Trebinjac 16. put pješači do Ostroga

Ratomir Mijanović
Trebinjac 16. put pješači do Ostroga

Trebinje - Prestaću da idem pod Ostrog onda kad prestanem da dišem, počinje svoju priču za “Glas Srpske” Trebinjac Nebojša Ratkovac koji je ove godine 16. put zaredom krenuo na pokloničko putovanje svetom Vasiliju Ostroškom.

Svaki put Ratković, koga u Trebinju svi znaju kao neumornog pregaoca, čovjeka kome je folklor i obrazovanje mladih ljubitelja folklora ušlo u genetski kod, pod Ostrog je išao pješke.

Možda nekom izgleda čudno, ali Ratković, kaže, nastavlja da ispunjava zavjet predaka čime istovremeno šalje poruku mladima.

- Naše putovanje, a meni se uvijek pridruži dosta mladih Trebinjaca, u najvećem broju članova Ansambla nacionalnih igara “Jovan Dučić” iz Trebinja, nikada nam ne pada teško. Vjerujte, kada idemo svetom Vasiliju, slava mu i milost na poklonjenje, ne osjećamo ni težinu ni napor ni neko opterećenje. Srce je razdragano, a noge lagane, jer idemo svom Hercegovcu da se pomolimo i blagoslov za naš cjelokupni narod zamolimo - priča nam Ratković koji se, kao i svi Hercegovci, kad god pomene ostroškog svetitelja obavezno prekrsti i kaže “slava mu i milost”.

Trebinjac ističe da ovo putovanje ima duhovnu, ali i zdravstvenu dimenziju.

- Ako se izuzmu žuljevi, na ovom putu se niko ni nakašljao nije. Vjerujte, kada vidim omladinu kakvim žarom i smjernošću ide sa mnom i za mnom, i ja se osjetim mlađim nekih makar dvadeset godina - priča Ratković koji je odavno ušao u šestu deceniju života. Ističe da se odlazak na poklonjenje svetom ocu Vasiliju nikada ne najavljuje i unaprijed ne govori.

- Uvijek se prekrstim i kažem, pomozi Gospode Bože i Sveti Oče Vasilije i krenem. Prve godine sam išao sam. Kasnije su mladi počeli da idu sa mnom. Lani nas je bilo oko 300 što smo Manastir Ostrog pohodili - kaže Ratković i dodaje da nikada nisu imali ni problema.

Često se, kaže, zaustave pored kuća na putu, da odmore i popiju vode.

- Nisu rijetki slučajevi kada nas ljudi počaste i sokovima, voćem i zamole nas da se i za njih kod Ostroškog sveca pomolimo. Naš narod je predivan i dobar. Kako i ne bi bio kada su našim stazama hodali sveti hercegovčki ljudi - kaže nam Ratković i dodaje da bi pod Ostrog trebao da stigne u nedjelju.

Generacije se smjenjuju ali Čeki, kako ga Trebinjci zovu ostaje. Priča nam o smjernosti i poštovanju kojim mladi prilaze Ostroškom Svetitelju.

- Ima ih među nama koji su prvi put išli sa 12 godina i od tada nijednom ne propuštaju da odu. Pričaju mi da im je svaki put sve lakše i svake godine sa nestrpljenjem čekaju da krenu jer je to poseban doživljaj, a da ne govorim o posebnom trenutku kada se poklanjamo ćivotu svetog Vasilija - besjedi Ratković. Šesnaest godina i svake godine 90 kilometara pješke. Za neke podvig, ali ne i za Ratkovića.

- Slava je Bogu i svetom Vasiliju da nam podari snagu da istrajemo na ovom putu. Običaj je i da od Donjeg manastira do Gornjeg manastira idemo bosi. Kao naši stari što su radili. To je tek poseban doživljaj i blagoslov - priča Ratković.

Studenti iz Foče

Hodočasnici iz cijele Srpske krenuli su prethodnih dana na poklonjenje moštima ostroškog čudotvorca. Među njima je i 25 studenata, stanara Studentskog doma u Foči. Oni su se u srijedu otisnuli na četvorodnevno hodočašće pod manastir Ostrog, put ljubavi i vjere dug 135 kilometra.

- Ove godine broj učesnika je dvostruko veći, ide nas 25 i jedna srednjoškolka iz Foče. Ljudi su oduševljeni idejom, žele da idu, iskustva su fenomenalna, a ovo je put volje, želje, pokajanja, molitve, prevashodno za zdravlje i sve ostalo. Vjerujemo u čuda Svetog Vasilija Ostroškog i nadamo se najboljem - rekao je vođa grupe Trebinjac Nemanja Ilić, student šeste godine medicine.

R. Đ.

Pratite nas na našoj Facebook i Instagram stranici i Twitter nalogu.

© AD "Glas Srpske" Banja Luka, 2018., ISSN 2303-7385, Sva prava pridržana