Ratni vojni invalid Rajko Traljić bez struje živi duže od dvije i po decenije

Rajko je rođen 1973. godine i imao je deset godina kada je u rodnu kuću u kojoj je odrastao sa roditeljima i osmoro braće i sestara “došla” struja. Međutim, u jeku rata 1994. godine radnici kotorvaroške “Elektrodistribucije” porušili su bandere preko kojih je struja dolazila od Rajkove kuće. Uz obrazloženje da se to radi za potrebe vojske čiju uniformu je nosio, posječene su sve bandere i bez struje je ostao Rajko, ali i okolna sela i zaseoci u kojima su živjeli isključivo Bošnjaci. Zahvaljujući međunarodnim donatorima i fondovima namijenjenim za povratnike, već u prvim poratnim godinama bošnjačka sela su ponovo elektrifikovana, ali bandere nisu stigle do Rajkove kuće. Poslije smrti roditelja, a nakon što su braća i sestre prije toga otišli trbuhom za kruhom, Rajko je ostao sam u roditeljskoj kući i godinama bezuspješno upućuje apele na razne adrese tražeći da mu se ponovo dovede struja.

Uprkos nedaćama s kojima se bori, Rajka ne napušta vedar i veseo duh, a posebno živne kada mu dođu gosti. Kada ga je posjetila naša reporterska ekipa, Rajku su u posjeti bile njegove sestre Slavojka i Nevenka i još nekoliko prijatelja.

- Držim nešto svinja i ovaca, zasijem sebi baštu i ne patim se gladan, ali teško je bez struje. Najgore je za zamrzivač, jer kada zakoljem ovcu ili prase, nemam gdje da ostavim meso i moram da nosim kod sestara u Šiprage. Hljeb sebi umijesim i ispečem, ali i u avgustu moram da naložim vatru za to, jer ne mogu da upalim električni šporet - pripovijeda Rajko, dodajući da je sebi doveo vodu pred kuću, ali da i ona zna da presuši kada budu velike vrućine, što mu dodatno oteža i onako tešku svakodnevicu.

On veli da često navraćaju njegovi prijatelji i lovci, ističući ipak da su mu najčešći posjetioci divlje životinje, ali kaže da je imao sreće, jer mu nikada nisu napadale stoku.

- Imam jednu “vanjsku” sijalicu na baterije koja se pali na pokret, pa ako naiđu medvjed ili divlja svinja, uplaše se kad se upali svjetlo i uteknu - sa osmijehom kaže Rajko, dodajući da mu je mnogo teže zimi.

Rano se smrkne, a ne može da upali televizor pa, kako kaže, uglavnom sluša tranzistor, ali ni sam ne zna kako dočeka zoru.

- Imam ovaj jedan solarni panel, ali on mi služi samo za to da napunim bateriju na telefonu, jer mi treba telefon da me sestre mogu nazvati. Obećavali su mi mnogi da će mi dovesti struju, ali sve je ostalo na obećanjima. Ipak, uzdam se u dobre ljude, a siguran sam da bi mi pomogao predsjednik Dodik samo kad bi čuo za moj slučaj - kaže Rajko.

Kaže da sa komšijama Bošnjacima živi u slozi, a posebno ističe prijateljstvo sa Muhamedom Trgalovićem, koje traje od školskih dana. Prijateljstvo nije pomutio ni protekli rat, iako su bili na suprotnim stranama, jer je Muhamed bio oficir Armije BiH, koji je poslije rata nastavio službu u Oružanim snagama BiH, ali je penzionisan prije nekoliko godina i često dolazi kod svog Rajka.

- Nama Bošnjacima je uz pomoć donacija ponovo dovedena struja, ali Rajko živi kao pustinjak. To nije u redu, jer je on ipak ratni vojni invalid i borio se za Republiku Srpsku, od koje nije zaslužio da ovako bude prepušten sam sebi - kaže Muhamed, dodajući da su on i Rajko rat ostavili daleko iza sebe i da su spremni u svakom trenutku da jedan drugom priskoče u pomoć.

Solarni paneli

Jedan od onih koji često posjete Rajka Traljića je i Radenko Perišić Rašo. Ovaj dugogodišnji privrednik i bivši predsjednik šipraškog lovačkog udruženja “Borčići” kaže da je do sada propušteno nekoliko prilika da uz pomoć donacija bandere ponovo dođu do Rajkove kuće.

- Sada bi bilo lakše i jeftinije kada bi mu se pomoglo da nabavi još nekoliko solarnih panela pa da može da uključi frižider i televizor. To bi sve koštalo oko 5.000 maraka i pozivam sve koji su u mogućnosti da pomognu našem Rajku. On je to zaslužio i kao RVI, ali i kao čovjek koji je poznat po tome da se, uprkos teškim uslovima u kojima živi, iz njegove kuće niko nije vratio gladan i neugošćen - kaže Rašo.

Pratite nas na našoj Facebook i Instagram stranici i Twitter nalogu.