledajući, gotovo izjednačeni sa državom. U prevodu, kao što države međusobno mogu voditi sporove, državu mogu tužiti pojedinci, odnosno nevladine organizacije, uz ispunjenje određenih uslova. Mi smo već preliminarno odredili koji su to uslovi, sa aspekta međunarodnog prava, prihvatljivi nadležnim sudovima. Krenuli smo i sa drugim aktivnostima. U planu je da sačinimo prijedlog daljih koraka, odnosno da napravimo jedno uputstvo djelovanja, koje bi nevladinim organizacijama olakšalo pokretanje sudskog postupka protiv Hrvatske. Što više sudskih sporova, to će biti i sve veći pritisak na Hrvatsku, da odustane od namjere da na Trgovskoj gori bude izgrađeno sklonište za radioaktivni otpad.
GLAS: Znači, uloga fakulteta na kojem radite će, prije svega, biti savjetodavne prirode?
DAKIĆ: Upravo tako. Uradićemo stručnu analizu koji su to najbolji pravni alati kako bi se zaštitili interesi građana, prije svega Republike Srpske. To je jedna stvar. Takođe, nastojaćemo da animiramo i ostatak akademske zajednice da se uključi u rješavanje ovog problema. Smatram da ima dosta prostora da u saradnji i sa drugim naučnoistraživačkim ustanovama sa prostora Evrope napravimo jedan širi akademski konzorcijum. Problemi ekologije i zaštite životne sredine su u današnje vrijeme više nego aktuelni. To su svjetske top-teme. To možemo vidjeti i iz samih apelacija pred sudom u Strazburu, u kom je pitanje ekologije bilo daleko najzastupljenije. Ono se čak nalazi ispred apelacija koje se odnose na ekonomske sankcije i pokrenute arbitraže. Da zaključim, smatram da bi se kroz dvije poluge, nevladin sektor i akademsku zajednicu, moglo dosta pozitivnog uraditi, nevezano za to šta će vlasti na državnom nivou uraditi. Ako država nešto ne uspijeva uraditi iz političkih ili ekonomskih razloga, to ne znači da neki pojedinac ne može.
Dva pravca
GLAS: Kako biste ocijenili dosadašnji rad pravnih i ekspertskih timova?
DAKIĆ: Oni rade po nalogu države. Ali ova strategija djelovanja može se i dopuniti i možda učiniti djelotvornijom, da se i preko nevladinih organizacija djeluje. To omogućava i nezavisan pristup problemu. Ovdje bih napomenuo da ovo djelovanje nikako ne može ugroziti ono što radi država, odnosno njeni pravni i ekspertski timovi, kada je u pitanju Trgovska gora. I to je jako bitno, jer Hrvatska, ukoliko dođe do spora između nje i BiH, ne bi mogla da se poziva na tu presudu ukoliko je tuže i NVO.
Pratite nas na našoj Facebook i Instagram stranici i Twitter nalogu.
