Seljakovo zvono rame uz rame sa kraljevim
ROGATICA - Da o čovjekovoj veličini najbolje govore djela koja iza sebe ostavi svjedok je i malo zvono u rogatičkoj crkvi Svete trojice, koje se zahvaljujući donatoru Milanu Ujiću oglašava već pola vijeka pozivajući parohijane na sabornost.
I danas, nakon što je preživjela brojne golgote i ratove, ova crkva svakodnevno se svojim vjernicima, uzduž i poprijeko pitome rogatičke kotline, od Rabra na zapadu i granice sa opštinom Sokolac do Vlahinje na istoku i granice sa Višegradom, oglašava sa velikim i malim zvonom.
Veliko zvono, ostalo je u pamćenju starijih Rogatičana kao poklon kralja Petra Prvog oslobodioca i porodice Karađorđević odmah nakon završetka Prvog svjetskog rata. Na sreću rat ga, vjerovatno zbog nepristupačnosti na zvoniku, nije odnio i ono se oglašavalo i pozivalo vjerni narod na bogosluženja sve do marta 1975. godine, kada je u crkvu došlo i drugo zvono.
- Riječ je o malom zvonu koje je darivao Milan Ujić iz sela Podgaj, u mjesnoj zajednici Gučevo, u svoje i ime svoga sina Milanka - priča protojerej stavrofor u penziji Milorad Novaković.
Riječ je o seljaku, zemljoradniku koji je, da bi izdržavao svoju brojnu porodicu, sedamdesetih godina prošlog vijeka idući trbuhom za kruhom “trknuo” i do Njemačke na koju godinu privremenog rada, kako su radili i mnogi drugi iz njegovog sela i okoline.
Prvu gastarbajtersku platu, priča Miloradov sin Milanko, umjesto da uloži u ekonomsko osnaženje porodice, koja je živjela u nedovršenoj kući i od onog što se moglo ubrati sa desetak dunuma zemlje, Ujić je utrošio u kupovinu zvona za crkvu u Rogatici.
- Kupio ga je u livnici u Beogradu i nikada nije htio reći koliko je koštalo, ali se pretpostavlja da je mogao kupiti najmanje onoliko zemlje koliko smo već imali. Ni on, a ni mi zbog toga nismo zažalili - dodaje Milanko.
Odrastoše djeca, Milan ode na onaj svijet, a i danas je ostao eho malog zvona koje je iz Beograda, o svom trošku, dovezao komšija iz Guždelja Vaso Kovačević. Tom poklonu svjedoči i zahvalnica Srpske pravoslavne crkve u Rogatici koju je potpisao tadašnji jerej Milorad Novaković.
Milan Ujić je, priča dalje Milanko koji kao ratni vojni invalid iz posljednjeg Odbrambeno-otadžbinskog rata živi u Beogradu, cijelog života i ljeti i zimi nosio srpsku nacionalnu kapu, šajkaču. Od nje se nije odvajao ni za vrijeme rada u Njemačkoj.
- Ostalo je upamćeno da je jedne prilike, dok je bio u Sarajevu, poželio da kupi kilogram trešanja. Stao je u red, a trešnje je prodavao čovjek sa fesom. Kad je vidio Milana sa šajkačom, odmah je rekao: “Nema za tebe trešanja”. Otac je shvatio razlog i odmah je potražio policajca, a potom su zajedno došli do prodavca trešanja, koji mu je teška srca te slatke plodove upravo u šajkaču stavio - prisjetio se Milanko, s ponosom, očevih doživljaja.
Crkva
Crkva Svete trojice u Rogatici, čija gradnja je započeta u proljeće 1883, a osvećena na Preobraženje Gospodnje 1886. godine, rađena je u gotskom stilu. Neznatno je oštećena tokom Prvog i posebno Drugog velikog rata, a danas je nesumnjivo jedno od najvažnijih obilježja ovog kraja.
Pratite nas na našoj Facebook i Instagram stranici i Twitter nalogu.
