Stanko Vuković vrhunski proizvođač krompira u Rogatici: Od nule do nagrade

Stanko (63) u Rogaticu je došao tokom egzodusa Srba iz Sarajeva 1995. godine. Kao i dosta drugih Srba iz okoline Sarajeva, i Stanko je do početka posljednjeg rata radio kao industrijski radnik u sarajevskom “Pretisu”.

Ostavio je rodno selo Stubline u opštini Ilijaš i skućio se sa svojom životnom saputnicom Nadom u sarajevskom naselju Kromolj, gdje je kupio parče zemlje i sa bratom Radoslavom izgradio porodičnu kuću, ali su čvrsto ostali vezani sa očevinom u rodnom selu u kome su, kako reče, boravili od Đurđevdana do Mitrovdana.

Posljednji rat sve je to prekinuo i Stanko se bježeći iz Sarajeva i tražeći mjesto pod suncem sa porodicom, u kojoj su uz suprugu i dvoje djece bili i njegovi otac i majka, našao u Rogatici. Nostalgija za selom opredijelila ga je da se nastani u Bukrićima kod Rogatice, gdje je imao priliku da se pomalo bavi i poljoprivredom, jer je poticao iz takve porodice.

- Uselili smo se u jednu napuštenu devastiranu vikendicu sa nešto okućnice sa koje smo dopunjavali naš porodični budžet. Vremenom, odnosno poslije skoro 10 godina, zamijenio sam kuću u Sarajevu za ovu u kojoj sada živimo, u Rogatici, a brat je otišao u Višegrad. Tražeći rješenje za bolji život, bez šanse za bilo kakvo zaposlenje, supruga i ja, iako bez nekog većeg iskustva, našli smo se u proizvodnji krompira - priča Stanko.

Ono malo što su, kaže, radili u Stublinama bilo je neznatno i za vlastite potrebe i nisu puno znali o novim sortama, a da se ne govori o traktoru, sijačici krompira i sličnim mašinama.

- Moj debi u ozbiljnijoj proizvodnji krompira bio je u proljeće 2012. godine. Za to najveće zasluge ima moj komšija i iskusni poljoprivrednik Miroslav Olović zahvaljujući kojem sam na Sjeversku uzeo u zakup jednu njivu i tako je počelo - veli Stanko.

Prva godina donijela je dobar rod.

- I ja uplivah u te vode. Iz godine u godinu rasle su sjetvene površine i količina dobijenog krompira, da bih došao do ovogodišnjih skoro 50 dunuma zasijanih krompirom uz, i pored loše godine, očekivanih više od 70 tona krompira za jelo, ali ovoga puta i iz moje Visojevice, gdje krompir, po mojoj procjeni, nije nimalo lošiji od boričkog koji je nadaleko poznat - ponosno priča Slavko.

Uz to danas, naglašava, u proizvodnju krompira ulaze sa dva traktora, frezom, sijačicom krompira, prskalicom za prihranu i protiv korova i ostalom opremom koja prati savremenu proizvodnju krompira. Tu su i teretno vozilo i kombi za prevoz do skladišta i kupaca, uglavnom na Jahorinu i Istočno Sarajevo te Sarajevo, gdje plasiraju većinu proizvoda.

- Ja i moj sin Nemanja, koji mi je u svemu desna ruka, u obavezi smo da što prije riješimo pitanje trajnijeg i savremenijeg skladišta za krompir tokom zime. Sadašnji improvizovani magacin nije perspektivno rješenje, a mi se nadamo da ćemo se još baviti ovom vrstom poljoprivredne proizvodnje, pogotovo što nam raste porodica. Moja unuka Dunja ima 10 godina, Vanja osam, a miljenica porodice Milena pet godina, a tu su i kćerka Jovana i zet Dragan Bartula sa njihove dvije kćerke i sinom, koji žive u Bijeljini, a uvijek dođu da nam pomognu u radu, posebno u sezoni vađenja krompira, a tada je i najvažnije - kazuje Stanko.

Potvrdu kvaliteta krompira Vukovići su dobili i na nedavno održanoj 57. regionalnoj izložbi poljoprivrednih proizvoda u Rogatici, gdje su među 35 izlagača merkantilnog krompira ponijeli jednu od dvije druge nagrade.

Radost zbog tog ponosnog čina Stanko je podijelio sa unukama Dunjom, Vanjom i najmlađom Milenom.

Očekivanja

Stanko Vuković zadovoljno trlja ruke i pored nešto skromnijeg roda. Sudeći prema trenutnom stanju na tržištu, očekuje da će u narednom periodu cijena krompira za jelo biti bar tolika da pokrije troškove proizvodnje koji su sve veći, ali i da proizvođačima nešto ostane.

Pratite nas na našoj Facebook i Instagram stranici i Twitter nalogu.