Student stomatologije iz Bijeljine boravio u misiji u Mozambiku: Djeca skaču od sreće kad dobiju četkicu za zube
Banjaluka - Srce zaigra kada vidite oči okupane srećom i široke osmijehe na licima djece u Mozambiku, izazvane poklonjenom običnom četkicom za zube ili sapunom. Za njih je to veća sreća nego kada naše dijete dobije skupocjeni telefon ili bicikl.
Pun utisaka student šeste godine stomatologije iz Bijeljine Ljubomir Mićić vraća sjećanja na nedavno nezaboravno iskustvo u ovoj afričkoj zemlji. Prije nego što je otišao na sami istok dalekog kontinenta, Mićić je jedva čekao da učestvuje u volonterskoj promociji oralnog zdravlja i higijene da bi sa prve linije "fronta" uticao na borbu protiv karijesa. Htio je da nauči tamošnje mališane kako pravilno da peru zube i vode računa o higijeni. Međutim, ni slutio nije da će i oni njega naučiti mnogo toga. Najvažnijem od svega, naučili su ga kako se radovati malim i običnim stvarima.
- Sećam se da sam stajao ispred jedne škole i izvadio mobilni telefon. Hteo sam da se slikam za uspomenu. Jedan selfi. Dok sam tako preturao po telefonu osjetio sam da me neko posmatra. Okrenuo sam se i imao šta da vidim. Više od 50 mališana smijuljilo se i radoznalo virilo da vidi šta radim - priča kroz smijeh Mićić.
Veoma brzo su se potom oslobodili i prišli mu da se druže. Kaže da upravo zbog njih nikada neće zaboraviti tih nekoliko sedmica koje je proveo u Africi.
- Afrička djeca naprosto vrište od sreće kada im poklonite neke sitnice koje su nama sasvim uobičajene, čak neprimjetne. Grle i ljube u znak zahvalnosti. Niko od nas kada se probudi ne razmišlja o vodi za piće ili struji, dok je za afrički narod, koji uglavnom živi na rubu egzistencije, to luksuz - kaže Mićić.
Nažalost, mnogi od njih, kako ističe, odrastaju na ulici.
- Porodice su im razorene. Jedan muškarac ima više žena i obrnuto. HIV virus ima više od 60 odsto stanovništva. Iako sam znao gdje idem, tek kada sam stigao shvatio sam koliko im je loše, ali koliko se, ipak, raduju malim stvarima i životu - priča Mićić.
Mozambik ima samo jednog stomatologa na 135.000 stanovnika, a 88 odsto mališana nikada ga nije ni vidjelo.
- Ja sam za oko 1.500 klinaca bio stomatolog kojeg su prvi put sreli - rekao je Mićić.
Da bi se približio mališanima morao je naučiti bar osnove portugalskog jezika. Njega uče u školama, a mnoga afrička plemena i dalje koriste šangan, njihov stari jezik.
- Afrička djeca osvojila su moje srce. Jedina igračka im je automobilska guma i bubnjevi. Jurili smo ih zajedno i trkali se. Bilo je zaista zabavno družiti se sa njima kada god su nam obaveze dozvoljavale - dodaje Mićić.
Kada kiša pada mnoga afrička djeca ne idu u školu. Za mnoge nema mjesta u školskim objektima pa nastavu prate napolju.
- Volio bih zaista kada bismo toj djeci više pomogli i kada bi mogli u boljim uslovima da odrastaju - dodao je Mićić.
On je bio jedan od pet članova tima iz cijelog svijeta koji je od 5. do 26. septembra učestvovao u volonterskom projektu u Mozambiku. Taj projekat organizovalo je Međunarodno udruženje studenata stomatologije. Za 21 dan ovaj mali tim velikih humanista posjetio je dvije afričke osnovne škole, dva doma za djecu bez roditeljskog staranja i sigurnu kuću za djecu žrtve prostitucije i trgovine ljudima. Pregledali su 1.444 djeteta uzrasta od pet do 15 godina, a vratili su se sa mnoštvom uspomena i dirljivih slika koje će vječno biti urezane pred njihovim očima.
Novi izazovi
Pred Ljubomirom Mićićem su novi izazovi. Želi da posjeti i pomaže stanovnicima i drugih zemalja kao što su Tanzanija, Panama, Dominikanska Republika i Ruanda. Ipak, jedan od prioriteta biće mu organizovanje volonterskih aktivnosti sličnog tipa u RS i Srbiji.
- Zaista bih voleo u Srpskoj ili Srbiji realizovati slične projekte, posebno u školama u ruralnim i siromašnim područjima - rekao je Mićić.
Pratite nas na našoj Facebook i Instagram stranici i Twitter nalogu.
