Zoran Ćurguz iz Banjaluke jedan od rijetkih sokolara u BiH

Jana Kezić
Zoran Ćurguz iz Banjaluke jedan od rijetkih sokolara u BiH

BANjALUKA - Ljubav prema pticama rodila se još od malih nogu i kao klinac često sam maštao da ću jednog dana imati svog sokola. San se ostvario, a ovoj divljoj grabljivici uvijek sam se divio zbog moći kojom plijeni, zbog čega joj sa pravom pripada titula kralja visina.

Ovim riječima priču za “Glas Srpske” započeo je Zoran Ćurguz, bivši košarkaš banjalučkog Borca, koji se sokolarstvom bavi već desetak godina, a osim toga uzgaja i druge vrste ptica.

- U samom početku je bilo teško doći do svih informacija jer se kod nas skoro niko time ne bavi, ali kada sam stupio u kontakt sa već iskusnim sokolarima iz inostranstva, bilo mi je mnogo lakše. Dobijao sam informacije od njih i učio sve osnove sokolarenja - rekao je Ćurguz.

Nakon nekoliko godina odlučio se da okuša i u uzgoju.

- Prvi put na ovim prostorima, umjetnim uzgojem, lani sam uspio dobiti mlade jastrebove kokošare, koji su inače porijeklom iz Rusije - kazao je Ćurguz.

Kao što ništa u životu nije lako, kako kaže, tako nije i uzgoj ptica.

- Sokoli zahtijevaju dosta pažnje i morate ih hraniti skoro svaki dan, te im održavati higijenu. Moraju imati specijalne kaveze, što veće i prozračnije, da bi imali dodir sa suncem, kako ne bi dolazilo do raznih oboljenja - rekao je Ćurguz.

Objasnio je da su sokoli veoma impresivne i brze ptice, koje dostižu brzinu od 300 kilometara na čas u obrušavanju na plijen.

Trenutno ih ima osam, a treninzi traju onoliko koliko je ptica spremna.

- Svaka ptica zahtijeva određeno vrijeme za trening, neke brže shvataju i uče, a neke sporije. Jastrebu kokošaru je potrebno oko mjesec dana obuke da bi se mogao vinuti u slobodan let - rekao je Ćurguz.

Kada se ptica obuči, priča, sa njom se može ići i u lov, te nema strahe da se neće vratiti.

- Sve ptice grabljivice se treniraju na glad, jer one kad su gladne onda se uče i one slušaju. Ako je sita, ona neće ništa slušati - kazao je Ćurguz, dodajući da one najčešće jedu meso, poput jednodnevnih pilića, prepilica i golubova.

Osim njega, kaže, ovim nesvakidašnjim hobijem bavi se samo nekoliko ljudi u BiH.

- Ovo je generalno skup hobi. Potrebno je nabaviti adekvatnu opremu, poput rukavica, propratnih vezica za ptice, vrtilice, zvona, uređaj za praćenje, a sve je to mnogo skupo, kao i sama ptica - rekao je Ćurguz. Podsjetio je da sokolarstvo datira još od davnih vremena.

- Prvobitno su ljudi koji su živjeli u plemenu sokole iskorištavali da bi došli do hrane. A danas je to hobi i prestiž - kazao je Ćurguz. Ispričao je da je u istoriji među bivšim vladarima bilo mnogo sokolara, a neki od njih je bio car Dušan, te da je ovaj sport razvijen u zemljama u okruženju.

- Arapi su ipak najveći “zaluđenici” među sokolarima, te kod njih sokoli dostižu cijenu veću od 100.000 dolara po komadu - rekao je Ćurguz.

On objašnjava da se ptice grabljivice koriste za biološku zaštitu.

- Svaki aerodrom u Evropi ima sokolarsku službu koja tjera ostale ptice sa piste. One se u velikim gradovima koriste za rastjerivanje vrana, golubova i drugih ptica, ali i za zaštitu poljoprivrednih parcela - naveo je Ćurguz.

Veliko platno

Zoran Ćurguz se Harisovim jastrebom po imenu Milica okušao se i na filmskom platnu, ali i na daskama koje život znače.

Milica se, kaže, našla i filmu “Škola na selu” sa glumcem Duškom Mazalicom, sa kojim je nakon određenog vremena “glumila” i u predstavi “Derviš i smrt”.

Pratite nas na našoj Facebook i Instagram stranici i Twitter nalogu.

© AD "Glas Srpske" Banja Luka, 2018., ISSN 2303-7385, Sva prava pridržana