Danijela Đukanović, etnolog Muzeja RS: Nestaćemo ako zaboravimo običaje

Jaje nije imalo značajnu simboliku samo u tradiciji našeg naroda već i drugih naroda. Po jednom kineskom mitu i sam čovjek je nastao iz jajeta. Ono je simbol svemira, oslikava i njegov nastanak, iz gornje polovine jajeta je nastalo nebo, iz donje zemlja, a iz žumanceta sunce.

Muzejski savjetnik i etnolog u Muzeju Republike Srpske Danijela Đukanović za “Glas Srpske” kaže da je jaje simbol svemira. Bojenje jaja smatra se svetom radnjom i njemu se pristupa sa pobožnošću i čistotom.

GLAS: Koliko je važno, pogotovo u današnjem vremenu, da sačuvamo svoj jezik, pismo, vjeru, tradiciju i običaje?

ĐUKANOVIĆ: U današnjem vremenu modernih tehnologija, interneta, društvenih mreža jako je bitno pokušati animirati i edukovati mlade ljude da shvate zbog čega je bitno da uče i znaju što više o kulturnom identitetu koji se ogleda kroz jezik, pismo, vjeru, tradiciju i običaje. Svaki naučni i tehnološki napredak u društvu treba da se razvija na temeljima jasnog i izrađenog kulturnog identiteta jednog naroda, a koji je definisan kroz jezik, pismo, vjeru, tradiciju i običaje. Velika je obaveza i odgovornost ljudi koji obrazuju mlade. Oni treba da znaju kako da im približe i predstave značaj kulturnog nasljeđa kako bi ga oni na najbolji način razumjeli i osjetili kao dio svog nacionalnog i kulturnog identiteta.

GLAS: Njegoš je jednom prilikom istakao da ako zaboravimo ko smo i šta smo, onda postajemo poput “slamke međ' vihorovima”. Da li se slažete s njim?

ĐUKANOVIĆ: U potpunosti se slažem sa riječima vladike Njegoša. Ako zaboravimo ko smo, šta smo, gdje su nam korijeni, ako se stidimo svog kulturnog i nacionalnog identiteta, onda ćemo polako kao narod nestati. Mi to ne smijemo. Svako od nas na svom polju djelovanja, pogotovo ljudi koji se bave kulturom, umjetnošću, prosvjetni radnici, imaju veliki zadatak na očuvanju kulturnog nasljeđa i da prenesu znanja mladim generacijama. Oni bi trebalo da kroz svoj angažman u različitim oblastima djelovanja kroz obrazovanje, umjetnost, kulturu razvijaju u mladim ljudima potrebu za učenjem i sticanjem novih saznanja, ali u povezanosti sa onim korijenom koji je izgrđen kroz vjekovni identitet.

GLAS: Da li se može reći kako živimo u doba koje se može potpuno ispravno nazvati potrošačkim, te da u današnjem svijetu vladaju “televizor i pivo”?

ĐUKANOVIĆ: Živimo u vremenu potrošačkog društva. Mi ne možemo zaustaviti vrijeme i moramo se prilagoditi savremenom načinu života, ali da konzumiramo ono što nam ide na korist s ciljem razvoja naše ličnosti. Mi treba da biramo na koji način i u šta ćemo svoje vrijeme potrošiti. Čovjek je biće i materijalnog i nematerijalnog svijeta. Bitno je naći u svemu mjeru.

GLAS: Kakav je Vaš stav o društvenim mrežama?

ĐUKANOVIĆ: Društvene mreže imaju dvojaku ulogu. Sa jedne strane one otuđuju direktnu komunikaciju između ljudi i ljudi indirektno postaju zavisni od društvenih mreža. One omogućavaju odsustvo žive riječi koja je presudna u kontaktima i međuljudskim odnosima u stvaranju  zdrave komunikacije među ljudima. S druge strane mogu da budu na korist da omoguće virtuelnu komunikaciju sa ljudima koji nisu fizički blizu. Sve savremene tehnologije, internet, društvene mreže treba da su dostupne, samo je jako bitno racionalno kontrolisati koliko vremena želimo i treba da budemo prisutni u virtuelnom svijetu. Ta kontrola je posebno važna prema mladima, jer oni na osnovu svoje zrelosti i iskustva  nisu u mogućnosti sami da procijene koji sadržaji im mogu biti na korist, a koji na štetu.

GLAS: Mnogo se priča o kvalitetima i manama novih generacija. Kako Vi vidite današnju omladinu?

ĐUKANOVIĆ: Mladi u današnjem vremenu su odlični kao i u svim istorijskim periodima. Ne možemo ih generalizovati. Jako je bitno samo mladim ponuditi kvalitetan sadržaj, slušati njih šta želi vidjeti, pratiti ih na koji način oni danas uče, kako im približiti kvalitetne sadržaje na njima zanimljiv način. Moramo se prilagođavati vremenu u kojem živimo, a ne govoriti e to je nekad bilo drugačije. U svakom periodu je bilo kvalitetnih mladih ljudi i manje kvalitetnih. Porodica ima važnu i presudnu ulogu koje će životne vrijednosti mladi ljudi usvajati, a onda naravno škola i druge institucije koje imaju obavezu da usmjeravaju mlade ljude prema vrijednostima koje će u njima graditi i stvarati odnos prema društvu u kojem žive.

GLAS: Koliko je obilježavanje krsnih slava, ali i Božića ili Vaskrsa, bitno u očuvanju identiteta?

ĐUKANOVIĆ: Obilježavanja krsne slave, Božića i Vaskrsa je osnova našeg kulturnog i nacionalnog identiteta na kojima počiva identitet srpskog naroda u dugom istorijskom periodu. Vremena se mijenjaju, običaji se prilagođavaju, ali osnovni elementi navedenih praznika treba da budu zadržani i naša obaveza je da ih sačuvamo i prenesemo na mlađa pokoljenja.

GLAS: Koji su Vam najzanimljiviji srpski narodni običaji?

ĐUKANOVIĆ: Najzanimljiviji srpski običaji su običaji o proslavljanju Božića, krsne slave i Vaskrsa. Običaji se razlikuju od kraja do kraja. U nekim krajevima običaji oko proslavljanja nekog praznika duže su se zadržali dok su u nekim krajevima brže nestali. Obilježavanje vjerskih praznika treba da bude u duhu pravoslavne vjere kojoj srpski narod i pripada. U nekim krajevima narod je primjenjivao i dodavao neke elemente u proslavljanju nekih praznika koji nisu u duhu pravoslavlja, nešto iz neznanja, nešto što ne žele da to promijene jer su njihovi preci tako radili. Običaje treba da čuvamo, prenosimo na mlađa pokoljenja, jer su oni zajedno sa pravoslavnom vjerom osnova nacionalnog identiteta srpskog naroda.

GLAS: Prvo jaje, čuvarkuća, boji se crvenom bojom, zašto je to tako?

ĐUKANOVIĆ: Prvo jaje je obavezno bojeno crvenom bojom. Ona označava plodnost, napredak i berićet. U nekim krajevima vaskršnja jaja su bojena samo crvenom bojom i smatrana su atributom Vaskrsa. Prvo obojeno jaje naziva se čuvarkućom, jer se vjeruje da ono ima moć da štiti kuću i čeljad. Sam naziv čuvarkuća ima simbolično značenje, jer ono nam govori da čuva ukućane i stoku od bolesti i svakog zla pa je ponekad smatrano da ima čak i magijsku moć, a ovo jaje se obično čuvalo do narednog Vaskrsa. Pored crvene boje, jaja su bojena i žutom i tamnoplavom bojom. Žuta boja dobijala se iz raznog lišća. U nekim krajevima omiljena je zelena boja kao simbol prirode i rasta.

Veliki petak

GLAS: Od Velikog četvrtka od Vaskrsa ne zvone ni crkvena zvona. Govorili nam to o kakvom se prazniku radi?

ĐUKANOVIĆ: Najznačajniji praznik prije samog obilježavanja Vaskrsa je Veliki petak. Prema hrišćanskoj tradiciji Veliki petak je najtužniji dan u godini. Na Veliki petak Isus Hristos je razapet. Od Velikog četvrtka pa do Vaskrsa ne zvone zvona u crkvama već se udara klepetalima od dasku. Na Veliki petak najstrože se posti. U narodu se toga dana ne igra i ne pjeva.

Pratite nas na našoj Facebook i Instagram stranici i Twitter nalogu.