U knjizi Gordane Đukić porodične priče opisale burnu prošlost Srpca
SRBAC - Nesvakidašnja životna priča Zdravka i Gordane Đukić iz Srpca, koji su u maju ove godine proslavili pedesetu godišnjicu braka, zaokružena je novom knjigom pod nazivom “Ko smo mi” u kojoj je opisan životni put njihovih predaka kroz različite istorijske periode.
Đukići su zlatni pir obilježili u maju ove godine knjigom “Iz dnevnika jednog profesora” u kojoj je Gordana, kao autor, ispričala dogodovštine svog supruga, od školskih i studentskih dana pa sve do radnog vijeka u srbačkoj Gimnaziji, gdje su se upoznali i zavoljeli, a novom knjigom, koja je promovisana ovih dana u organizaciji srbačke “Prosvjete”, čitaoce bliže upoznaju sa svojim porodicama i burnom prošlošću ovog mjesta.
Nova knjiga koju je Gordana pisala oko dvije godine predstavlja svojevrsnu hroniku Srpca, obuhvaćen je period od bosansko-hercegovačkog ustanka, svjetskih ratova, razvoja socijalizma i komunizma pa sve do danas.
- Počela sam da pišem o porodici moje majke i oca, trudeći se da obuhvatim sve ono što sam slušala od njih i zapamtila. Provjeravala sam podatke od braće, sestara i druge rodbine, trudeći se da bude zanimljivo za čitanje, kako se ne bi svelo samo na istorijat naše porodice, već da pruži i razne zanimljivosti o turbulentnom vremenu u kojem su živjeli - rekla je Gordana.
Knjiga obiluje porodičnim fotografijama iz perioda kada su tek nastajali prvi foto-snimci u srbačkom kraju, ali i dragocjenih podataka o kojima se do sada nije puno znalo, naročito o porodici njenog oca koja je došla na ovo područje iz Like. Kako kaže, njen pradjed je poginuo u Posavskoj buni 1858. godine, a djed u Prvom svjetskom ratu, dok je otac zahvaljujući srećnim okolnostima preživio Drugi svjetski rat.
- Jedan od očevih stričeva je preživio proboj Solunskog fronta i nagrađen je od Kraljevine Jugoslavije zemljištem u selu Brezovljani. Kada je došao Drugi svjetski rat zarobljen je i prebačen 1941. godine u Jasenovac, odakle se nije vratio, a njegov sin Živko je takođe zarobljen i masakriran sa još 11 viđenijih Srpčana u slavonskoj šumi Radinja. Njihovi posmrtni ostaci su otkriveni tek 1976. godine i prebačeni u spomen-kosturnicu u Srpcu - rekla je ona.
U drugom dijelu knjige je dodato porodično stablo njenog supruga Zdravka, a knjiga je koncipirana tako da svi članovi porodice mogu na nju nastavljati rodoslov.
- Pravi motiv da krenem u ovu književnu avanturu su bila moja djeca i željela sam da se oni koji vole i žele pisati povedu ovim primjerom i počnu bilježiti sjećanja o svojoj porodici da bi ih ostavili svojoj djeci i unucima - rekla je Gordana.
Srbačka književnica Branka Sančanin rekla je da su preci autorke bili ugledni ljudi tog doba i da su ostavili neizbrisiv trag u istoriji Srpca.
- Memoarska proza je nešto posebno za ljude koji se bave pisanjem ili imaju poriv da ostave potomcima sačuvana sjećanja na njihove korijene. To je Gordana izvrsno uradila u ovoj knjizi, krenuvši iz dalje prošlosti i kroz porodične priče, fotografije i dokumente obuhvatila biografiju čitavog jednog mjesta i ljudi koji su utisnuli dubok pečat u njegov razvoj - rekla je Sančanin.
Ovo je treća knjiga Gordane Đukić, a svoj prvenac “Nebo puno bisera” u kojem je sabrala literarne radove svojih učenika objavila je 2016. godine.
“Prosvjeta”
Autorka knjige je i predsjednica Srpskog prosvjetnog i kulturnog društva “Prosvjeta” Srbac koje je ove godine izdalo ukupno 11 knjiga zavičajnih pisaca, a u protekle tri decenije oko stotinu naslova. Time su na najljepši način obilježili 120. godišnjicu od osnivanja i rada Prosvjete.
Pratite nas na našoj Facebook i Instagram stranici i Twitter nalogu.
