Danas je dan svete Makrine, zaštitnice žena
Srpska pravoslavna crkva i njeni vjernici danas obilježavaju dan svete Makrine. Smatra se zaštitnicom žena od bolesti grudi i dojki.
Sveta Makrina bila je najstarija sestra Vasilija Velikog i Grigorija Niskog. Kao djevica rano bi obručena nekom mladiću blagorodnom. No kada njen obručnik umre, Makrina se zavetova nikada ne stupati u brak.
Nije pravo da djevojka, obručena jednom vjereniku, ide za drugoga; po zakonu prirodnom treba da bude jedno supruženstvo kao što je jedno rođenje i jedna smrt - govorila je.
Još pravdaše ona to vjerom u vaskrsenje smatrajući obručnika svoga ne mrtvim no živim u Boga.
Greh je i sramota, veli, da supruga ne sačuva vjernosti, kada joj suprug ode u neku daleku stranu.
Po tom zajedno sa svojom majkom Emilijom primi monaštvo u nekom djevičkom manastiru, gdje se podvizavahu sa drugim inokinjama. Življahu od truda ruku svojih posvećujući veći dio vremena bogomisliju, molitvi i neprestanom uzdizanju uma svoga k Bogu. Vremenom skonča joj majka, a za tim i brat Vasilije. Devetog mjeseca po smrti Vasilijevoj dođe Grigorije da obiđe svoju sestru, no nađe je na samrtnoj postelji, piše badnjak.rs.
Pred samu smrt sv. Makrina uzdiže molitvu ka Gospodu: „Ti Gospode upokojavaš tjelesa naša snom smrti na neko vrijeme, pa ćeš ih opet probuditi posljednjom trubom. Prosti mene i daj mi da kad se duša svuče od tjelesne odjeće, predstane Tebi neporočna i bez grijeha i da bude kao tamjan pred Tobom“. Po tom napravi rukom krsni znak na čelu, na očima, na licu, na srcu i – izdahnu. Upokoji se u Gospodu 379. godine.
Najljepši ukras jedne žene jeste stidljivost, kao što je bestidstvo žene najneprirodniji i najodvratniji prizor u svijetu. Divan primjer ženske stidljivosti pokazala je u svom životu sveta Makrina. U mladosti otvori joj se neka ljuta rana na grudima.
Iako je majka savjetovaše, da pokaže ranu ljekaru i potraži lijeka, Makrina nikako na to ne pristajaše. Ona sebe bješe potpuno posvetila Bogu, i ne mogaše dopustiti ni pomisao, da tjelo svoje obnažava pred ljudima, pa čak ne ni pred majkom svojom. Jedne noći Makrina se umilno Bogu molaše. Iz njenih očiju lijahu se suze u prašinu pred njom. S nepokolebljivim pouzdanjem u Gospoda svoga ona zamjesi prstima prašinu sa suzama i time namaza ranu svoju. Sutradan osvanu zdrava.
A kada majka s velikom tugom uđe da vidi svoju kćer, ova joj ne htjede reći, da ju je Gospod iscijelio (iz smjernosti skrivajući čudo koje ona sama učini kroz molitvu) nego zamoli majku govoreći: „Biću iscijeljena, majko moja, ako ti zavučeš desnicu tvoju u nedra moja, i krsno znamenje napraviš na bolnom mjestu“. Zavuče majka ruku svoju i prekrsti ono mjesto, ali ne napipa više ranu nego samo ožiljak od zaraslih rane. Tako sv. Makrina skrivaše tjelo svoje iz stidljivosti, i čudotvorstvo svoje iz smjernosti.
Obratite joj se riječima: Sveta Majko Makrino, moli Boga za nas!
Pratite nas na našoj Facebook i Instagram stranici i Twitter nalogu.
