Živko Simović (52) najmlađi stanovnik Velikih Banjića u opštini Čajniče: Oslonac i “sluga” cijelom selu
ČAJNIČE - Selo Veliki Banjići, nekada jedno od većih u opštini Čajniče, danas je pusto, a dim još vije u svega pet-šest domaćinstava, u kojima žive starci i starice i gledaju kad će im neko od rodbine ili bivših komšija otvoriti vrata i doći na čašicu razgovora. Među rijetkima koji nikad nisu odlazili je Živko Simović, koji je oslonac i “sluga” svima.
Živko, koji je, iako gazi 52. godinu, najmlađi stanovnik ovog sela, ne namjerava da mijenja sredinu do kraja života.
- Ja sam iz sela odlazio samo kad sam morao ići na odsluženje roka u JNA. Otišao, odslužio svoje i vratio se u rodno selo. Cijelog života bavio sam se zemljoradnjom, koja je bila i ostala moje osnovno zanimanje od koga sam, uz pokoju dnevnicu kod komšija, živio i koliko se moglo pomagao porodici, od koje danas imam samo majku Velinku, koja je u osmoj deceniji života - priča Živko za “Glas”.
Ima, sa smijehom kazuje, još neko mlađi od njega.
- To je moja kobila Cura, kojoj je, koliko se sjećam, čak 29 godina. Ime smo joj dali kad je bila ždrijebe i evo je sada u poznim godinama, ali je i dalje moja i lijeva i desna ruka. Bez nje, čini mi se, ne bih mogao uopšte opstati ovdje u vrletima našeg sela, kroz koje slabim makadamskim putem rijetko prođe neko motorno vozilo, najčešće kamion Šumskog gazdinstva “Vučevica” vozeći neki od šumskih sortimenata - veli Živko.
Koliko mu je Cura od koristi najbolje se vidi po tome što mu do najbliže prodavnice u Zaborku treba više od dva sata pješačiti da bi kupio kilogram soli, šećera ili kafe.
- Ali, tu je Cura za donijeti namirnice, po koje ne idem samo za sebe i majku, nego i za ostale starce i starice iz Banjića - kazuje Živko, koji se nikad nije ženio. Nije, priznaje, nikad imao ni djevojke.
Sve, i mlade i one malo starije, otišle su u gradove i nema sile da se vrate, makar ih u selu čekalo ko zna šta lijepo i zanimljivo.
Kolika je to tragedija pokazuje činjenica da u Banjićima duže od 40 godina nije bilo svadbe, a na plač djeteta ovdje su svi zaboravili.
- Od onog što je ostalo u Banjićima ja sam najmlađi i zato sam im oslonac, pomoćnik u svemu što im zatreba, jednostavno sluga koji mora otići da nekog pozove na slavu, ali još češće na sahranu, pa sam radi toga, a i da prikupim koju sadaku da bolje “prođem” kad odem Bogu na ispovijest, obišao sva sela na tromeđi opština Čajniče, Rudo i Priboj, a nemali broj i iz susjednih Pljevalja. I što je zanimljivo, nigdje ne nađoh za sebe djevojku. Prije i lakše bih, čini mi se, našao lijek za smrt nego djevojku za ženidbu - priča Živko.
Položaj
Veliki Banjići nalaze se na granici sa opštinom Rudo u Republici Srpskoj i Priboj u Srbiji, na koje su i mještani odvajkada naslonjeni. Mjereći vazdušnom linijom, bliži su mu Rudo i Priboj od Čajniča kao opštinskog centra, a da se ne govori o putnoj vezi veoma lošim makadamom.
Pratite nas na našoj Facebook i Instagram stranici i Twitter nalogu.
