Rade preživio krvavi Nikoljdan, ubice djece 28 godina na slobodi

Rade se prisjeća da je muslimanska vojsa, po već isprobanom receptu u Drugom svjetskom ratu da zločine nad civilima čini na velike pravoslavne praznike, na Nikoljdan, 19. decembra 1992. godine, u osvit dana istovremeno napala sve zaseoke Gornje Jošanice.

U danu kada je trebalo da obilježe krsnu slavu masakrirano je 56 Srba, među njima 21 žena i troje djece - Dragana Višnjić od 10 godina, njen tri godine mlađi brat Dražen i dvogodišnja Danka Tanović.

Dragana i Dražen ubijeni su zajedno sa mamom Olgom /31/, tatom Dragoljubom /39/, stricem Milanom /33/, bakom Zorkom /64/ i djedom Vukadinom /64/, a Danka sa mamom Zorom Višnjić /22/, tetkom Rankom /24/, ujakom Vlatkom /20/, bakom Gojom /44/ i prabakom Stojkom /68/.

Rade priča da je napad na zaselak Gapiće, u kojem je on bio, počeo u 6.20 i da je prva puška koja je pukla pogodila njega kroz kuk.

Teško ranjen, nije mogao da hoda, pa je prepuzao stotinjak metara, a onda ga je našao Živko Kujundžić, prevukao ga u susjedni zaselak Medanoviće i smjestio u jednu kuću.

Kada su i tu upali muslimanski vojnici, Rade je prepuzao u podrum kuće koju su potom zlikovci zapalili, a kada su njega opazili sa vrata podruma su pripucali i sa dva metka ga pogodili u desnu ruku.

“Dok je kuća gorjela, čuo sam kako se dozivaju: žMeho, idemo, odoše našiž, pa sam posljednjim naporom, ni sam ne znam kako, dopuzao do praga. Tada su naišli naši i u posljednjem trenutku me izvukli da ne izgorim”, priča Rade.

Prisjeća se da je u zaseocima Gapići i Medanovići poginulo osmoro mještana, među kojima tri žene- Milja Jegdić, njena kćerka Mileva i Goja Stojanović.

“Sve što se zateklo u Baždarima je pobijeno, isto tako u Hodžićima i Brajkovićima. Dosta preživjelih svjedoka za ovih 28 godina su pomrli i nadležni istražni organi kao da čekaju da svi pomremo i da nema ko da svjedoči”, zaključio je Rade.

Na krvavi Nikoljdan ubijeno je 16 Višnjića, a Dušanka Višnjić, danas Lalović, kojoj je tada bilo nepunih 18 godina, jedna je od rijetkih iz ove familije koja je uspjela da pobjegne ispod noža.

“Ružno je reći, ali nekako kao da smo na polovini- 56 žrtava, a prošlo je 28 godina. Tužilaštvo BiH do danas ništa nije uradilo na predmetu Jošanica. Išli smo, razgovarali, pisali, međutim, nijedna optužnica nije podignuta”, priča Dušanka.

Ona navodi da je, kao sekretar opštinske Organizacije porodica poginulih, posljednji kontakt sa Tužilaštvom imala u januaru, kada su je obavijestili da prekidaju istragu protiv određenog broja ljudi zbog njihove smrti.

“To me je jako povrijedilo, jer je veoma ružno da oni toliko dugo čekaju i da je sve što su uradili za 28 godina to da prekidaju istragu protiv određenog broja ljudi”, ogorčena je Dušanka.

Ipak, sa ponosom ističe da su potomci poginulih uz pomoć brojnih dobrotvora podigli spomen crkvu u Jošanici, čija gradnja je pri kraju.

U oktobru u novosagrađenoj crkvi obavljeno je prvo krštenje i to unuke jednog od jošaničkih mučenika.

“Svoju ćerkicu Anu krstila je Vesna Tešanović, kćerka Novaka Mićevića, koji je nastradao na Nikoljdan. Bilo je divno, emotivno i srećni smo zbog toga”, sa suzama radosnicama u očima priča Dušanka.

U toku je unutrašnje uređenje crkve, a uskoro se očekuje postavljanje ikonostasa koji je darovala Njemica Helga Fuks, veliki prijatelj Jošaničana, pa bi ovaj hram trebalo da bude osveštan u maju na praznik Svetih Ćirila i Metodija kojima je posvećen.

Dušanka je poručila da potomci stradalih Jošaničana nikada neće odustati od traženja pravde.

“Očekujem da Tužilaštvo BiH konačno nešto uradi, evo molim ih i ovim putem da ne čekaju da svi počinioci umru, jer to nije u redu. Neko mora odgovarati za zločin u Jošanici”, rekla je Dušanka.

Godišnjica zločina zvanično se obilježava u maju, na ljetni Nikoljdan, a porodice poginulih danas su obišle groblja u Jošanici i Foči i prislužile svijeće za duše nevino stradalih.

Pratite nas na našoj Facebook i Instagram stranici i Twitter nalogu.