Rogatičanin koji je u Minsku dobio šansu za novi život stigao kući
ROGATICA - Nakon uspješne kadaverične transplantacije u Kliničkom centru za transplantaciju u glavnom gradu Bjelorusije, Minsku, Rogatičanin Siniša Drašković (56) na radost i sreću majke, supruge, kćerke, sina i ostalih članova porodice, brojnih prijatelja i poznanika došao je kući s novim bubregom i vjerom da će taj dan ubuduće proslavljati kao drugi rođendan.
On se uspješno oporavlja uz za sada normalan rad novog bubrega. Nema više dijalize svakog drugog dana u sedmici i svega onog što ona nosi, ali ostaje još mjesec-dva dok se sve ne stabilizuje. Oni koji planiraju da dođu u Sinišinu poslastičarnicu, da ih on posluži, moraće još malo da pričekaju da on bude u mogućnosti da se susreće s više ljudi.
Siniša za "Glas" priča da se nakon dužeg čekanja na transplantaciju za koju je unaprijed uplaćeno 60.000 dolara, na poziv bolnice u Minsku javio 31. januara.
Odmah je ušao na program priprema za operaciju i već sljedećeg dana, 1. februara, oko 14.30 časova, našao se na operacionom stolu.
Operaciju je izvršio tim ljekara koji je vodio doktor Kalečik, a buđenje je bilo oko 18 časova.
- Sjećam se da su me zvali "Draškoviću, Draškoviću...". Ja sam se probudio i od tada je počeo moj oporavak i navikavanje na, sada već zaboravljeni, život bez dijalize koju ne bih poželio ni najvećem dušmanu - kazuje Siniša.
Nakon desetak dana oporavka u bolnici otpušten je kući.
- Ali moja je kuća hiljadama kilometara udaljena od bolnice i Minska u kome mi je ugrađen novi bubreg. Moji su počeli da otkazuju još 2012. godine, možda pored ostalog i zbog preležane mišije groznice tokom rata, u kome sam kao borac Vojske Republike Srpske bio od samog njegovog početka - kaže Siniša.
Dolazak kući u Rogaticu bio je veliki izazov.
- Prva destinacija bio je Vilnus u Litvaniji, do koga sam došao kolima, a onda avionom do Kopenhagena u Danskoj i nastavak nakon više sati čekanja za Zagreb, da bi u Sarajevo, opet avionom, stigao u samo predvečerje 10. februara. Cijeli dan sam putovao i bio mrtav umoran, ali radostan jer sam došao svojim i u svoje - dodao je Siniša, kome želimo brz i uspješan oporavak, a onda kod njega na kolače u Rogatičanima omiljenu poslastičarnicu.
Vole Srbe
Siniša Drašković naglašava da je oduševljen odnosom ljekara i ostalog medicinskog osoblja u dalekom Minsku.
Dok je živ, kaže, neće zaboraviti njihovu ljubaznost sa osjećanjem da su mu poklanjali posebnu pažnju i zbog toga što je Srbin.
- Bjelorusi nas očigledno cijene i vole - kaže Siniša.
Pratite nas na našoj Facebook i Instagram stranici i Twitter nalogu.
