Srbački penzioner vještim rukama drvetu udahnuo život

Nakon susreta sa akademskim vajarom Ostojom Đurićem, prijateljem iz školskih dana, otkrio je sklonost ka ovoj vrsti umjetnosti. Prve skulpture izradio je još davne 1961. godine i stvarao je sve do prije tri godine, kada je alat okačio o klin.

- Volim pješačiti i tom vrstom rekreacije se bavim punih 70 godina. Šetajući planinama nailazio sam na razne žile i panjeve, najčešće u koritima rijeka, koje je priroda već osmislila, a ja sam to malo dopunio i stvorio razne figure ljudi, životinja i drugih motiva - rekao je Kresojević.

Najviše je radio sa borovinom, jer je riječ o drvetu prirodno premazanom smolom koje ima dugu trajnost, ali i sa glogom, vrbom i jasenom. Posebno je ponosan na figuru “Vučka”, nekadašnju maskotu Olimpijskih igara u Sarajevu 1984. godine, koji je u to vrijeme bio prava atrakcija.

- Moj “Vučko” je bio izložen cijelo vrijeme tokom Igara u Banovićima, gdje sam proveo radni vijek. Mnogi su dolazili sa namjerom da ga otkupe, ali sve sam ponude odbijao. Čak sam mu napravio partnerku, vučicu, i oboje stoje i danas u ljubavi na polici moje kuće - priča ovaj penzioner.

Čak 160 figura danas krasi njegovo porodično domaćinstvo. Ostale je podijelio, a najveći broj njih zauvijek je nestao u ratnom vihoru koji ga je zadesio u Rudniku mrkog uglja u Banovićima, gdje je gotovo dvije decenije bio imovinsko-pravni referent i šef nabavke.

- Najviše figura sam izradio u tom periodu, a po mom sjećanju bilo ih je 190. Kada se zapucalo na sve strane, gledao sam samo kako da izvučem živu glavu, a skulpture su ostale u stanu. Čuo sam da su neke pokradene, a od nekih su čak ložili vatru. Jednom prilikom mi se javio čovjek koji je rekao da je sačuvao jedan od mojih radova i ponudio se da ga vrati, ali sam mu ga ostavio kao poklon - kazao je Kresojević, koji je jedno vrijeme radio i u Geodetskoj upravi u Sarajevu.

Dodaje da je imao priliku da ih skupo proda, ali to nije učinio, najviše na nagovor supruge i kćerke.

- Svi radovi koji su opstali do današnjeg dana podjednako su mi dragi i ne bih volio da budu uništeni. Kolekciji sam dao naziv “Moj drvljenik” i razmišljam da ih jednog dana poklonim lokalnoj zajednici, ukoliko se adaptira adekvatan galerijski prostor, kako bi ostali trajno sačuvani - rekao je Kresojević.

U dogovoru sa vlastima i ustanovama kulture u Srpcu, planira da održi izložbu svojih radova u sklopu proslave krsne slave i dana opštine u oktobru, što će biti prvi put nakon gotovo tri decenije.

- Imao sam samo jednu izložbu u Srpcu u Domu kulture tokom rata, a četiri puta sam ih izlagao u Tuzli. Dosta skulptura sam poklonio, pa ih danas ima na mnogim kontinentima, a najviše u zemljama bivše Jugoslavije. Čak 40 radova je otišlo u Švedsku, gdje živi moja kćerka. Planiram da izradim foto-album svih svojih figura i poklonim ga Zavičajnoj zbirci srbačke biblioteke, kako bi zapis o njima ostao trajno sačuvan - kazao je Kresojević.

Planinarenje

Ranko Kresojević se planinarenjem počeo baviti još 1952. godine nakon susreta sa jednom grupom planinara iz Sarajeva. Ljubav prema pješačenju zadržala se cijeli život, a postao je i član Planinarskog društva “Igman” iz Sarajeva i počasni član Planinarskog saveza BiH.

Pratite nas na našoj Facebook i Instagram stranici i Twitter nalogu.